Krunoslav Slabinac

hrvatski pjevač, gitarist, skladatelj i aranžer

Krunoslav Kićo Slabinac (Osijek, 28. ožujka 1944.Zagreb, 13. studenoga 2020.[1]) bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih pjevača svog vremena, gitarist, skladatelj i aranžer.

Krunoslav Slabinac
Rodno imeKrunoslav Slabinac
Ostala imenaKićo
Rođenje28. ožujka 1944.
Smrt13. studenoga 2020.
Žanrovirock  • pop  • zabavna glazba  • tamburaška glazba
Zanimanjeglazbenik  • skladatelj  • aranžer
Instrumentvokal  • gitara
Djelatno razdoblje1960-ih – 2020.
Producentska kućaJugoton  • Croatia Records
AngažmanTornado, Kon Tiki, Dinamiti
WWW

Osnivač je rock sastava Dinamiti, koji su se prvo zvali Tornado i Kon Tiki, te s njim ostvario svoje prve uspjehe u karijeri.[2] Nakon povratka s odsluženja vojnoga roka svoju glazbenu karijeru nastavlja kao solo izvođač te se seli u Zagreb gdje izvodi pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya. Na opatijskom festivalu 1970. godine pobijedio je s pjesmom "Više nećeš biti moja", kojoj je autor Aleksandar Korač. Nakon što je sredinom 1970-ih godina boravio u Sjedinjenim Državama, po povratku u zemlju okreće se izvornoj narodnoj glazbi s kojom je postigao veliki uspjeh u svojoj karijeri.

Tijekom svoje dugogodišnje karijere (preko 40 godina), Kićo je ostvario suradnju s brojnim autorima poput Đorđa Novkovića, Zdenka Runjića, Arsena Dedića, Drage Britvića i mnogih drugih.[2]

Životopis

uredi

Tornado, Kon Tiki i Dinamiti

uredi

Krunoslav Kićo Slabinac rođen je 28. ožujka 1944. godine u Osijeku. Glazbom i glumom počeo se baviti još u osnovnoj školi. Svirao je tamburicu i glumio u dječjem kazalištu. Krajem 1950-ih godina počeo je slušati glazbu Elvisa Presleya te je tamburu zamijenio gitarom. Ubrzo je krenuo u glazbenu školu gdje je na gitari učio svirati klasičnu glazbu ali mu se to baš i nije svidjelo. U to vrijeme, početkom 1960-ih, zajedno s tamburaškim virtouzom Antunom Nikolićem Tuceom, Albertom Krasnićem, Vladimirom Lazićem i Miroslavom Šaranovićem osniva prvo rock sastav Tornado, zatim Kon Tiki i na kraju Dinamite.[3] Bili su na natjecanju rock sastava u Zagrebu i Beogradu gdje su oba puta pobijedili. Dinamiti su osim rock and rolla svirali i druge žanrove, a kasnije su otišli svirati po njemačkim klubovima gdje su izvodili pjesme Rolling Stonesa i Kinksa.[4]

Slabinac će prije nego ode na odsluženje vojnoga roka sa sastavom izvesti skladbu "Crying Time" (u to vrijeme veliki hit Raya Charlesa). Nakon što je Slabinac napustio Dinamite, mijenja se gotovo kompletna postava sastava, a umjesto njega na mjesto vokala dolazi Dado Topić.[3]

Solo karijera

uredi

Nakon povratka iz JNA, Slabinac se okreće solo karijeri te se seli u Zagreb gdje je izvodio pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya. Pobijedio je na jednom natjecanju pjevača početnika i ubrzo nakon nastupa u jednom zagrebačkom klubu u koji su navraćali poznati glazbenici, upoznaje se sa skladateljom i producentom Nikicom Kalogjerom, koji mu 1969. godine omogućuje nastup na Splitskom festivalu. Slabinac je na festivalu otpjevao zapaženu skladbu „Samo zbog ljubavi”. Prva ploča zvala se „Plavuša“ i polučila je uspjeh. Godinu dana nakon toga na opatijskom festivalu pobjeđuje sa skladbom "Više nećeš biti moja", kojoj je autor Aleksandar Korač. Sljedeće godine 1971. na natjecanju za pjesmu Europe (Eurovizija), predstavlja SFRJ te je sa skladbom „Tvoj dječak je tužan” osvojio 14. mjesto.

Krunoslav Slabinac vrlo brzo je postao jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije, a njegove skladbe "Plavuša", "Pokloni mi jedan dan", "Zbog jedne divne crne žene", "Tri slatke riječi" postale su veliki hitovi i omogućile mu ogroman uspjeh na glazbenoj estradi.

Sredinom 1970-ih godina jedno vrijeme boravi u Sjedinjenim Državama sa željom da i tamo ostvari svoj glazbeni uspjeh. Po povratku u zemlju više se nije mogao naći u zabavnoj glazbi te se okreće izvornoj narodnoj pjesmi i tamburici. Veliki uspjeh postiže s narodnom glazbom ali se također redovno pojavljuje na gotovo svim festivalima zabavne glazbe, gdje na nekima osvaja i prvo mjesto. Neki od tih skladbi s kojima je postigao veliki uspjeh bile su djelomično ili u potpunosti njegovo vlastito djelo poput pjesama "Plavuša", "Pokloni mi jedan dan", "Zbog jedne divne crne žene" i "Tri slatke riječi". U svojoj dugogodišnjoj glazbenoj karijeri Krunoslav Slabinac surađivao je s brojnim autorima glazbe pa su tako između ostalih njegove pjesme potpisivali i Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Željko Sabol, Kemal Monteno, Hrvoje Hegedušić i još mnogi drugi. U doba pred raspad SFRJ objavljen mu je i dotad najprodavaniji album božićnih pjesama pod nazivom Christmas with Kićo.[5]

Novije doba

uredi
 
Zidnik u Osijeku.

Croatia Records 2006. godine izdaje dvostruki album pod nazivom Zlatna kolekcija, na kojemu se nalaze njegovi najveći hitovi od zabavnih pa sve do izvornih narodnih poput "Kad čujem tambure", "Hej, bećari", "Vesela je šokadija", "Seoska sam lola", "Ako zora ne svane", "Otiš’o je s mirisima jutra", "Inati se Slavonijo", "Slavonijo, ja sam tvoje dijete" i mnoge druge.

Umirovljeni je saborski zastupnik HDZ-a. 15. studenoga 2008. godine nesretnim slučajem izazvao je prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama.[6]

Povodom Dana Osječko-baranjske županije 2. lipnja 2015. godine, a na prijedlog udruge "Put" i Facebook stranice "KOKS - Klub Osječanina Krune Slabinca" dobitnik je nagrade za životno djelo.

Preminuo je, nakon teške bolesti, u Zagrebu, 13. studenoga 2020. godine u 77. godini života.[7] Postumno je dobio Porina za životno djelo.[8]

Diskografija

uredi

Albumi

uredi

Singlovi

uredi
  • 1969. - "Plavuša"
  • 1970. - "Cvijet čežnje"
  • 1970. - "Ne pitaj s kim ni zašto"
  • 1970. - "U dugim noćima"
  • 1970. - "Vjenčanja neće biti"
  • 1971. - "Čija si"
  • 1971. - "Pusti da te vodim"
  • 1971. - "Tragovi"
  • 1971. - "Tri slatke riječi"
  • 1972. - "Zbog jedne divne crne žene"
  • 1973. - "Idi"
  • 1973. - "Plavi pingvin"
  • 1974. - "U ime slobode"
  • 1979. - "Kad su tukle stare ure"
  • 1989 - "Letaj mi gulabe"- jedan od evergreen-a makedonske glazbene scene[9]

Festivali i kompilacije

uredi
  • 1969. - Zbog tvoje ljubavi, Split ´69
  • 1970. - Cvijet čežnje, Split ´70
  • 1971. - Lamento, Split ´71
  • 1977. - Rico moja, zlatna rico, Split ´77
  • 1979. - Kad su tukle stare ure, Split ´79
  • 1979. - Rusule ti nosim,  Split ´79
  • 1981. - Cilog su života tonule mi lađe, Split ´81
  • 1982. - Moj Marjane, adio, Split ´82
  • 1985. - Serenada, Split ´85, I nagrada publike
  • 1988. - Marijana, Split ´88
  • 1988. - Splitski biseri 1960. – 1970.
  • 1989. - Splitski biseri 1970. – 1980.
  • 1989. - Nek se toči staro vino, Split ´89
  • 1991. - Moja Domovina
  • 2002. - Zvuk osamdesetih Zabavna i Pop 1984. – 1985.
  • 2003. - Brodfest 2003. - Revija nove domoljubne pjesme
  • 2004. - Koprivnica 2004.
  • 2006. - Tulum za dušu Vol. 3
  • 2007. - Božić dolazi
  • 2007. - Da te mogu pismom zvati - Libar IX
  • 2008. - Ljubav se zove imenom tvojim

Nagrade i priznanja

uredi

Izvori

uredi
  1. Suzana Lepan Šefančić i Sara Smojver. 13. studenoga 2020. Odlazak velikana! Kićo Slabinac izgubio bitku za život. vecernji.hr. Pristupljeno 13. studenoga 2020.
  2. a b Crorec.hr - Krunoslav Kićo Slabinac - Životopis
  3. a b Siniša Škarica, "Kada je rock bio mlad: Priča s istočne strane (1956.-1970.)", V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2005. godine, str. 99, ISBN 953-201-517-5
  4. Koraljko Pasarić, "MALA enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe", Nema problema, Rijeka, 1994. godine, str. 18, ISBN 953-6352-00-1
  5. Discogs.com – Kićo: Christmas With Kićo (Svim Na Zemlji Mir Veselje), pristupljeno 3. siječnja 2021.
  6. Javno.com - Kaznena prijava protiv Kiće SlabincaArhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2010. (Wayback Machine) - objavljeno 16. studenog 2008. god.
  7. Klara Rožman. 13. studenoga 2020. Umro je Krunoslav Kićo Slabinac. Jutarnji list. Pristupljeno 13. studenoga 2020.
  8. M.G. 20. veljače 2021. Kići Slabincu posthumno Porin za životno djelo. Siniša Škarica: On je bio istinski umjetnik estrade i zaslužuje takvo priznanje. slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 21. veljače 2021.
  9. Kico Slabinac: Intervju. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2012. Pristupljeno 8. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. Odluka kojom se odlikuju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. narodne-novine.nn.hr. Narodne novine. 7. srpnja 1995. Pristupljeno 21. veljače 2021.

Vanjske poveznice

uredi