Wikipedija

L.D. 50

L.D. 50 debitantski je studijski album američkog heavy metal-sastava Mudvayne. Objavljen je 22. kolovoza 2000. pod licencijom diskografske kuće Epic Records, kojoj je to prvi objavljeni uradak skupine; sastav je prethodno samostalno objavio EP Kill, I Oughtta. Produkciju potpisuju Mudvayne i Garth Richardson, a izvršni su producenti Steve Richards i Shawn „Clown” Crahan, član sastava Slipknot.

L.D. 50
Mudvayne (studijski album)
Žanrheavy metal, nu metal, math metal
Objavljen22. kolovoza 2000.
Snimanje2000.
StudioThe Warehouse Studio (Vancouver, Kanada)
Trajanje68:32
IzdavačEpic
Producent(i)Garth Richardson, Mudvayne
Recenzije
Kronologija albuma – Mudvayne
Kill I Oughtta
(1997.) 		L.D. 50
(2000.) 		The End of All Things to Come
(2002.)

Uradak se pojavio na 85. mjestu ljestvice Billboard 200. Iako je u početku podijelio recenzente, s vremenom je dobio pohvale za tehnički zahtjevne i žestoke pjesme.

Pozadina uredi

Mudvayne je osnovan 1996. u Peoriji u Illinoisu.[1] Postao je poznat po upečatljivu izgledu na koncertima; njegovi su članovi nosili šminku nadahnutu filmovima strave. Nakon što je samostalno objavio debitantski EP Kill, I Oughtta, potpisao je govor s diskografskom kućom Epic Records. Produkciju albuma potpisuje Garth „GGGarth” Richardson,[2] a njegovi su izvršni producenti Steve Richards i član Slipknota Shawn „Clown” Crahan.[1][3][4][5] Epic Records u prvim se promidžbama skupine nije usredotočio na njezin imidž, pa je na rane promotivne materijale umjesto fotografija uvrštavala njezin logotip. Međutim, izgled sastava i glazbeni spotovi ipak su pridonijeli prepoznatljivosti albuma.

Skupina je izjavila da je rad na albumu bio vrlo naporan. Bubnjar Matthew McDonough rekao je: „Radili smo danonoćno, a neki tonski majstori među nama doslovno danima nisu oka sklopili. Stvarno smo temeljito radili. Nismo tulumarili. Snimali smo u Vancouveru, ali nismo stigli razgledati taj grad – samo smo bili ondje, radili i to je bilo sve. Bilo je jako napeto, a Garth je držao red.”[6] Pjevač Chad Gray prisjetio se:

„Kad smo snimali album, bila je to prava ludnica. Stalno smo radili. Neke sam pjesme ostavio po strani i nisam se bavio njima dok nismo ušli u studio, što nije bilo pametno s obzirom na to kakva su nam vremenska i novčana ograničenja postavili. Napisao sam [pjesme] 'Pharmaecopia' i 'Nothing to Gein' zadnje noći u studiju, prije nego što smo snimke trebali poslati na miksanje u New York. Pritisak je bio nezamisliv.”[6]

Glazba i tekstovi uredi

 
Nekoliko interludija na albumu sadrži odlomke snimki Terencea McKenne.[3][7]

Pjesme na albumu odlikuju se tehnički zahtjevnim glazbenim stilom koji je sastav nazvao math metal.[8] Mudvayneov glazbeni stil sadrži elemente death metala,[9] hardcore punka,[9] jazz fusiona,[9] speed metala[9] i hip hopa.[10] [11]

Mudvayne su nadahnuli i sastavi kao što su Obituary,[12] Emperor,[8] Mötley Crüe,[12] Alice in Chains,[12] Pearl Jam,[12] King Crimson,[8] Porcupine Tree[8] i Metallica.[12] Međutim, članovi skupine izjavili su da ih nije inspirirala nijedna druga metal-grupa.[8] „Monolith”, prva pjesma na albumu, odnosi se na film Stanleyja Kubricka 2001: Odiseja u svemiru,[2] koji se iznimno dojmio Mudvayneovih članova tijekom snimanja albuma.[1][6]

Dok su pisali pjesme, glazbenici su spajali rifove s tekstovima slijedeći ono što je Matthew McDonoguh nazvao „simbolizmom brojeva”.[9] McDonough je izjavio da je, dok je s Chadom Grayem pisao tekst za pjesmu „Nothing to Gein”, Greg Tribbett svirao rif u kojem je izmjenjivao četveročetvrtinsku i peteročetvrtinsku mjeru. Budući da je 9 mjesečev broj, McDonough je zaključio da bi rif odgovarao stihovima te pjesme, koja govori o serijskom ubojici i pljačkašu grobova Edu Geinu i čije je postupke McDonough povezivao s noćnim aktivnostima.[1][9] Geinova priča privukla je McDonoughovu i Grayevu pozornost dok su čitali knjigu o ubojicama i stvarnim zločinima.[1] McDonough je o Geinu izjavio: „Povezivanje [Geina] s današnjim društvom činilo se nemogućim [zadatkom]. Bilo mi je uzbudljivo što sam u njemu mogao pronaći ljudskost.”[1]

Album je dobio ime po tehničkom pojmu „srednja smrtonosna doza”, koja se skraćeno piše „LD50”; tim pojmom toksikolozi određuju dozu potrebnu za ubojstvo polovine (50 posto) članova ispitane populacije.[1][2] [9] Zvučni kolaž „L.D. 50” oblikovao je i snimio bubnjar Matthew McDonough, a na albumu se pojavljuje pojavljuje kao niz interludija. Potpuna inačica te pjesme objavljena je kao dodatna pjesma na uratku The Beginning of All Things to End, reizdanju EP-a Kill, I Oughtta u izdanju Epic Recordsa.[5][13] Album također sadrži iskrivljene zvučne isječke u kojima se pojavljuje glas američkoga filozofa i psihonauta Terencea McKenne, koji je preminuo tijekom snimanja albuma.[3][7]

Glazbeni stil L.D. 50 uglavnom se određuje kao heavy metal ili kao jedan od njegovih podžanrova.[3] U AllMusicovoj recenziji uz heavy metal spominje se i thrash metal. Exclaim! ga je smjestio u žanr nu metala. Časopis Spin izjavio je da zvuči kao „prog[resivni metal] budućnosti”. U knjizi The Rough Guide to Heavy Metal uvršten je u žanr art metala.[14]

Objava i prodaja uredi

L.D. 50 objavljen je 22. kolovoza 2000. Završio je na 1. mjestu ljestvice Billboard Top Heatseekers i na 85. mjestu ljestvice Billboard 200.[15] Singlovi „Dig” i „Death Blooms” poimence su se pojavili na 33. i 32. mjestu ljestvice Mainstream Rock Tracks.[15]

Album je 30. kolovoza 2011. objavljen u zajedničkom izdanju s uratkom The Beginning of All Things to End.[16]

Popis pjesama uredi

Tekstovi i glazba: Mudvayne, osim interludija koje je napisao Matthew McDonough.. 

Br. Skladba Trajanje
1. „Monolith”   1:52
2. „Dig”   2:43
3. „Internal Primates Forever”   4:25
4. „-1”   3:58
5. „Death Blooms”   4:52
6. „Golden Radio”   0:54
7. „Cradle”   5:14
8. „Nothing to Gein”   5:29
9. „Mutatis Mutandis”   1:43
10. „Everything and Nothing”   3:14
11. „Severed”   6:33
12. „Recombinant Resurgence”   2:00
13. „Prod”   6:03
14. „Pharmaecopia”   5:34
15. „Under My Skin”   3:47
16. „(K)now F(orever)”   7:06
17. „Lethal Dosage”   2:59
68:32

Recenzije uredi

L.D. 50 dobio je osrednje i visoke ocjene recenzenata. Ben Ratliff dao mu je tri zvjezdice od njih pet u recenziji za Rolling Stone. Istaknuo je da su članovi sastava sposobni služiti se zahtjevnim glazbenim tehnikama, usporedio je stil pjesama na albumu s Nirvaninim stilom i zaključio je da su interludiji bolji od Slipknotovih. Borivoj Krgin, pišući za Blabbermouth.net, pohvalio je tehničke vještine članova skupine i žestinu pjesama.

William Ruhlmann dao mu je tri zvjezdice od njih pet u recenziji za AllMusic; izjavio je da je glazbu „teško shvatiti ozbiljno” i zaključio je: „[Z]ahvale u knjižici albuma objavljenoj uz CD dugačke su i pekmezaste – kao da [ste kupili] teen pop-album. Mogu li ti dečki koji zahvaljuju obitelji i prijateljima i iskazuju im ljubav biti isti oni [dečki] koji sviraju agresivne marširajuće metal-pjesme, naveliko psuju i pjevaju o samoubojstvu?” Exclaim! mu je dao negativnu ocjenu, a njegov je recenzent izjavio: „Usprkos nazivima kao što su 'Internal Primates Forever', '-1', 'Nothing to Gein', 'Pharmaecopia' i '(K)Now F(orever)', ništa ne može popraviti ovo jadno buncanje nu metala.” Dodao je: „Jedino što opravdava ovaj album jest nametljivi zvuk basa bez pragova koji pomalo podsjeća na drndanje Lesa Claypoola.” Časopis NME također ga je negativno ocijenio; u njegovoj recenziji piše da je album „grozan gulaš [... i] glazbena ebola”, a recenzent je dodao: „'[P]ravilno' pjevanje u metalu prečesto zamjenjuje Rushev stil iz sredine sedamdesetih. Prisjetite se Yesa. Prisjetite se 'Stonehengea u izvedbi Spinal Tapa. Prisjetite se sranja progresivnoga rocka!”[17] Časopis Revolver uvrstio ga je na popis 10 nu metal-albuma koje biste trebali imati, a u tom je popisu izjavio: „[E]ksperimentiranje s prog-rockom i virtuozno sviranje zvuče nevjerojatno dobro – usprkos tomu što repanje na pjesmama poput 'Under My Skin' više povezuje 'L.D. 50' s nu metalom nego math-metalom.[18]

Godine 2020. časopis Metal Hammer proglasio ga je jednim od dvadeset najboljih metal-albuma objavljenih 2000.[19]

Zasluge uredi

Mudvayne
Ostalo osoblje
  • Garth Richardson – produkcija, produkcija zvuka
  • Dean Maher – inženjer zvuka
  • Steve Richards – izvršna produkcija
  • Mr. Shawn Crahan – inženjer zvuka (asistent)
  • Steve Sisco – inženjer zvuka (asistent)
  • Scott Ternan – inženjer zvuka (asistent)
  • Andre Wahl – inženjer zvuka
  • Andy Wallace – miks
  • Howie Weinberg – mastering

Izvori uredi

  1. ↑ a b c d e f g McMullan, Michelle. 5. siječnja 2001. Mudvayne: The Birth of "Math metal". Maximum Ink. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2005. Pristupljeno 15. ožujka 2013.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. ↑ a b c McIver, Joel. 2002. Mudvayne. Nu-metal: The Next Generation of Rock & Punk. Omnibus Press. str. 86. ISBN 0-7119-9209-6
  3. ↑ a b c d Intense Mudvayne Will Help 'Heavy Music' Kids Do The Math - Morning Call. Articles.mcall.com. 22. rujna 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2013. Pristupljeno 18. ožujka 2013.
  4. ↑ Arnopp, Jason. 2001. Tattooed and torn. Slipknot: Inside the Sickness, Behind the Masks. Ebury Publishing. ISBN 0-09-187933-7
  5. ↑ a b Sharpe-Young, Garry. 2005. Mudvayne. New Wave of American Heavy Metal. Zonda Books Limited. str. 213. ISBN 0-9582684-0-1
  6. ↑ a b c Bio. Mudvayne.com. 13. veljače 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2003. Pristupljeno 2. veljače 2013.
  7. ↑ a b NME Album Reviews - LD 50. Nme.Com. 5. listopada 2000. Pristupljeno 26. veljače 2013.
  8. ↑ a b c d e Sheaffer, Caleb. 9. travnja 2003. Mudvayne brings 'tongue-in-cheek' sensibility to BJC show. The Daily Collegian. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2009.
  9. ↑ a b c d e f g Bienstock, Richard. 2002. Mask Hysteria. Kitts, Jeff; Tolinski, Brad (ur.). Guitar World Presents Nu-Metal. Hal Leonard Corporation. str. 79–82. ISBN 0-634-03287-9
  10. ↑ 25 Best Metal Albums of 2000. Loudwire
  11. ↑ 10 Heaviest Nu-Metal Songs of All Time. 25. travnja 2022.
  12. ↑ a b c d e Radio Has Helped The Group Find Its Place In The Metal Music Genre. Pqasb.pqarchiver.com. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 2. veljače 2013. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  13. ↑ Torreano, Bradley. Review of The Beginning of All Things to End. Allmusic. Pristupljeno 26. veljače 2010.
  14. ↑ The Rough Guide to Heavy Metal – Essi Berelian – Google Books
  15. ↑ a b Charts and awards for L.D. 50. Allmusic. Pristupljeno 24. veljače 2010.
  16. ↑ Monger, James Christopher. 5. listopada 2011. L.D. 50/The Beginning of All Things To End - Mudvayne. Allmusic
  17. ↑ LD 50. NME. 12. rujna 2005. Pristupljeno 30. listopada 2014.
  18. ↑ Burgess, Aaron. 9. rujna 2014. 10 Nu-Metal Albums You Need to Own. Revolver. Pristupljeno 19. rujna 2014.
  19. ↑ The Top 20 best metal albums of 2000. Metal Hammer. Future plc. 29. rujna 2020. Pristupljeno 6. ožujka 2021.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=L.D._50&oldid=6635029"