La Benevolencija
Židovsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo "La Benevolencija" (skraćeno: "La Benevolencija") iz Sarajeva središnja je kulturna ustanova Židova u Bosni i Hercegovini. Predstavlja najstarije društvo ove vrste u Bosni i Hercegovini koje i danas postoji i radi.
| La Benevolencija | |
|---|---|
 | |
| Osnovano | 1892. |
| Generalni tajnik | Elma Softić-Kaunitz |
| Sjedište | Sarajevo |
| Država | Bosna i Hercegovina |
Povijest
urediNastanak i razvoj (1892. – 1992.)
uredi
La Benevolencija je osnovana u siječnju 1892. godine, kada je skupina sarajevskih židovskih intelektualaca donijela odluku da formira društvo za stipendiranje siromašnih, a talentiranih sefardskih mladića, koji su se školovali na zanatu, ili na višim školama diljem Austro-Ugarske. Nakon deset godina rada društva postignuti su veliki rezultati s desetinom židovskih studenata u Beču, Budimpešti i Pragu, s blizu već 400 kalfi od kojih je veliki broj postao i majstorima. La Benevolencija je pokraj stipendije organizirala za šegerte i analfabetski tečaj, a nakon toga i obuku, iz korespondencije, računa i knjigovodstva.
Društvo je imalo stalne donatore, pa je iz tih sredstava kupljeno zemljište u sadašnjoj Ulici Miss Irbina u Sarajevu, da se pravi upravna zgrada La Benevolencije. Već 1908. godine društvo je prestalo biti društvo za stipendiranje sefardskih mladića i postalo Židovsko društvo za prosvjetu i kulturu, čime se granica između Sefarda i Aškenaza uklonila. Djelatnost La Benevolencije je proširena na cijelu Bosnu i Hercegovinu, a značajne potpore su dobivale i od židovskih studentskih menzi u Beču i Zagrebu.[1]
Prvi svjetski rat je usporio djelatnost, jer su mnogi stipendisti otišli u vojsku, a nakon rata je u novoj državi Kraljevini Jugoslaviji La Benevolencija nastavila raditi. Formirani su pododbori društva u svim većim židovskim središtima u Bosni i Hercegovini: u Banjoj Luci, Bijeljini, Tuzli i Mostaru, dok su u manjim mjestima postojali povjerenici. U tom razdoblju knjižnica La Benevolencije, s više od 100.000 knjiga, postala je jedna od najvećih u gradu.
Međutim, kako se bližio Drugi svjetski rat, Jugoslavija je postajala utočište izbjeglim Židovima iz Poljske, Češke, Austrije i Njemačke. La Benevolencija je sva sredstva koja je imala na raspolaganju potrošila pomažući ovaj val izbjeglica, koje su, što legalno, što ilegalno boravile u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.
Kada je započeo Drugi svjetski rat i na prostoru Jugoslavije, Bosna i Hercegovina i Sarajevo su postali dio Nezavisne Države Hrvatske. La Benevolencija je, kao i druge židovske institucije dobila svog "povjerenika", koji je u brzom vremenu rasturio sve što se moglo rasturiti, počevši od knjižnice koja je raznesena, pa do dokumentacije i novca što je još ostalo na računima i u kasi. Sve je sustavno uništeno, tako da iz razdoblja neposredno pred Drugi svjetski rat ništa nije sačuvano, jer je sve još bilo u ormarima i fasciklima. Ostala je tu i tamo po kućama sačuvana Spomenica Benevolencije, izdana 1924. godine o 30. obljetnici Društva, koja je tiskana naizmjenično, jedan članak latinicom, drugi ćirilicom i tako redom. U Arhivu Bosne i Hercegovine je ostalo ono što je još Austrija počela skupljati, sva službena dokumentacija o odobrenju rada, Pravila društva, Statut La Benevolencije, te nešto poslovnih knjiga.[1]
Nakon oslobođenja, 1945. godine gotovo svi preživjeli sarajevski Židovi su se vratili kući. Sjedinjene Američke Države su bile daleko, Europa razorena, a Izrael još nije postojao. Prigodom obnove preporučeno je da se društvo preimenuje, pa je La Benevolencija nazvana "Sloboda". Međutim, i rad po takvim imenom nije dugo trajao, pa je 1948. godine, kao i sva druga društva i organizacije s nacionalnim predznakom ugašena. Sve što je do tada radila La Benevolencija preuzela je na sebe Židovska općina u Sarajevu.
Kada su došle demokratske promjene u SFR Jugoslaviji i prvi slobodni izbori 1990. godine, La Benevolencija je ponovno registrirana 1991. godine kao Židovsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo La Benevolencija. Za svoje ciljeve društvo je postavilo zadatke: sačuvati i prezentirati židovsku kulturu koju su Židovi donijeli sa sobom u Bosnu i Hercegovinu, te kulturu koju su stvarali u Bosni i Hercegovini i na taj način sigurno obogatili tu zemlju, te humanitarni rad.
U ratu (1992. – 1995.)
uredi
Prije nego što je započeo rat u Bosni i Hercegovini, La Benevolencije je okupila sve židovske liječnike i farmaceute, koji su za društvo napravili dugu listu lijekova neophodnih za preživljavanje 1.500, uglavnom starijih ljudi, za razdoblje od tri mjeseca. Što nije bilo na domaćem tržištu – nabavio je JOINT (American Jewish Joint Distribution Committee). Za ostatak novca kupljena je hrana koja je mogla stajati: ulje, brašno, sol, šećer, riža, tjestenina, grah, konzerve. Uz pomoć JOINT-a, Sohnuta i Jevrejskih općina Beograd i Zagreb, organizirane su evakuacije iz Sarajeva, prve tri zrakoplovom prema Beogradu, a zatim kopnom u Hrvatsku, prema Splitu i Pirovcu, kasnije Makarskoj, evakuirano je iz Sarajeva više od 2.500 ljudi, od kojih oko 1.000 Židova.[1]
U Sarajevu je tijekom rata ostalo samo 500 Židova, koji su nastavili aktivnosti La Benevolencije. Otvorili su ljekarnu koja je nazvana "Humanitarna ljekarna La Benevolencija" ili neslužbeno "Židovska ljekarna", a uskoro je postalo poznato da ako nešto trebaš, traži u Židovskoj ljekarni, ako tamo nema – nećeš to nigdje naći. Pred ljekarnom je uvijek bio popriličan red, a onda su počeli prigovori, da je jako opasno doći do ljekarne, jer je trebalo preći most na Miljacki, a mostovi su bili cilj za snajpere s brda, pa je društvo otvorilo drugu ljekarnu kod Narodnog kazališta u Sarajevu.
Godine 1992. La Benevolencija je postala prva i jedina bosanskohercegovačka humaniratna organizacija koja je potpisala ugovor s UNHCR-om, te dobila registarske pločice i kartice suradnika najveće svjetske humanitarne organizacije. Međutim, potkraj humanitarnog rada, La Benevolencija je organizirala i tečajeve hebrejskog, engleskog, francuskog, njemačkog i arapskog jezika. Društvo je organiziralo unos i slanje iz Sarajeva na stotine tisuća pisama, radio-vezom povezali su Sarajevo s Beogradom i Zagrebom, a telefonom preko Zagreba s cijelim svijetom. U kuhinji La Benevolencije svaki dan u tjednu, tijekom cijele godine (osim za Jom Kipur) dijelili su po 320 – 350 toplih obroka.[1]
Poslije rata (1995. - danas)
urediNakon rata, u Sarajevo se vratilo 40% evakuiranih Židova, što je postotno najviše od bilo koje etničke skupine koja je napustila grad. Prestala je potreba za humanitarnim ljekarnama, humanitarna kuhinja je prerasla u restoran s jednim brojem obroka koji se i dalje humanitarno dijele. La Benevolencija se nastavila baviti ljudima kojima je pomoć potrebna, a to su stariji ljudi, ali i o djeci i mladeži.[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e Jakob Finci. 12. listopada 2017. Naših 125 godina (PDF). La Benevolencija. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. prosinca 2019. Pristupljeno 12. prosinca 2019.
Vanjske poveznice
uredi- La Benevolecija Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. prosinca 2019. (Wayback Machine), Sarajevo (boš.)