Lazar Jaramazović
Lazar Jaramazović (Subotica, 28. listopada 1947.) je mačevalački trener i bivši natjecatelj u mačevanju,[1]disciplina sablja, državni reprezentativac.
Životopis uredi
Iz hrvatske obitelji, sin Ivana i Mare r. Bajić. Radio je kao elektroničar i elektromehaničar u Sigmi iz Subotice. Mačevanjem se bavi od 1963. godine, a trenirao ga je Eugen Jakobčić. Za reprezentaciju je nastupao od 1966. do 1982. godine. Sudionik SP 1975., balkanskih prvenstava 1981., 1978. i 1979. godine, gdje je broncu osvojio u momčadskoj konkurenciji. Natjecao se na Mediteranskim igrama u Splitu 1979., zajedno sa svojim učenikom Radomirom Drndarskim. Jaramazović je dobio počast nositi olimpijski plamen za OI u Münchenu dok je prolazio kroz Suboticu.
Od 1967. do 1981. osvajao je medalje na državnim prvenstvima. Nekoliko je puta bio državni prvak. Tijekom 1970-ih trenirao je i mlađe kategorije, koje su osvajale naslove državnog prvaka. Natjecateljsku karijeru okončao je 1986. godine,nastupom u Kupu europskih prvaka, nakon čega se u potpunosti posvetio trenerskom poslu. Bio i trener mačevalačkog kluba Spartaka iz Subotice, s kojim je osvojio naslove prvaka 1985. (kao natjecatelj i trener) i 1987. godine. S njime je momčad u sablji MK Spartak u sastavu Radomir Drndarski, Zoltan Kolarik, Vladimir Brajkov i Branislav Nakić osvojila naslov prvaka.[1]
Pokušao je organizirati olimpijski petoboj u Subotici 1989., no nije mu uspjelo jer je taj šport isključen iz programa s OI 1992. Nakon što je mačevalački klub Spartak Subotica napravio nakon 1991. dvadesetogodišnju stanku, klub je ponovo uspostavljen pod Jaramazovićevim vodstvom 2011. godine.[1] Premda je klub bez vlastitih prostora i slabe financijske potpore, uspio je postići rezultate. Uz osobno financiranje i pomoć roditelja natjecatelja, njegovi su učenici postigli zapažene rezultate u mladim i seniorskim kategorijama (Marko Kljajić, Luka Tikvicki).
Od 2010. do 2011. trenirao je mačevalačku reprezentaciju Srbije. Bavi se i športskim ribolovom. Dužnosnik je vojvođanskih i subotičkih športskoribolovnih organizacija.
Tematski je obrađen u Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca[2]
Dobitnik je više nagrada i priznanja:
- športaš grada Subotice 1972., 1973. i 1974.
- športaš grada SDŽ Spartak Subotica
- zlatne plakete subotičkog Spartaka, SOFK-e, Mačevalačkog saveza Jugoslavije, grada Subotice
Izvori uredi
- Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., Lj. Vujković Lamić i E. Hemar: Jaramazović, Lazar - Lazo, s. 40-41
- ↑ a b c (srp.) Grad Subotica Mačevaoci na stazama stare slave (Lansky), 12. veljače 2011.
- ↑ Radio Subotica, program na hrvatskom Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Iz tiska izašao XI. svezak «Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, SB/SJ, 17. srpnja 2012