Leukociti

krvne stanice imunološkog sustava koje štite organizam od mikroorganizama

Leukociti (grč. λευκός, leukós - bijeli + κύτος, kýtos - stanica, šupljina) ili bijele krvne stanice su krvne stanice imunološkog sustava čija je osnovna uloga zaštita organizma od mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) te stranih tijela koji prijeđu prirodne barijere kože i sluzokože. Postoji pet osnovnih vrsta leukocita koji se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.[1]

Eritrociti (lijevo) i leukociti (desno)

Životni vijek leukocita je u prosjeku 3 do 5 dana, a nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima i prsnoj žlijezdi. Promjer im se kreće od 8 do 12 mikrometara,[2] a njihov je broj od 4 do 9x109 u litri krvi.[3] Broj leuocita može varirati tijekom različitih fizioloških uvjeta i starenjem.


Kemijska i fizikalna svojstvaUredi

Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim leukociti procesom kemotaksije prelaze iz krvi u tkiva.

GrađaUredi

Oblik leukocita se razlikuje ovisno o vrsti. Svi su leukociti periferne krvi okruglog oblika. Osnovna karakteristika nekih vrsta leukocita je prisutnost specifičnih zrnaca ili granula u citoplazmi koje se boje kiselim i bazičnim bojama u optičkoj mikroskopiji, a ima i neutralnih granula. Na osnovi prisutnosti granula, leukociti se dijele na granulocite i agranulocite.[4][5]

  • Granulociti ili polimorfonuklearni leukociti sadrže zrnca koje se u optičkoj mikroskopiji mogu vidjeti kao obojana tjelešca u citoplazmi. Obojana zrnca sadrže niz enzima i drugih tvari s antimikrobijskim djelovanjem i imaju ulogu uništenja i razgradnje mikroorganizama koje bijela krvna stanica unese u citoplazmu procesom fagocitoze. Postoje tri vrste granulocita, neutrofilni, eozinofilni i bazofilni granulociti, koji su dobili ime po vrsti boje na koju reagiraju.
  • Agranulociti ili mononuklearni leukociti su bijele krvne stanice koje pod optičkim mikroskopom prividno ne sadrže obojana zrnca u citoplazmi. U ovu skupinu spadaju limfociti, monociti i makrofagi.

Vrste leukocitaUredi

vrsta izgled pod mikroskopom skica postotak
kod odraslog čovjeka
promjer (μm)[6] funkcija[3] jezgra[3] zrnca[3] životni vijek[6]
neutrofilni granulocit     62% 10–12 više režnjeva blijedo ružičasta (hematoksilinsko - eozinsko bojenje) 6 sati – nekoliko dana
eozinofilni granulocit     2.3% 10–12 dva režnja crveno - narančasta (hematoksilin - eozin) 8–12 dana (u krvotoku 4 – 5 sati)
bazofilni granulocit     0.4% 12–15 dva ili tri režnja tamno plava od nekoliko sati do nekoliko dana
limfocit     30% 7–8 intenzivno obojena, decentrirana prisutna u NK limfocitima i citotoksičnim (CD8+) T limfocitima godinama za stanice imunološke memorije, nekoliko tjedana za ostale limfocite.
Monocit     5.3% 7.72–9.99[7] Monociti migriraju iz krvotoka u tkiva i diferenciraju se u fiksne ili tkivne makrofage. oblika bubrega nema nekoliko sati do nekoliko dana
Makrofag     oko 21 ponekad do 60–80 Nastaje aktivacijom monocita. Fagocitoza i razgradnja staničnih ostataka i različitih patogena, stimuliranje limfocita i ostalih stanica imunološkog sustava koje reagiraju na patogen. nakon aktivacije: nekoliko dana
neaktiviran: nekoliko mjeseci do nekoliko godina
Dendritička stanica     Potječe i iz limfoidne i mijeloidne linije. Osnovna im je funkcija prezentacija antigena koji aktiviraju T limfocite. slična makrofagu.

Stvaranje leukocitaUredi

Životni vijek leukocita je različit, ovisno o vrsti u koju spadaju. Neki leukociti koji nastaju u koštanoj srži ostaju tamo pohranjeni dok za njima ne nastane potreba. Npr. granulociti nakon što dospiju u krv žive još oko 5 dana. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača. To su prvenstveno mikroorganizmi, ali i drugi štetni čimbenici.

Granulociti se stvaraju u jetri kod ploda, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži, limfociti se stvaraju uglavnom u slezeni i limfnim čvorovima, a monociti se stvaraju u koštanoj srži.

LiteraturaUredi

  1. LaFleur-Brooks, M. 2008. Exploring Medical Language: A Student-Directed Approach, 7. izdanje. izdavač: Mosby Elsevier. St. Louis, Missouri, USA. str. 398. ISBN 978-0-323-04950-4
  2. Maton, D., Hopkins, J., McLaughlin, Ch. W., Johnson, S., Warner, M. Q., LaHart, D., & Wright, J. D., Deep V. Kulkarni. 1000008. Human Biology and Health. Prentice Hall. Englewood Cliffs, New Jersey, USA. ISBN 0-13-981176-1 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Alberts, B. 2005. Leukocyte functions and percentage breakdown. Molecular Biology of the Cell. NCBI Bookshelf. Pristupljeno 14. travnja 2007.
  4. Gartner, L. P., & Hiatt, J. L. 2007. Color Textbook of Histology 5. izdanje izdanje. SAUNDERS Elsevier. Philadelphia, PA. str. 225. ISBN 978-1-4160-2945-8CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. http://www.wisc-online.com/objects/index_tj.asp?objID=AP14704
  6. 6,0 6,1 Daniels, V. G., Wheater, P. R., & Burkitt, H. G. 1979. Functional histology: A text and colour atlas. Churchill Livingstone. Edinburgh. ISBN 0-443-01657-7CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. Worthen, G. S., Downey, G. P.; Henson, P. M., Doherty, D. E.; Schwab b, 3rd; Elson, EL; Henson, PM; Worthen, GS. 1990. Retention of leukocytes in capillaries: role of cell size and deformability. Applied Physiology. svezak 69 (broj 5): str. 1767.–1778. PMID 2272970