Wikipedija

Leukociti

krvne stanice imunološkog sustava koje štite organizam od mikroorganizama

Leukociti (grč. λευκός, leukós - bijeli + κύτος, kýtos - stanica, šupljina) ili bijele krvne stanice su krvne stanice imunološkog sustava čija je osnovna uloga zaštita organizma od mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) te stranih tijela koji prijeđu prirodne barijere kože i sluzokože. Postoji pet osnovnih vrsta leukocita koji se razlikuju prema izgledu, zastupljenosti, mjestu nastanka i funkciji.[1]

Eritrociti (lijevo) i leukociti (desno)

Životni vijek leukocita je u prosjeku 3 do 6 dana, a nastaju u koštanoj srži i limfnim čvorovima i prsnoj žlijezdi. Promjer im se kreće od 8 do 12 mikrometara,[2] a njihov je broj od 4 do 9x109 u litri krvi.[3] Broj leukocita može varirati tijekom različitih fizioloških uvjeta i starenjem.

Kemijska i fizikalna svojstva uredi

Leukociti sadrže oko 80% vode, velike količine glikogena koji služi kao izvor energije, nukleoproteida, histamin i heparin. Od fizičkih osobina najvažnije je ameboidno kretanje kojim leukociti procesom kemotaksije prelaze iz krvi u tkiva.

Građa uredi

Oblik leukocita se razlikuje ovisno o vrsti. Svi su leukociti periferne krvi okruglog oblika. Osnovna karakteristika nekih vrsta leukocita je prisutnost specifičnih zrnaca ili granula u citoplazmi koje se boje kiselim i bazičnim bojama u optičkoj mikroskopiji, a ima i neutralnih granula. Na osnovi prisutnosti granula, leukociti se dijele na granulocite i agranulocite.[4][5]

  • Granulociti ili polimorfonuklearni leukociti sadrže zrnca koje se u optičkoj mikroskopiji mogu vidjeti kao obojana tjelešca u citoplazmi. Obojana zrnca sadrže niz enzima i drugih tvari s antimikrobijskim djelovanjem i imaju ulogu uništenja i razgradnje mikroorganizama koje bijela krvna stanica unese u citoplazmu procesom fagocitoze. Postoje tri vrste granulocita, neutrofilni, eozinofilni i bazofilni granulociti, koji su dobili ime po vrsti boje na koju reagiraju.
  • Agranulociti ili mononuklearni leukociti su bijele krvne stanice koje pod optičkim mikroskopom prividno ne sadrže obojana zrnca u citoplazmi. U ovu skupinu spadaju limfociti, monociti i makrofagi.

Vrste leukocita uredi

vrsta izgled pod mikroskopom skica postotak
kod odraslog čovjeka
 promjer (μm)[6] funkcija[3] jezgra[3] zrnca[3] životni vijek[6]
neutrofilni granulocit     62% 10–12 više režnjeva blijedo ružičasta (hematoksilinsko - eozinsko bojenje) 6 sati – nekoliko dana
eozinofilni granulocit     2.3% 10–12 dva režnja crveno - narančasta (hematoksilin - eozin) 8–12 dana (u krvotoku 4 – 5 sati)
bazofilni granulocit     0.4% 12–15 dva ili tri režnja tamno plava od nekoliko sati do nekoliko dana
limfocit     30% 7–8 intenzivno obojena, decentrirana prisutna u NK limfocitima i citotoksičnim (CD8+) T limfocitima godinama za stanice imunološke memorije, nekoliko tjedana za ostale limfocite.
Monocit     5.3% 7.72–9.99[7] Monociti migriraju iz krvotoka u tkiva i diferenciraju se u fiksne ili tkivne makrofage. oblika bubrega nema nekoliko sati do nekoliko dana
Makrofag     oko 21 ponekad do 60–80 Nastaje aktivacijom monocita. Fagocitoza i razgradnja staničnih ostataka i različitih patogena, stimuliranje limfocita i ostalih stanica imunološkog sustava koje reagiraju na patogen. nakon aktivacije: nekoliko dana
neaktiviran: nekoliko mjeseci do nekoliko godina
Dendritička stanica     Potječe i iz limfoidne i mijeloidne linije. Osnovna im je funkcija prezentacija antigena koji aktiviraju T limfocite. slična makrofagu.

Stvaranje leukocita uredi

Životni vijek leukocita je različit, ovisno o vrsti u koju spadaju. Neki leukociti koji nastaju u koštanoj srži ostaju tamo pohranjeni dok za njima ne nastane potreba. Npr. granulociti nakon što dospiju u krv žive još oko 5 dana. Glavna zadaća leukocita je obrana organizma od stranih, opasnih napadača. To su prvenstveno mikroorganizmi, ali i drugi štetni čimbenici.

Granulociti se stvaraju u jetri kod ploda, a kod djece i zdravih osoba u koštanoj srži, limfociti se stvaraju uglavnom u slezeni i limfnim čvorovima, a monociti se stvaraju u koštanoj srži.

Literatura uredi

  1. ↑ LaFleur-Brooks, M. 2008. Exploring Medical Language: A Student-Directed Approach, 7. izdanje. izdavač: Mosby Elsevier. St. Louis, Missouri, USA. str. 398. ISBN 978-0-323-04950-4
  2. ↑ Maton, D., Hopkins, J., McLaughlin, Ch. W., Johnson, S., Warner, M. Q., LaHart, D., & Wright, J. D., Deep V. Kulkarni. 1000008. Human Biology and Health. Prentice Hall. Englewood Cliffs, New Jersey, USA. ISBN 0-13-981176-1 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ↑ a b c d Alberts, B. 2005. Leukocyte functions and percentage breakdown. Molecular Biology of the Cell. NCBI Bookshelf. Pristupljeno 14. travnja 2007.
  4. ↑ Gartner, L. P., & Hiatt, J. L. 2007. Color Textbook of Histology 5. izdanje izdanje. SAUNDERS Elsevier. Philadelphia, PA. str. 225. ISBN 978-1-4160-2945-8CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ↑ http://www.wisc-online.com/objects/index_tj.asp?objID=AP14704
  6. ↑ a b Daniels, V. G., Wheater, P. R., & Burkitt, H. G. 1979. Functional histology: A text and colour atlas. Churchill Livingstone. Edinburgh. ISBN 0-443-01657-7CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ↑ Worthen, G. S., Downey, G. P.; Henson, P. M., Doherty, D. E.; Schwab b, 3rd; Elson, EL; Henson, PM; Worthen, GS. 1990. Retention of leukocytes in capillaries: role of cell size and deformability. Applied Physiology. svezak 69 (broj 5): str. 1767.–1778. PMID 2272970
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Leukociti&oldid=6795300"