Osobne zamjenice

Lične zamjenice ili osobne zamjenice podskupina su zamjenica koja postoji u svim prirodnim jezicima.

Jezici u Europi s obzirom na zamjenice
██ obvezne lične zamjenice

██ u nekdanjim jezicima zamjenice nisu bile obavezne

U gramatikama na hrvatskome rabe se oba naziva, lične i osobne, te postoji spor oko nazivlja. Većina kroatista daje prednost licu,^[1]^[2] dok neki daju prednost osobi.^[3]

Lične zamjenice označavaju "lice" u komunikaciji (1., 2. i 3.). One su jedini način označavanja 1. i 2. lica (osobe), a u 3. licu zamjenjuju imenice.

Uporaba uredi

Grafikon čestoće upotrebe u milijunskom hrvatskom korpusu pokazuje da se lične zamjenice 3. lica znatno češće koriste u pisanom jeziku^[4]

Po načinu uporabe zamjenicâ jezici se mogu podijeliti u dvije skupine:

neki jezici omogućavaju izostavljanje zamjenicâ u službi subjekta (npr. hrvatski: ja spavam ili spavam); ti se jezici nazivaju engleskim nazivom pro-drop (pronoun dropping, "izostavljanje zamjenica");^[4]
drugi jezici ne omogućavaju izostavljanje zamjenicâ (npr. engleski: ne može se izostaviti I u I am sleeping).

Tek mali broj jezika u svijetu omogućava izostavljanje zamjenica, ali je zanimljivo da ih u Europi ima dosta puno: slavenski jezici, svi germanski jezici i francuski.

U hrvatskome jezičnom standardu uredi

Kategoriju lica imaju lične i posvojne zamjenice te glagoli, dok se ona više ne luči u pokaznim zamjenicama. Kategorija lica može se javiti u jednini i množini.

Bitna osobina zamjenicâ je pojavnost skraćenih (enklitičke) oblika u mnogim padežima, pri čemu skraćeni oblici dolaze na 2. mjesto u rečenici po pravilnom poretku riječi.

Oblici uredi

j e d n i n a	N	jâ	tî	ôn	òna	òno
	G	mene, me	tebe, te	njega, ga	njê, je	njega, ga
	D	meni, mi	tebi, ti	njemu, mu	njôj, joj	njemu, mu
	A	mene, me	tebe, te	njega, ga	njû, ju, je	njega, ga
	V	-	ti	-	-	-
	L	meni	tebi	njemu, njem	njôj	njemu, njem
	I	mnôm, mnôme	tobom	njîm, njîme	njôm, njôme	njîm, njîme
m n o ž i n a	N	mî	vî	òni	òne	òna
	G	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih
	D	nama, nam	vama, vam	njima, im
	A	nâs, nas	vâs, vas	njîh, ih
	V	-	vi	-
	L I	nama	vama	njima

Pravila uredi

Ako govorimo o nenaglašenom obliku, običan oblik 3. lica jednine ženskoga roda u akuzativu jednine je ju, a ne je. Oblik ju se može rabiti i poradi izbjegavanja ponavljanja istog sloga, primjerice:

Vidio ju je. (~~Vidio je je.~~)
Koje ju skladbe opuštaju? (~~Koje je skladbe opuštaju?~~)
Gdje ju je stavio? (~~Gdje je je stavio?~~)

Akuzativ jednine lične zamjenice on može glasiti i nj uz prijedloge kroz, nad, pod, pred, uz koji dobivaju navezak a.

kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj

Naglašeni se oblici rabe kad su u oprjeci jedan prema drugome, radi isticanja ili iza nekih prijedloga:

Okrivit će tebe, a ne mene.
Vjerujem njemu.
Napravio je to bez mene.

Za razliku od nekih drugih jezika (primjerice engleskoga), u hrvatskome se jeziku zamjenice ne moraju navoditi uz glagolske oblike, a ako se navode, to je radi isticanja.

bio je vidio, promatrasmo, hodala je, vidjeh, trčiš, pisat će (normalna uporaba)
on je bio vidio, mi promatrasmo, ona je hodala, ja vidjeh, ti trčiš, on/ono će pisati (isticanje)

Pravopis uredi

U svim hrvatskim pravopisima se neke zamjenice mogu pisati velikim početnim slovom.

Lične zamjenice se mogu pisati velikim početnim slovom ako se odnose na Boga:

U Njemu je spasenje.

U dopisivanju s pojedincima, lična se zamjenica vi u svim svojim oblicima može pisati velikim slovom.

Molim Vas razmatranje moje molbe!

Ali, ako se obraćamo većem broju ljudi, zamjenica se i dalje piše malim slovom:

Javljamo vam da je seminar odgođen.

Bilješke uredi

↑ Branka Tafra: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95–105.
↑ Mirko Peti: Jesu li lične zamjenice osobne?, Suvremena lingvistika, Vol. 45-46., No. 1-2., svibanj 1998., str. 39–55.
↑ Sanda Ham: Osoba, osobno, neosobno. // Jezik, god. 46., br. 3., (veljača), 1999., str. 94–103., ISSN 0021-6925
↑ ^a ^b Snježana Kordić. 2002. "Pro drop" jezici. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 12–14. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL 2863537W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 29. srpnja 2022.

Poveznice uredi

zamjenice

Literatura uredi

Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika: Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb, 1997., ISBN 953-0-40010-1
Slavko Pavešić, Stjepko Težak, Stjepan Babić: Oblici hrvatskoga književnoga jezika, U: Stjepan Babić [et al.]: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika : nacrti za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1991., ISBN 86-407-0014-1
Dragutin Raguž: Praktična hrvatska gramatika. Medicinska naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-176-057-8

[1] Branka Tafra: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95–105.

[2] Mirko Peti: Jesu li lične zamjenice osobne?, Suvremena lingvistika, Vol. 45-46., No. 1-2., svibanj 1998., str. 39–55.

[Ham-3] Sanda Ham: Osoba, osobno, neosobno. // Jezik, god. 46., br. 3., (veljača), 1999., str. 94–103., ISSN 0021-6925

[KordKnjiga-4] Snježana Kordić. 2002. "Pro drop" jezici. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 12–14. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL 2863537W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 29. srpnja 2022.

[1]

[2]

[3]

[4]