Ljekarnik
Ljekarnik ili farmaceut zdravstveni je djelatnik, koji posjeduje znanje i stručnost o lijekovima i medicinskim sredstvima, i koji u okviru farmaceutske zdravstvene zaštite obavlja različite poslove u distribuciji i izradi lijekova u cilju postizanja optimalnih rezultata liječenja pacijenata.[1] Za razliku od ljekarnika, farmaceutski tehničari: farmaceutsku zdravstvenu djelatnost u ljekarnama mogu obavljati samo u prisustvu ljekarnika (diplomiranoga farmaceuta, magistra farmacije).
Ljekarnik može posjedovati vlastitu ljekarnu i raditi u njoj kao privatni poduzetnik ili svoje radne aktivnosti može obavljati u javnoj ljekarni (primarna zdravstvena zaštita) ili u bolničkoj ljekarni (sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita).
Kako ljekarnik posjeduje znanje i stručnost o lijekovima i medicinskim sredstvima, od njega se očekuje primjena znanja i stručnosti za dobrobit svojih pacijenata i propisivanje farmaceutskih proizvoda koji su neškodljivi, djelotvorni i odgovarajuće kvalitete, a koji se koriste u sprečavanju ili liječenju bolesti, ublažavanju simptoma bolesti, poremećaja i tegoba, kao i dijagnosticiranju oboljenja.[2]
Kada procijeni da je to u interesu pacijenta, ljekarnik je dužan pravovremeno uputiti pacijenta kod najmjerodavnijeg zdravstvenog stručnjaka poštujući načelo autonomije pacijenta, kao i načelo primum non nocere (»najprije ne škoditi«). Ljekarnik je dužan u granicama svoje stručne osposobljenosti spriječiti nepravilno liječenje pacijenta, kada procjeni da je to u interesu zdravlja pacijenta.
Ljekarnik drži u tajnosti sve informacije u vezi s korisnicima njegovih usluga dobivene tijekom obavljanja farmaceutske zdravstvene djelatnosti, jer se te informacije smatraju stručnom, odnosno profesionalnom tajnom. Prilikom izdavanja lijekova na recept i/ili bez recepta, ljekarnik je obavezan izdavanjem terapijskih paralela i odabira medicinskih sredstava pružiti savjet i nužne informacije o lijeku (doziranje, moguće nuspojave, interakcije s drugim lijekovima i/ili hranom, način čuvanja lijeka i drugo), kao i provjeriti je li ove informacije pacijent razumio i zapamtio. Ljekarnik ima pravo na priziv savjesti tj. može odbiti izdavanje proizvoda koji se kosi s njegovim osobnim, moralnim i etičkim uvjerenjima (pr. kontracepcije).
Izvori
uredi- ↑ Van Mil JW, Dean Franklin B. Defining Clinical Pharmacy and Pharmaceutical Care. Pharm World Sci 2005; 27:137.
- ↑ Skrabal, MZ; Kahaleh, AA; Nemire, RE; Boxer, H; Broshes, Z; Harris, M; Cardello, E (Sep–Oct 2006). "Preceptors' perspectives on benefits of precepting student pharmacists to students, preceptors, and the profession". Journal of the American Pharmacists Association. 46 (5): 605–612. doi:10.1331/1544-3191.46.5.605.skrabal. PMID 17036647