Ljubo Miloš (Bosanski Šamac, 25. veljače 1919.Zagreb, 20. kolovoza 1948.), bio je ustaški bojnik, jedan od zapovjednika koncentracijskog logora u Jasenovcu.[1] Godine 1948., Vrhovni sud u Zagrebu osudio ga je na smrt zbog zločina nad Srbima, Židovima, Romima i protivnicima fašističkog i ustaškog režima.[2]

Ljubo Miloš
Ljubo Miloš
Ljubo Miloš
Ljubo Miloš
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 25. veljače 1919.
Mjesto rođenja Bosanski Šamac
Datum smrti 20. kolovoza 1948.
Mjesto smrti Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1941–45
Vojska Ustaše
Hrvatsko domobranstvo
Zapovijedao zapovjednik Logora Jasenovac,
zapovjednik Logora Lepoglava

Životopis

Osnovnu školu polazio je u Orašju, Bosanskom Brodu i Subotici, gdje se nakon završenih sedam razreda gimnazije zaposlio kao činovnik u općinskoj upravi.[3]

U lipnju 1941. godine došao je na poziv svog rođaka Vjekoslava Luburića u Zagreb i zaposlio se u Uredu III Ustaške nadzorne službe. Dobio je čin ustaškog natporučnika te u listopadu 1941. godine postao zapovjednik radne službe u logoru III Ciglana Jasenovac.[4] Kraće vrijeme, od proljeća 1942. godine, radi u logoru za Židove u Đakovu, ali se u jesen iste godine vratio u Jasenovac, kao zamjenik zapovjednika logora.[nedostaje izvor] U prvoj polovici 1942. obnaša dužnost zapovjednika Zapovjedničtva sabirnih i radnih logora, organa centralne uprave koncentracijskih logora na teritoriju NDH.[5]

Pod njegovim su zapovjedništvom ustaške postrojbe iz Jasenovca (Ustaški obrambeni zdrug) sredinom listopada 1942. godine napale i opljačkale više sela u okolici Jasenovca, a pretežni dio stanovništva (pravoslavaca koji su prešli na katoličku vjeru) odveli su u logor.[3] U sklopu ove akcije je u selima Crkveni Bok, Strmen i Ivanjski Bok ubijeno preko 90 srpskih civila, a stotine su internirane u jasenovačkom logoru, odakle ih je većina puštena tek nakon intervencije njemačkih vojnih predstavnika.[6] Zbog ovog je slučaja, a na nagovor njemačkih vojnih vlasti, pokrenuta istraga i Miloš je uhićen u prosincu 1942. godine.[3] Zatočen je u zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu. Na traženje Luburića pušten je 23. prosinca 1942. godine.[3] Početkom siječnja 1943. godine otišao je u Hercegovinu kao pripadnik Domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje je ostao do travnja iste godine kada se vratio u Zagreb.

Iako je od rujna 1944. godine bio zapovjednik logora Lepoglava, tijekom 1944. i 1945. godine, povremeno je odlazio u logore u Jasenovcu i Staroj Gradišci, gdje je vršio smaknuća zatočenika.[nedostaje izvor]

Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika Ljubo Miloš je osobno počinio brojna ubojstva zatočenika u ustaškim logorima Jasenovac i Lepoglava.[7]

Nakon sloma NDH pobjegao je u Austriju, a zatim u Italiju, odakle se vratio ponovno u Austriju. Tada je održavao veze s ustaškim državnim vrhom u emigraciji. U Italiji je bio smješten u savezničkim izbjegličkim logorima Fermo i San Giorgio. Jugoslavenske su vlasti 1946. godine u više navrata tražile njegovo uhićenje i izručenje, na što su se angloameričke vlasti oglušile.[2]

U ljeto 1947. godine ilegalno je ušao u Jugoslaviju s ciljem organiziranja križara radi otpora komunističkoj vlasti. Uhićen je 20. srpnja 1947. godine, a presudom Vrhovnog suda NR Hrvatske, 20. kolovoza 1948. godine, osuđen je na smrt.[3]

Izvori

  1. Sanja Mikolčević, Suđenje Šakiću: Jučer svjedočio Ljubomir Šarić. U logoru 3C bilo je i kanibalizma, monitor.hr, Jutarnji list, 16. travnja 1999., pristupljeno 31. svibnja 2016.
  2. a b Jandrić, Berislav. 2006. Prijepori saveznika oko zahtjeva Jugoslavije za izručenjem osumnjičenih za ratne zločine iz savezničkih izbjegličkih logora u Italiji 1945.-1947. Časopis za suvremenu povijest. 38 (2): 472 Prenosi Hrčak
  3. a b c d e Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 276.-277.
  4. Goldstein, Ivo. 2018. Jasenovac. Fraktura. Zagreb. str. 122. ISBN 978-953-266-987-9
  5. Goldstein, Ivo. 2018. Jasenovac. Fraktura. Zagreb. str. 114. ISBN 978-953-266-987-9
  6. Radanović, Milan. 2020. "Vaša pobjeda, naša osveta." Stradanje stanovništva općine Crkveni Bok 1943. i 1944. Tragovi. 3 (2): 80–85 Prenosi Hrčak
  7. Goldstein, Ivo. 2018. Jasenovac. Fraktura. Zagreb. str. 152, 336. ISBN 978-953-266-987-9