Ljudevit Posavski

Ljudevit Posavski sklapa savez sa Karantancima

Ljudevit Posavski bio je knez Donje Panonije, a vladao je od 810. do 823. godine. Sjedište mu je bilo u Sisku. U „Franačkim ljetopisima“ poznat je kao Liudewitus, dux Pannoniae inferioris (Ljudevit, knez Donje Panonije). U povijesti je ostao zapamćen po ustanku koji je vodio protiv Franaka.[1]

Borbe s FrancimaUredi

 Podrobniji članak o temi: Ljudevitov ustanak

 
Rane hrvatske kneževine

Nakon smrti Karla Velikog, carem postaje njegov sin Ludovik I. Pobožni (814.-840.) koji nije energijom dostizao svoga oca, te su veću moć u carstvu prigrabili velikaši. Među njima je bio i furlanski markgrof Kadolah (800.-819.) koji je sa svojom vojskom prodirao na područje Donje Panonije i ondje pljačkao. Ljudevit stoga 818. godine šalje svoje izaslanike caru Ludoviku u Heristall, kako bi se ondje požalili na Kadolahove postupke. No izaslanici se vraćaju a da njihovi problemi nisu uzeti u ozbiljnije razmatranje, što Ljudevita potiče na otpor Francima. Tako dolazi i do prvog sukoba, no Kadolah ne postiže nikakav uspjeh, te se vraća u Furlaniju i uskoro umire. U srpnju 819. car Ludovik održava Sabor u Ingelheimu na koji dolaze i izaslanici kneza Ljudevita, kako bi ponudili mir Francima, no car to ne prihvaća.

Ljudevit tada traži saveznike među susjedima. Knez Borna već je ranije pristupio uz Franke, kako bi u njima stekao jakog saveznika u odnosu na Bizant, dok su uz Ljudevita pristali Karantanci i Timočani, i jedni i drugi Slaveni. Već u jesen 819. novi furlanski markgrof Balderik kreće s vojskom u Karantaniju gdje poražava Ljudevita u bitci na Dravi. Istodobno, prema sjeveru nadiru i snage Kneza Borne te dolazi do bitke na Kupi. Pritom s Bornine strane na Ljudevitovu prelaze Gačani iz župe Gacke, koje predvodi Ljudevitov tast Dragomuž i time odlučuju pobjednika. Na povratku će Borna ponovno pokoriti Gačane. Ljudevit već u prosincu iste godine provaljuje na jug protiv Borne čija se vojska zatvorila u utvrde i iz njih i s planina napadala panonsku vojsku, pa se ova morala povući na sjever. U tim je bitkama Ljudevit izgubio oko 3000 vojnika, preko 300 konja i mnogo hrane.

Nakon Sabora u Aachenu 820. godine, na kojem sudjeluje i knez Borna, u proljeće iste godine započinje novi pohod na Ljudevita iz tri smjera: sjeverna franačka vojska iz Bavarske, dolinom Dunava, pa preko Drave prodire prema Donjoj Hrvatskoj; južna vojska iz Furlanije, preko Alpi; treća vojska iz Tirola preko Koruške. Prve dvije vojske Ljudevitove su snage zaustavile, prvu na Dravi, a drugu u Alpama. Pred trećom je uzmakao prema Hrvatskoj, što je onda otvorilo put i ostalima. Nakon prodora u područje između Save i Drave, Francima ostaje jedino pljačkanje, jer Ljudevit ondje nije zapodjenuo bitke. Slično se ponovilo i sljedeće godine, 821. U listopadu te godine, na Saboru u Diedenhofenu, franački vojskovođe izvješćuju cara kako se Ljudevit nije htio upustiti u bitku.Fortunat Tršćanski optužen je da je pomagao tijekom pobune Ljudevitu koji se prvo sklanja uZadar a potom u Carigrad .

Bijeg i smrtUredi

 Podrobniji članci o temama: Ljudevitov bijeg i Podrobnije o bijegu

Tek 822. godine Ljudevit napušta Sisak i bježi pred vojskom koja pristiže iz Furlanije na jug (prije se mislilo da je pobjegao među Srbe, no Nada Klaić dokazuje da je pobjegao u mjesto Srb). Ljudevit je bio dobro prihvaćen i on prevari domaćeg vladara tako što ga ubije i nakratko uzme njegovu vlast. Ljudevit šalje obavijest vijeću, javljajući da je spreman prihvatiti vlast franačkog vladara kao vrhovnu. Ljudevitova vladavina nije bila prihvaćena i on sljedeće godine kreće dalje na jug, prema moru, gdje se sklanja kod Ljudemisla, Bornina ujaka. Borna je već 821. umro. U „Katalogu knezova i kraljeva Dalmacije“ spominje se Ljudemisl kao knez (dux), a Annales Fuledenses navodi da je Ljudevit pobjegao knezu Ljudemislu in Dalmatas. Na koncu, 823., Ljudemisl pogubljuje Ljudevita.

LegendeUredi

Prema legendi u blizini naselja Gornjeg Hruševca na vrhu strmoga brijega zvanog Gradišće leže ostatci utvrde kneza Ljudevita Posavskog. Istoimena gradina Ljudevita Posavskog podignuta je na ostatcima staroga rimskog grada Ad Finesa.

IzvoriUredi

  • Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829, qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi. Herausgegeben von Friedrich Kurze. XX und 204 S. 8°. 1895. Nachdruck 1950.

LiteraturaUredi

  • Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
  • Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
  • Ivan Mužić, „Hrvatska povijest devetoga stoljeća“, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007. ISBN 978-953-263-034-3[1]

BilješkeUredi

  1. Annales regni Francorum, 818.

Vanjske povezniceUredi