Ljudmila Rudenko

ukrajinska šahovska velemajstorica

Ljudmila Volodimirivna Rudenko (ruski: Людми́ла Влади́мировна Руде́нко, ukrajinski: Людмила Володимирівна Руденко; Lubni, 27. srpnja 1904.Lenjingrad, 4. ožujka 1986.) je bila ukrajinska i sovjetska šahovska velemajstorica i druga po redu svjetska prvakinja u šahu, od 1950. do 1953. godine.

Ljudmila Rudenko
Ljudmila Rudenko
Ljudmila Rudenko, 1950.
Rođenje 27. srpnja 1904., Lubni, Poltavska gubernija, Rusko Carstvo
Smrt 4. ožujka 1986., Lenjingrad, SSSR
Nacionalnost Poltavagubernija Poltava, Rusko Carstvo
Državljanstvo SSSR, rusko
Poznat(a) po ženska prvakinja svijeta u šahu 1950.1953.
Zanimanje ekonomistica, profesionalna šahistica
Portal o životopisima

Rani život uredi

Rođena je u mjestu Lubni u Poltavskoj guberniji, tada dio Ruskog Carstva, a danas u sjeverozapadnoj Ukrajini. Nakon što je školovanje počela u rodnom kraju, u Odesi je završila ekonomsku školu. U mladosti se ozbiljno bavila sportskim plivanjem, te je 1925. godine postala doprvakinjom Ukrajinske SSR u prsnom plivanju.

1925. godine preselila se u Moskvu, gdje se zaposlila na poslovima ekonomskog planiranja.

Šahovska karijera uredi

Od uzrasta od 10 godine Ljudmila Rudenko je igrala šah, a nakon preseljenja u Moskvu počela je nastupati na prvim šahovskim turnirima. 1928. godine je postala ženskom šahovskom prvakinjom Moskve.

Iste godine se preselila u Lenjingrad, gdje se kasnije udaje za znanstvenika Leva Davidoviča Goldsteina; 1931. godine rodit će im se sin. Tri puta je osvojila naslov ženske prvakinje Lenjingrada u šahu.

Tijekom Opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu sudjelovala je u akciji koju je kasnije opisala kao najvažnije postignuće u svojem životu: organizirala je konvoj od 12 vozila kojim su iz grada evakuirana djeca radnika tvornice kod koje je ona bila zaposlena; njih oko 300. Akcija je bila izuzetno komplicirana jer su djeca bila raštrkana širom velikog grada zahvaćenog ratnim operacijama.

Nakon što je svjetska prvakinja Vera Menčik poginula 1944. godine u bombardiranju Londona, tek je 1949. godine održano svjetsko žensko šahovsko prvenstvo u Moskvi. Od šesnaest šahistica, četiri sovjetske su osvojile prva četiri mjesta; Ljudmila Rudenko je postala prvakinja.

Stan L. Rudenko u Lenjingradu, koji je bio opremljen bibliotekom u kojoj je uvijek bio novih knjiga, bio je stjecište mnogih šahista koji su dolazili u taj grad.[1]

Prvakinja je ostala dok nije poražena od Jelisavete Bikove, također sovjetske šahistice.

U kasnijem životu, ostala je uključena u život šahovske zajednice, te je bila šahovski pedagog. Do kraja života živjela je Lenjingradu. Nikad nije otputovala izvan granica Sovjetskog Saveza.[2]

Izvori uredi

  1. Lyudmila Rudenko, Celebrities, Persona.rin.ru, pristupljeno 27. srpnja 2018.
  2. [hhttp://www.e3e5.com/article.php?id=1011 "E. Bishard about L. Rudenko"], 27. srpnja 2004., "e3 e5" "Chess in St. Petersburg"

Vanjske poveznice uredi