Lucija Rudan (-Perinić[1]) (Brusje, 10. siječnja 1911.6. ožujka 2005.) je bila hrvatska pjesnikinja. Pisala je pjesme za djecu i pjesme na čakavskom narječju.

Životopis uredi

Preparandiju je završila u Dubrovniku. Radila je kao učiteljica, a na tom je poslu bila od 1930. godine. Umirovila se 1961. godine.

Pjesme je počela pisati još u preparandiji. U mlađoj fazi svog pjesničkog stvarateljstva je pisala pjesme za djecu.

Pjesme na rodnoj bruškoj čakavici je pisala znatno kasnije, a s time je počela na poticaj školskog kolege Šime Vučetića, hrvatskog književnika i esejista.

Nadahnuće i motivaciju za pisanje su joj bili "sjećanja na djetinjstvo i nostalgija za onim dragim doživljajima...". Najveću puninu izričaja je postigla u svojoj dijalektalnoj poeziji, a to je i njen najveći trag u hrvatskoj književnosti. Tonko Maroević je opisao njen rad da je "svojim pjesništvom, koje se poput intimnog spomenara, zahvaljujući jasnoći tonova i jedrini izraza, pretvorio u svojevrstan kolektivni spomenik svima koji se mogu poistovjetiti sa sredozemnim "jučerašnjim svijetom, pa i svim ljudima dobre volje na čitavoj zemlji".

Pokopana je u Bogomolju.

Djela uredi

Bila je temom Susreta čakavskih pjesnikinja otoka Hvara 2007. godine. i uvaženom gošćom tradicionalne klapske manifestacije u Rijeci, Bašćinski glasi 2003. godine.[2]

Autorica je nekoliko desetaka pjesama koje je uglazbio i aranžirao Dinko Fio.[3] Skoro sve su pisane hvarskom čakavicom. Neke od tih pjesama se nalaze na nosaču zvuka,[4] a neke su se izvodila i na omiškom klapskom festivalu.[5] Pjesme su joj izvodile su poznate hrvatske klape, kao što su klapa Ošjak,[5] klapa Nostalgija[6] (Dalmatinske pjesme Dinka Fia, izvodi klapa Nostalgija, 2000.) (Sotto voce, 2005.) i na kompilaciji Naši škoji u pismi i stihu : skladbe na pjesničke stihove i u stilu izvorne pisme i dijalektalnih stihova i Pripovid o Dalmaciji iz 2003.

1985. je objavila šapirografiranu zbirku Bruške pisme, a 1986. je zbirku Druge bruške pisme.[7]

U Starom Gradu na Hvaru joj je 1997. objavljena zbirka pjesama Kad son ono molo bila (Bruške pisme) (2. izdanje 2001.). Zbirka joj je doživjela i uprizorenje na Hrvatskoj televiziji (Bruške pisme)[8]

Njeno djelo Stori letrat je uprizorilo Hvarsko pučko kazalište, u režiji Marina Carića,[1] a prva uprizorenja su od 1992. godine.

Neke njene pjesme su joj izašle u antologiji Milorada Stojevića Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća: tusculum antologija iz 2007.,[9] zbirci Pjesni Hvara: od Marulića do Šoljana Nikše Petrića iz 2003., zbirci Naša velečasna maslina prireditelja Mladena Vukovića iz 2006., zbirci Pivaju naši škoji: skladbe za mješovite zborove i Pivaju naši škoji: skladbe za muške zborove i klape Dinka Fia iz 1987.,

Nagrade i priznanja uredi

Najbolji tekst 2002., na 2. Festivalu pučkog teatra u grobničkom kaštelu (stručni žiri su činili Špiro Guberina, Nataša Govedić i Srećko Cuculić), za predstavu Stori letrat.[10] Na istom su festivalu glumice iz te predstave dobile nagradu za najbolju žensku ulogu.

Izvori uredi

  1. a b Vijenac br.213/2002.Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. svibnja 2011. (Wayback Machine) Dani hvarskoga kazališta 2002.
  2. Grad RijekaArhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2016. (Wayback Machine) 11. Bašćinski glasi, 28. studenoga 2003., pristupljeno 21. prosinca 2010.
  3. ZAMP[neaktivna poveznica] Baza autora, pristupljeno 21. prosinca 2010.
  4. Discogs Došli smo vam kolendati - Kolende i božićne pjesme iz Dalmacije
  5. a b FDKArhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2010. (Wayback Machine) Stihovi klapskih pjesama, pristupljeno 21. prosinca 2010.
  6. Cantus-info naslovaArhivirana inačica izvorne stranice od 9. lipnja 2007. (Wayback Machine) Klapa Nostalgija, , pristupljeno 21. prosinca 2010.
  7. Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Raspjevane hvarske poetese, 2. travnja 2003.
  8. Novi list HRT+, 5. siječnja 2009., pristupljeno 21. prosinca 2010.
  9. Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Ča je antologija bez propusta, 28. prosinca 2007.
  10. Udruga grobnički dondolaši[neaktivna poveznica]