Otvori glavni izbornik

Marija Ivković Ivandekić (Mara Ivković Ivandekić) (salaš kod Đurđina, 10. rujna 1919. - 5. listopada 2006.[1]), popularna "teta Mare"[1], bila je naivna umjetnica u tehnici slame.[2] Rodom je bačka Hrvatica.[1]

ŽivotopisUredi

Marija Ivković Ivandekić rodila se u brojnoj obitelji bunjevačkih Hrvata.[1] 10. rujna 1919. godine na salašu koji se nalazio poviše đurđinskih dolova.

U ranoj mladosti počela se skrbiti za obitelj. Također se u dosta mladoj dobi počela baviti izradom umjetničkih djela od slame. Bila je velika vjernica i vrlo angažirana u župnom životu. Pripreme za Dužijancu u Đurđinu, a kasnije i u inim župama te u samoj Subotici, pridonijele su rafiniranju njena umjetničkog rada u slami. Prijateljstvo s njenom višegodišnjom suradnicom Katom Rogić je dovelo njen rad do savršenstva.[1]

U razdoblju od 1961. do 1970. godine naraslo je zanimanje za izradu slika i skulptura od slame. U rad Likovne kolonije "Grupa Šestorice" tavankutskog hrvatskog KUD-a Matija Gubec se uključila 1965. godine.[3], a prvi tečaj za pletenje slame i izrade slika od nje se održao na Marijinom salašu.[4] Marija Ivković Ivandekić i Kata Rogić su bile dvije utemeljiteljice (od njih ukupno pet[1]) koje su bile i učiteljicama ovakve vrste umjetničkog izražavanja, pri čemu je Marija tehnikom pletiva osobito zadužila HKPD Matija Gubec.[5]

Marija Ivković Ivandekić, sestre Milodanović Ana, Teza i Đula, Kata Rogić i ostale poznate pletilje predmeta od žitne slame (perlica, ornamenata i kruna) za proslave Dužijance te za katedralnu crkvu u Subotici i u mjesnim crkvama (u Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu, Žedniku i drugim selima) prvo su radile etnografske predmete kao što su dijademe, krune, perlice i vjerski simboli, a poslije su prešle na izradu slika od slame.[3]

Ona i njezina prijateljica i višegodišnja suradnica Kata Rogić[1] izradile su brojne radove vjerske tematike: krunu kraljice Jelene Solinske, maketu Višeslavove krstionice, sliku sv. Franje Asiškog u spomen 800. obljetnice njegovog rođenja, grb sv. Terezije Avilske (zaštitnice subotičke katedrale) u spomen 400. godišnjice njezine smrti, grb kardinala Franje Kuharića, grb pape Pavla VI., grb biskupa Lajče Budanovića, franjevački grb, karmelski grb i ost.[3], kruna pape Pavla VI., zaj. rad Marije Ivković Ivandekić i Kate Rogić, izložen u Vatikanskome muzeju[5] Kad je bilo politički opasno izrađivati krune, izrađivale su liturgijske simbole.[1]. Brojni njihovi zajednički radovi su završili kao darovi crkvenim velikodostojnicima.[1]

Crkvu Isusa Radnika u Đurđinu krase slike od slame koje su izradile njih dvije[4] Njezino životno djelo je Križni put u tehnici slame, kojeg je počela izrađivati zajedno s Katom Rogić[4] 1997., a nakon Katine smrti, Marija ga je dovršila. Bio je izložen i u Zagrebu u Klovićevim dvorima.[1] Ove slike su jedinstveni križni put u Katoličkoj crkvi na cijelome svijetu.[1]

Bila je pripadnica skupine slikarica-slamarki koje su se 1980-ih aktivirale nakon dugogodišnjeg zamiranja aktivnosti Likovne sekcije. Osim nje, od obnoviteljica su bile i Anica Balažević, Matija Dulić, Kata Rogić, Rozalija Sarić, Marga Stipić i dr. Vremenom su im se pridružile i nove umjetnice (Đurđica Stantić i dr.). Godine 1986. je Likovna sekcija prerasla u Koloniju naive u tehnici slame. Sazivi tih kolonija su afirmirali Mariju Ivković Ivandekić i već prije poznate kolegice, ali i nove članice kolonije.[3] Jedan od njezinih najpoznatijih radove je grb države Vatikan koji se nalazi u vatikanskom veleposlanstvu u Beogradu.[3]

Sudjelovala je na više stotina skupnih izložba, a osim toga, održala je i tri samostalne izložbe.[1] (u Đurđinu u Domu kulture, 1986., u Borovu u Domu kulture 6. ožujka 1987., u Domu JNA u Borovu 19. lipnja 1987.)[6]). Njezina djela i djela napravljena zajedno s Katom Rogić bila su izložena u Hrvatskoj u galeriji FER-a: njezina samostalna djela Prva postaja križnog puta (1989.), Kruna (1985.), Godina Duha Svetoga (1998.), Portret sluge Božjeg Gerarda Stantića (1994.) i djela koja je napravila zajedno s Katom Rogić: Višeslavova krstionica (1976.), Seoba Bunjevaca (1986.), Križ i očenaše (1961.) i Zaštita svetog Josipa (1987.).[7] Prva izložba na kojoj je ikad sudjelovala je bila izložba Tražimo najljepši suvenir 23. do 30. srpnja 1966. u Zagrebu.[8]

Osim radove vjerske tematike, izrađivala je i svakojake predmete od slame kojima se prikazivao svakodnevni život bunjevačkih Hrvata: radove, običaje, sve što okružuje običan svijet.[1] Velik broj njezinih djela je dijelom stalne postave izložbe slamarskih radova u Pastoralnom centru đurđinske župe[1], radovi za katedralne proslave žetvenih svečanosti se nalaze u zbirci dijecezanskog muzeja Sv. Terezije[1], a zajednički radovi s Katom Rogić se nalaze u brojnim biskupskim i kardinalskim kurijama, nuncijaturama i veleposlanstvima.[1] Njezini radovi bili su i simbolima Dužijance koje su nosili bandaš i bandašica, primjerice 2000. godine, "kruna"-slika[9], 2002. godine, njezina "kruna" koja predstavlja kalež koji je postavljen na misal, a pokraj njega nalaze se i dva grozda.[10], 2003. godine Biblija s krunicom[11], 2006. godine, "kruna" koja prikazuje karmelićanski grb i koja je izrađena u povodu, 50. obljetnice smrti o. Gerarda Tome Stantića.[12]

O njezinom radu i radu kolegica slamarki Ane Milodanović, Teze Milodanović, Đule Milodanović Kujundžić i Kate Rogić napisao je kulturni djelatnik bačkih Hrvata Lazar Ivan Krmpotić 2001. godine monografiju Umjetnost u tehnici slame.[13]

Pojavila se u poznatom dokumentarnom filmu Ive Škrabala Slamarke divojke iz 1970. godine, zajedno s Margom Stipić (iz Tavankuta), Ružom Dulić (iz Tavankuta), Katom Rogić (iz Đurđina), Anicom Balažević, Tezom Vilov (iz Bikova) i Ruškom Poljaković (iz Đurđina).[14]

Imenovana je za doživotnu članicu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović".[1]

Umrla je 5. listopada 2006., a pokopana je u Žedniku 7. prosinca 2006. godine.[2]

NagradeUredi

SpomenUredi

IzvoriUredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 Radio Subotica, program na hrvatskom Ljudevit Vujković Lamić: In memoriam: Marija Ivković Ivandekić - teta Mara, 7. prosinca 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 Radio Subotica, program na hrvatskom Marina Kujundžić Kovačić: Preminula istaknuta slamarka Marija Ivković Ivandekić, 6. prosinca 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 HKPD Matija Gubec Tavankut Slamarska sekcija, preuzeto 21. ožujka 2011.
  4. 4,0 4,1 4,2 Dom i svijet, br. 423/2003. Marija Maftej-Dulić: O narodnoj umjetnosti bačkih Hrvata Bunjevaca, 25. travnja 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.
  5. 5,0 5,1 Zvonik, br. 6/2002. K. Č.: Knjiga koja je izazvala kontroverze u subotičkoj javnosti, lipanj 2002.
    (o knjizi Lazara I. Krmpotića "Umjetnost u tehnici slame", Matica hrvatska-Zagreb/Matica hrvatska-Subotica, Zagreb, 2001.), preuzeto 21. ožujka 2011.
  6. HKPD Matija Gubec Tavankut Bibliografija, preuzeto 21. ožujka 2011.
  7. Juraj Baldani: Galerija FER 38. izložba - Izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame, 22. travnja - 15. svibnja 2004., preuzeto 21. ožujka 2011.
  8. HKPD Matija Gubec Tavankut Stranice posvećene prijašnjim članicama Likovne kolonije, preuzeto 21. ožujka 2011.
  9. IKA Žetvene svečanosti "Dužijanca" u Subotičkoj biskupiji, 17. lipnja 2000., preuzeto 21. ožujka 2011.
  10. Subotička biskupija Željka Zelić: Svečana večernja u katedrali, preuzeto 21. ožujka 2011.
  11. IKA Subotica: Žetvene svečanosti Dužijanca 2003., 10. kolovoza 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.
  12. Hrvatska riječ D.B.P.: U nedjelju proslavljena Dužijanca u Đurđinu - Značajna svetkovina zahvale, 11. kolovoza 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  13. Matica Matica hrvatska - Ogranci - Knjige - Lazar Ivan Krmpotić - Umjetnost u tehnici slame, preuzeto 6. travnja 2011.
    Lazar Ivan Krmpotić: Umjetnost u tehnici slame, Matica hrvatska Subotica i Matica hrvatska, Zagreb - Subotica, 2001. ISBN 953-150-625-6
  14. film Slamarke divojke, 1970.
  15. 15,0 15,1 Hrvatska riječ Sto godina žetvenih svečanosti u Subotici: Poštanske marke s motivima Dužijance, 8. srpnja 2011., preuzeto 20. kolovoza 2011.

Vanjske povezniceUredi