Otvori glavni izbornik

Marina Čapalija

Marina Čapalija (1965.[1]) je hrvatska pjesnikinja. Piše pjesme na čakavskom narječju Drvenika Velog.

Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Živi i radi u Splitu.

Objavila je osam zbirka čakavske poezije: Škoj o' driva (1995.), Paver sriće (1996.), Umorena moren (1999.), Lemozina srca (2000.), Prtin pute i gren (2003.), Jazikun tic (2006.), Drivo brez škoja (2009.), Sve ča je san (2011.) i knjigu za djecu Zloćun Pločun-priče o djevojčicama i oblaku (2011.).

Muzikalnost, dramatičnost i čistoću njezinih stihova prepoznao je i hrvatski skladatelj Petar Bergamo koji je sedam naslova iz njenih prvih zbirka uglazbio u formi madrigala pod nazivom Spiriti eccellenti (1998.).

Kao autorica zastupljena je u antologijama (Čakavsko pjesništvo XX. st. Milorada Stojevića, 2007.; Mali izbir trogirskog pjesništva Duška Geića, 2007.), čitankama i časopisima.

Godine 2002. pokrenula je Biblioteku Drveniški libri u kojoj su do sada objavljene četiri knjige: Luka Meštrović: U ferati za Auckland (2002.); Vsevolod Sinjkević: Baraškade Velog Drvenika (2002.); Slavko Pijerov: Vilin krug (2004.); Slavko Pijerov: Zvizda od tremuntane (2007.). Zbirka Prtin pute i gren (2003.) bila je nominirana za nagradu Tin Ujević.

Sudjelovala je na nekim pjesničkim manifestacijama kao što je Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani 2005.., a redovnom sudionicom je pjesničke manifestacije Ča pod Perunom.[2]

DjelaUredi

  • Škoj o' driva, 1995.
  • Paver sriće, 1996.
  • Umorena moren, 1999.
  • Lemozina srca, 2000.
  • Prtin pute i gren, 2003.
  • Jazikun tîc, 2006.
  • Drivo brez škoja, 2009.
  • Sve ča je san, 2011.
  • Zloćun Pločun-priče o djevojčicama i oblaku, 2011.

IzvoriUredi



    Nedovršeni članak Marina Čapalija koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.