Marinko Gruić (Trogir, 16. studenoga 1927.Zagreb, 19. veljače 1985.), hrvatski novinar i partijski dužnosnik, pripadnik jugokomunističke dogmatske struje u SKH.[1]

Životopis uredi

Rodio se je u Trogiru. Školovanje u trogirskoj građanskoj školi prekinuo je zbog rata 1941, a nakon rata je u Zagrebu završio gimnaziju i 1960. Pravni fakultet. God. 1942. priključio se partizanima i 1943. postao članom KP. Od kolovoza 1943. organizator je i vođa Prve trogirske omladinske radne brigade, a nakon rata je nekoliko godina na radnim akcijama bio omladinski i partijski rukovodilac, komandant brigada i štabova te do 1954. skojevski i partijski funkcionar u Dalmaciji. Od 1954. do 1957. bio je suradnik i urednik unutrašnjopolitičke rubrike u Vjesniku, potom do 1966. urednik Komunista za Hrvatsku te naposljetku od 1974. do kraja života direktor Vjesnika. Od 1966. do 1973. bio je sekretar GK SKH Zagreb i zamjenik predsjednika Gradske konferencije SKH Zagreb te 1973. – 74. predsjednik Komisije CK SKH za društveno-politički sustav i međunacionalne odnose. Članom CK SKH bio je 1965. – 1985. godine. Nakon 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1971. bio je jedan od nositelja politike kojom su u Hrvatskoj prekinuti demokratski procesi.[1] Prihvatio politiku dogmatske represije u Hrvatskoj.[2] Pisao o dnevnopolitičkim i inim temama,[2] zatim rasprave o partijskoj povijesti i položaju "narodnosti", posebice Roma, u nas.[1][2]

Izvori uredi


  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona LZMK
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8077
koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.


  1. a b c Darko Stuparić (2002.): Marinko Gruić, Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 21. kolovoza 2016.
  2. a b c Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 419.