Wikipedija

Mario Grčević

Mario Grčević (Varaždin, 14. veljače 1969.) hrvatski je jezikoslovac.

Mario Grčević
Mario Grčević
Mario Grčević
Rođenje 14. veljače 1969., Varaždin, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje jezikoslovac
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Mario Grčević rodio se u Varaždinu 1969. godine. Osnovnu školu pohađao u Mihovljanu i Mannheimu.[1] Srednju školu završio je u Zagrebu 1987. godine. Godine 1988. otišao je u Njemačku, gdje je na Sveučilištu u Mannheimu studirao i 1995. godine magistrirao slavensku i njemačku filologiju i stekao naslov Magister Artium. Doktorirao je iz slavenske filologije 2005. godine.[2] Od 2005. do 2011. godine, završno s 55. brojem časopisa, bio je tajnikom uredništva časopisa Filologija, a potom i članom uredništva časopisa.[1] Bio je zaposlen u Zavodu za lingvistiku HAZU-a, a od 2006. godine predaje kroatističke predmete na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu gdje je od 2013. izvanredni profesor a od 2012. do 2015. godine pročelnik je Odjela za kroatologiju. Od 2016. godine pročelnik je Hrvatskih studija.[3] Radio je i kao novinar za inozemno izdanje Večernjega lista.[1]

Član suradnik – Razreda za filološke znanosti HAZU je od 20. svibnja 2010. godine.[4]

Znanstvena djelatnost

uredi

U svojim znanstvenim knjigama i člancima Mario Grčević istraživački obrađuje europsku, osobito njemačku, slovačku i češku, slavistiku 19. stoljeća i skuplja niz presudnih činjenica o pogledima na hrvatski jezik u njoj koji su u bitnoj mjeri utjecali na kasniji položaj hrvatskoga jezika u međunarodnoj te u jugoslavenskoj i hrvatskoj slavistici – sve do danas. U tim je radovima pokazao povijest nazora na hrvatski u Dobrovskoga, Kollara, Grimma i dr. vodećih slavista i jezikoslovaca 19. stoljeća s jedne strane, a s druge je istražio utjecaj što ga je Jernej Kopitar sa svojim štićenikom Vukom Karadžićem izvršio na predodžbe o hrvatskome, srpskome (i slovenskome) jeziku u slavistici 19. stoljeća.[4] Također, predmet je Grčevićeva interesa i rad na proučavanju jezika hrvatskih latiničnih spomenika 16. i 17. stoljeća, napose jezika hrvatskih protestanata, jezika dubrovačke pismenosti i književnosti (Marin Držić, Bartol Kašić...), te bosanskih franjevaca poput Ivana Bandulavića i Ivana Ančića (koji pisaše hrvatskom ćirilicom ili bosančicom). Vrijednim istraživačkim radom na izvorima i oštroumnim povezivanjem činjenica Grčević je bitno pridonio razumijevanju povijesti hrvatskoga standardnoga jezika te razumijevanju geneze nesporazuma oko njega koji nas još i danas opterećuju. Bez takva razumijevanja razvoja u slavistici 19. stoljeća bili bismo osjetno manje sposobni razotkrivati i pobijati predrasude o hrvatskome u slavistici 20. i 21. stoljeća.[4]

U tome je smislu Grčevićev rad bitan prinos proučavanju povijesti hrvatskoga književnoga ili standardnoga jezika koji se nadovezuje na radove niza naših vodećih kroatista, dodajući sadržajima tih radova još i presudan, dobro dokumentiran, međunarodni znanstvenopovijesni i politički kontekst.[4]

Smatra se jednim od najboljih suvremenih hrvatskih jezikoslovaca mlađega naraštaja.[5][6]

Djela

uredi
  • Die Entstehung der kroatischen Literatursprache (Nastanak hrvatskoga književnoga jezika), Böhlau, Köln – Weimar – Wien, 1997.
  • Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des 16. Jahrhunderts: Philologisch-linguistische Untersuchung (Hrvatski narodnojezični rimski misal 16. stoljeća: filološko-jezikoslovna raščlamba), Madoc, Mannheim, 2005. (disertacija)
  • Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena, Biblioteka Croaticum, sv. 6, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu – Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2019.[7]
  • Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des XVI. Jahrhunderts: philologisch-linguistische Untersuchung: mit photomechanischer Reproduktion der Handschrift »Neofiti 55«, 2 sv., Studia Croatica – Universitas studiorum Zagrabiensis, Zagreb, 2021.[8]

Nagrade

uredi
  • 1999.: Nagrada HAZU, za doprinos od osobitog i trajnog značenja za Republiku Hrvatsku u području filoloških znanosti.[2]

Izvori

uredi
  1. ↑ a b c Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji: Mario Grčević, pristupljeno 30. prosinca 2015.
  2. ↑ a b Mario Grčević - Biografija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. lipnja 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 20. srpnja 2012.
  3. ↑ Grčević, Mario, enciklopedija.hr, pristupljeno 15. svibnja 2019.
  4. ↑ a b c d HAZU: Mario Grčević (postavljeno: 27. svibnja - ponovno postavljeno: 29. srpnja 2010., urednica D. Torbica), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 7. ožujka 2016.), pristupljeno 26. ožujka 2023.
  5. ↑ Malkica Dugeč, Misli uz 43. godišnjicu objave Deklaracije o nazivu položaju hrvatskog književnog jezika, str. 14., Südwestrundfunk, 15. ožujka 2010., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 8. ožujka 2016.), pristupljeno 12. srpnja 2021.
  6. ↑ Hrvoje Hitrec, Hrvatski jezik i Europska unija, HKV, 15. siječnja 2009., pristupljeno 30. prosinca 2015.
  7. ↑ Leopold Auburger, Putovima hrvatskoga etnonima Hrvat. Mario Grčević. Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena. Zagreb ‒ Dubrovnik: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu ‒ Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 2019., 292 str. // Filologija, br. 73, 2019., str. 147.-155., (Hrčak), pristupljeno 9. veljače 2020.
  8. ↑ Šime Demo, Važna karika u povijesti hrvatskoga jezika: Mario Grčević. Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des XVI. Jahrhunderts. Philologisch-linguistische Untersuchung mit photomechanischer Reproduktion der Handschrift »Neofiti 55«. Zagreb: Studia Croatica – Universitas studiorum Zagrabiensis, 2021., 508+406 str. // Filologija, br. 76, 2021., str. 253.-258., (Hrčak), pristupljeno 26. ožujka 2023.
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mario_Grčević&oldid=6876572"