Marko Ignac Malović (Domašinec, 11. listopada 1946.Slavonski Brod, 16. rujna 2018.) - hrvatski katolički svećenik, franjevac.

Rođen je u Domašincu u Međimurju, 11. listopada 1946. godine. Odrastao je u Vukovaru, u koji je obitelj došla živjeti iz Međimurja, s još petero braće. Brat Pero i otac Lovro nestali su u ratu u Vukovaru. Imao je još četiri sestre, od kojih dvije i danas služe kao časne sestre kćeri Božjeg milosrđa.[1] Nakon osnovne škole 1961. godine u Zagrebu ulazi u Franjevačko sjemenište. U Franjevački red, u novicijat, ušao je u Cerniku, 25. kolovoza 1963. godine i dobiva redovničko ime fra Marko. Za svećenika je zaređen 25. lipnja 1972. godine u Zagrebu. Kao svećenik bio je na službi u Zagrebu, Bjelovaru, Našicama, Trsatu i Virovitici.[2]

Od početka 1990. godine pa za vrijeme cijeloga Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u čemu je i fra Marko dao svoj značajan doprinos, sve do 2005. službovao je u Iloku.[3] Bio je jedini katolički svećenik, koji je ostao na okupiranim područjima hrvatskog Podunavlja. Doživljavao je prijetnje i pokušaje fizičkoga napada. U tri navrata minirana su i vrata crkve u Iloku, a tri je puta raketiran toranj iločke crkve. Redovito je obavljao svećeničke dužnosti, služio svetu misu i obilazio vjernike. Spasio je od uništenja jako puno vrijednih crkvenih i kulturnih predmeta kao što su: kosti sv. Bone iz Vukovara, slika Gospe Fatimske, slika Gospe Bapske, 3475 knjiga iz vukovarske knjižnice sa ženidbenim arhivom, iločka knjižnica, stara vrijedna knjižnica u Šarengradu s 8000 knjiga, crkvene matične knjige, crkveno posuđe.[4] O tome je napisao knjigu "Ostajemo u Iloku - Ilok u Domovinskom ratu". U prikupljanju materijala o stradanju i mukama Iloka između 1991. i 1998. godine koristio se pismenim i usmenim iskazima Iločana, a svjedočanstva nekolicine od njih nalaze se na kraju knjige zajedno s drugim prilozima.[5] Uz njega veliko crkveno i kulturno blago spasio je i fra Marko Kurolt, koji je službovao cijelo vrijeme rata u Zemunu, dolazio u hrvatsko Podunavlje i spašavao umjetnine, knjige i crkvene predmete. To je opisao u knjizi „Treba li sve zaboraviti?!“ Njih dvojica bili su ključni za spašavanje vukovarskog kulturnoga blaga, pri čemu su se često izlagali opasnosti.[6]

Poslije Iloka, fra Marko Malović kao svećenik službovao je još u: Bjelovaru, Virovitici, Varaždinu i Slavonskom Brodu.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 1997. godine odlikovao ga je „Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske” i 1999. godine „Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića”. Za svoj pastoralni rad u Iloku za vrijeme Domovinskog rata dobio je od pape Ivana Pavla II. odlikovanje “Pro Ecclesia et Pontifice” (za Crkvu i papu), kojeg je fra Marku Maloviću 1999. godine, tadašnjem gvardijanu iločkog samostana sv. Ivana Kapistrana, uručio u to vrijeme đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, tijekom koncelebriranog misnog slavlja u iločkoj crkvi.[7]

Preminuo je 16. rujna 2018. u Slavonskom Brodu. Pokopan je na starom groblju u Vukovaru,[8] u gradu gdje je odrastao. Pismo sućuti poslala je tadašnja predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.[9]

Park na Trgu sv. Ivana Kapistrana u Iloku smješten u staroj povijesnoj jezgri dobio je ime fra Marka Malovića, 2018. godine, a dobio je i titulu „Počasnoga građanina Grada Iloka” u znak „zahvalnosti za duhovnu i inu potporu građanima Iloka u vrijeme Domovinskoga rata, a potom i u danima povratka prognanih Iločana”.[10]

U prostorima Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu predstavljen je 1. veljače 2022. biografski dokumentarni film »Fra Marko Malović – čuvar hrvatskog Podunavlja«.[11]

Izvori uredi