Marko Peić

Marko Peić (Mirgeš, 4. srpnja 1913. - Subotica, 6. listopada 2010.[1]), bački hrvatski književnik, kazališni kritičar iz Vojvodine i onomastičar.

ŽivotopisUredi

Pučku školu pohađa u Mirgešu, a potom se školuje u Subotici gdje završava Građansku školu i Državnu trgovačku akademiju. Pisao je prozu (drame, komedije, satiru, novele[2]) i pjesme, a bio je i sakupljač narodnih umotvorina, pjesama, pripovjedaka i novela. Pored toga, zapaženi su i mnogi njegovi stručni prinosi u gospodarskim i ekonomskim glasilima, a jedno je vrijeme i urednik časopisa Privrednik iz Subotice, a također i njegov angažman u radu «Društva ekonomista». Član je Društva književnika Vojvodine. Hrvatskoj književnoj javnosti bio je predstavljen, zajedno sa Balintom Vujkovim, Blaškom Vojnić Hajdukom i Franjom Bašićem u zagrebačkom časopisu Svijet iz 1934. godine.[3] Kao spisatelj zaokupljen je obiteljskim i društvenim pitanjima iz svakodnevice bačkih Bunjevaca i Šokaca, a pojedina su mu uradci pisani u ozračju vjerske tematike. Pored toga stvara u motivskom luku tzv. «socijalne literature», dok nakon 2. svjetskog rata ima tekstova u kojima interpretira svoje ratne dogodovštine, ili stanovita poratna zbivanja. Uz Balinta Vujkova, Blaška Vojnić Hajduka i dr. osnivač je, a kratko i urednik književnog časopisa mladih bunjevačkih Hrvata Bunjevačko kolo, koji izlazi od 1933. do 1936. godine. Njegov sakupljački rad je utjelovljen u djelu, objavljenom u vlastitoj nakladi «Bunjevačke narodne pisme - Hiljadu bećaraca» (1943.). Tijekom 1945. godine bio je i suradnik lista Slobodna Vojvodina, lista koji je kasnije promijenio ime u Hrvatska riječ.

U razdoblju između dva svjetska rata jedan je od istaknutih pripadnika zajednice bačkih bunjevačkih Hrvata i gorljivi borac za prava svoje nacionalne zajednice. Zbog svoga stava iz 1970-ih bio je «jedan od 120 disidenata pokreta MASPOK-a, za što je svojevremeno snosio i određena poniženja i degradacije, u koju spada i njegova smjena sa pozicije podpredsjednika općine Subotice koji je obnašao u jednom mandatu»[4]. Uvelike je zaslužan za spoznaju nacionalne pripadnosti bačkih Bunjevaca za vrijeme popisa stanovništva 1970. godine, zajedničkom odrednicom Hrvat-Bunjevac[4]. U to vrijeme je bio predsjednikom Organizacijskog odbora «Dužijance», tradicionalnih žetelačkih svečanosti bunjevačkih Hrvata.

Zajedno sa Grgom Bačlijom napisao je Rečnik bačkih Bunjevaca (1990.) i onomastičko djelo Imenoslov bačkih Bunjevaca (1994.), a napisao je i objavio i druga djela. Unatoč njegova deklarirana hrvatstva, Peićev je rad u jednom razdoblju bio izložen dekroatizatorskim politikantskim manipulacijama od strane onih Hrvata koji su se zarad osobnih interesa stavili u službu velikosrpskih krugova, te uz njihovu financijsku i moralnu potporu, propagiraju «bunjevštinu» kao nacionalnost i odriču ikakvu svezu ove hrvatske etničke zajednice sa hrvatskim narodom.
U tom kontekstu, primjerice, u glasilu «Bunjevačke matice», «Riči», prikazan je kao «jedan od osnivača KUD Bunjevačko kolo», premda je Marko Peić bio jednim od osnivača društva kojemu je pun naziv bio: «Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Bunjevačko kolo»,[5].

Svojim djelima zastupljen je u dvama antologijama - poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971. - Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

1. rujna 2010. godine izabran je za počasnog građanina Subotice.[1] Umro je mjesec dana poslije, 6. listopada 2010. u Subotici, a pokopan je na Kerskom groblju 8. listopada 2010. godine.[1]

DjelaUredi

(izbor)

  • Bunjevačke narodne pisme – Hiljadu bećaraca, Subotica, 1943.
  • O proizvodnim snagama Subotice (s drugim autorima), Subotica, 1954.
  • O proizvodnim snagama Subotice (s drugim autorima), Subotica, 1964.
  • Rečnik bačkih Bunjevaca (s G. Bačlijom), Subotica - Novi Sad, 1990.
  • Imenoslov bačkih Bunjevaca (s G. Bačlijom), Subotica - Novi Sad,1994.
  • Luka Kerčanin, Subotica, 1996.
  • Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca, Subotica, 1997. (s G. Bačlijom)
  • Poetska slagalica, Subotica, 1997.
  • Javorova smrt, prema motivima epa B. Rajića, Slava, Subotica, 1998.
  • Za svako vreme epigramske teme, Subotica, 2001.
  • Bećarci + Bunjevačke narodne pisme, Subotica, 2001.
  • Mladom naraštaju, Subotica, 2001.
  • 13 grišni slova, komedija

PriznanjaUredi

  • zahvalnica Narodnoga kazališta
  • nagrada SIZ-a kulture općine Subotica
  • Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima
  • 1965.: spomen plaketa Saveza ekonomista Vojvodine
  • 1969.: priznanje za unaprjeđenje informativne djelatnosti, zbog dugogodišnje suradnje u Subotičkim novinama
  • 1991.: Nagrada dr Ferenc Bodrogvári, zajedno s Grgom Bačlijom, za "Rečnik bačkih Bunjevaca"
  • 2010.: počasni građanin grada Subotice

Izvor: Diurnarius In memoriam: Marko Peić, preuzeto 21. ožujka 2011.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Radio Subotica, program na hrvatskom jezikuInačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2016. Kratke vijesti, 7. listopada 2010., preuzeto 21. ožujka 2011.
  2. Diurnarius In memoriam: Marko Peić, preuzeto 21. ožujka 2011.
  3. Klasje naših ravni[neaktivna poveznica]
  4. 4,0 4,1 HBŠSInačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2016. Prijedlog za nagradu Marka Peića
  5. Glas ravnice[neaktivna poveznica] O prijedlogu dodjele zvanja Počasni građanin Subotice
  • Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Milovan Miković, «Marko Peić, Javorova smrt, Ep u dvadesetjednom pivanju prema motivima Slava Blaška Rajića», u: Život i smrt u gradu, Subotica, 1999., 47.-56.
  • Milovan Miković, «O dekapitaciji, o mučnini, o mudrosti opstanka» u: Subotička Danica (nova), za 2000., Subotica, 1999., 217.-223.