Martin Knežević

Martin Knežević od Svete Jelene (njem.: Martin Knesevich de Szent-Helena (Senj, 1708.Gračac,[1] 30. listopada 1781.), hrvatski barun, član plemićke obitelji Kneževića, general bojnik vojske Habsburške Monarhije od 1759. godine.[2]

Portret Martina baruna Kneževića (1708. – 1781.)

Sin je Jurja, časnika habsburške vojske i Katarine rođ. Stibor. Otac mu je bio u Ličkoj krajiškoj husarskoj pješačkoj pukovniji. Martin je ratovao u nizu bojišta, u turskom ratu 1737. – 1739. kao satnik, u ratu za austrijsko naslijeđe proslavio se na nizozemskom bojištu te je ratovao u Sedmogodišnjem ratu kao pukovnik, gdje se istaknuo boreći se protiv Pruske.[1]

Marija Terezija dodijelila mu je naslov baruna. 1762. godine dobio je viteški križ Marije Terezije.[1]

U braku s Uršulom Vukasović dobio je mnogo djece, među njima šestoricu sinova:

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. a b c Hrvatski leksikon (gl. ur. Antun Vujić), A-K, Naklada Leksikon, Zagreb, 1996., 1. izd., str. 604.
  2. Knežević u popisu carskih i kraljevskih generala Austrijskog državnog arhiva. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 3. svibnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)