Međugorje
Međugorje je naseljeno mjesto u općini Čitluk, Federacija BiH, BiH.[1]
| Međugorje | |
|---|---|
  Međugorje | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegovačko-neretvanska županija |
| Općina/Grad | Čitluk |
| Zemljopisne koordinate | 43°12′N 17°40′E / 43.20°N 17.67°E |
| Stanovništvo (1991.) | |
| - ukupno | 2.265 |
| Pošta | 88266 |
.jpg) | |
Zemljopisni položaj
Međugorje je smješteno u južnom dijelu regije Brotnjo.
Područje južne Hercegovine, u kojem se nalazi Međugorje, ima mediteransku klimu.
Ukazanja u Međugorju
Podrobniji članak o temi: Ukazanja u MeđugorjuMeđugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu. Postalo je poznato kroz ukazanja Djevice Marije, koja se kao fenomen počela javljati 1981. godine, nakon čega se počeo razvijati vjerski turizam. Od tada je ovo hercegovačko mjesto, uz Sarajevo, jedno od najposjećenijih turističkih centara BiH, koje godišnje obiđe oko milijun katolika iz cijelog svijeta. Za razliku od marijanskog svetišta u francuskom Lourdesu, koji je sa svojih šest milijuna turista-vjernika godišnje postao pravi komercijalni raj za domaće ugostitelje, Međugorje je još uvijek zadržalo svoj prvotni šarm, u kojem hodočasnici nalaze mir u vjeri. Središte okupljanja je crkva sv. Jakova u centru mjesta. Temom Međugorja bavila se Ljiljana Bunjevac Filipović u dokumentarnom filmu Međugorje - evo ti Majke (2011.), čija je scenaristica i redateljica.[2]
Povijest
Za vrijeme rimskog doba ovo je područje pripadalo naronskom okrugu. Pronađeni su ostaci kasnoantičke bazilike. Međugorje se prvi put spominje 1599. godine, u povijesnim dokumentima, kao autonomna župa. Sadašnja župa osnovana je 1892.godine i posvećena je sv. Jakovu, zaštitniku hodočasnika. Današnja župna crkva dovršena je 1969. godine i posvećena je Sv. Jakovu Zebedejevom. Prva crkva građena je 1897. godine, ali nakon prvog svjetskog rata, zbog nestabilnosti je neupotrebljiva. Na vrhu brda Križevcu, 1933. sagrađen je križ za 1900. godišnjicu razapeća Isusa Krista na kojem se nalazi natpis: Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove. Nakon 24. lipnja 1981. godine piše se drugačija povijest, kada su počela ukazanja Gospe s Isusom. Od tada se Međugorje počelo ubrzano razvijati pružajući hodočasnicima sve potrebne sadržaje za vrijeme njihova posjeta ovom svjetski poznatom odredištu.[3]
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
| Međugorje | ||||||
| godina popisa | 1991.[4] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 1.356 (99,19%) | 1.142 (98,53%) | 1.389 (99,64%) | |||
| Srbi | 1 (0,07%) | 0 | 0 | |||
| Muslimani | 0 | 0 | 0 | |||
| Jugoslaveni | 0 | 2 (0,17%) | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 10 (0,73%) | 15 (1,29%) | 5 (0,35%) | |||
| ukupno | 1.367 | 1.159 | 1.394 | |||
Popis 2013.
| Međugorje | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 2.232 (98,54%) | |||||
| Bošnjaci | 4 (0,18%) | |||||
| Srbi | 3 (0,13%) | |||||
| ostali i nepoznato | 26 (1,15%) | |||||
| ukupno | 2.265 | |||||
Šport
Izvori
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 23. lipnja 2019.
- ↑ MojTV Međugorje - evo ti Majke (pristupljeno 9. listopada 2016.)
- ↑ Ivan Dodig: Povijest Međugorja, esej
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
