Međunarodni dan bez kupnje
Međunarodni dan bez kupnje ili Dan bez kupovine (eng. Buy Nothing Day) obilježava se s ciljem poticanja ljudi na suzdržavanje od kupovine na taj dan, odnosno suzdržavanje od nepotrebne kupovine. Njime se simbolično se skreće pažnja javnosti na negativne posljedice potrošačkog društva i konzumerizma kao društvene pojave potaknute sve jačom globalizacijom.[1] Obilježavanje dana najčešće je popraćeno mirnim prosvjedima na gradskim trgovima, parkovima ili ispred velikih trgovačkih centara, javnim razmjenama korištene odjeće i obuće te predavanjima o važnosti reciklaže i ponovne uporabe starih ili veći korištenih proizvoda.
Obilježava se u petak nakon američkog Dana zahvalnosti, poznatog i pod nazivom Crni petak, na koji trgovine poznatih marki spuštaju cijene svojih proizvoda i za 80 do 90%, što izaziva velike gužve u trgovinama diljem svijeta, prilikom kojih su česte tučnjave, ozljede, pa i smrtni slučajevi.[2]
Službena krilatica ovog dana je Sad je dosta, koju je izgovorio i Ted Dave na prvom obilježavanju dana, ogorčen stalnim pritiskom medija koje tjeraju na kupovinu.[3]
Povijest uredi
Pokrenuo ga je umjetnik Ted Dave u Vancouveru.[4] Prvi Međunarodni dan kupnje održan je u Kanadi i Meksiku u rujnu 1992. kao prosvjed protiv jačanja konzumerizma i potrošačke kulture.[5] Već sljedeće godine, unatoč slaboj pokrivenosti događaja tiskovnim i digitalnim medijima, prosvjedi su održani u gotovo svim saveznim državama SAD-a.
U Njemačkoj se održava od 2000. godine pod vodstvom protuglobalizacijske udruge Attac,[6] koja je potaknula osnivanje sličnih udruga i zajednica u Francuskoj, Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje. Tijekom 2000-ih dan se počeo obilježavati i u Južnoj Africi, Australiji, Južnoj Americi i preko 60 drugih zemalja svijeta.[7]
Veliku ulogu u širenju protupotrošačkog pokreta imao je i utjecajni kanadski časopis Adbusters i njegov osnivač Kalle Lasn.[8]
Od samih početaka događaj je bio slabo ili nikako pokriven u mediji zbog svojih protupotrošačkih poruka, od kojih mediji djelomično i žive. U razvijenim zemljama, poput SAD, zemalja Zapadne Europe, Japana i sl. ako je obilježavanje dana popraćeno, gotovo uvijek je prikazano u negativnom svjetlu. Njemački aktivisti ovakvo izbjegavanje izvještavanja ili iskrivljavanje činjenica u medijima prozvali su informacijska gerila.[9]
Poveznice uredi
Izvori uredi
- ↑ Narod.hr, Petar Horvatić: Međunarodni dan bez kupnje, 29. studenog 2016. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ Večernji.hr, Večernji list: Cijeli svijet se veseli popustima za Crni petak, no znate li kako je taj dan dobio ime?, 24. studenog 2016. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ Večernji.hr, Sandra Veljković: Na dan bez kupovine - dućani puni, 30. studenog 2011. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ Barbara Crook, Možemo li reći doviđenja kupnji barem na jedan dan, The Vancouver Sun, broj od 25. rujna 1992.
- ↑ Dnevno.hr, S. Nujić: Dan bez kupovine – Na Cvjetnom trgu besplatni obroci i odjeća!, 29. studenog 2014. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ Attac.de (njem.), Stanka u konzumerizmu - Narra i Attac slave Dan bez kupovine, 26. studenog 2011. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ USA Today (engl.), Mary Bowerman: Slavite li 'Crni petak' ili 'Dan bez kupovine', 25. studenog 2016. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ Britannica.com (engl.), Encyclopædia Britannica: Dan bez kupovine, 16. prosinca 2013. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
- ↑ Heise.de (njem.), Florian Rötzer: Informacijska gerila?, 26. studenog 1997. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)