Mediteranska prehrana
Mediteranska ili sredozemna prehrana sastoji se od skupine vještina, znanja i običaja koji povezuju krajolik s trpezom, uključujući način uzgoja usjeva, žetve, ribolova, čuvanja hrane, njezine obrade i priprave, a ponegdje i način njezine konzumacije.[1]
| Mediteranska prehrana | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Španjolska  Cipar  Grčka  Italija Maroko  Hrvatska  Portugal
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika Sjeverna Afrika |
| Godina upisa: | 2010.(prošireno 2013.) |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO:00394 |
Odlike uredi
Mediteransku prehranu odlikuje nutricionistički model koji se na području Sredozemlja očuvao stoljećima,[2] a koji sadrži uglavnom maslinovo ulje, žitarice i mahunarke, svježe ili sušeno povrće, umjerene količine ribe, mliječnih proizvoda i mesa, te razne priloge i začine, uz pratnju vina ili infuzija, uvijek poštujući uvjerenja svake zajednice (tako se u sjevernoj Italiji za kuhanje koristi svinjska mast i maslac dok se maslinovo ulje uglavnom koristi kao preljev za salate i kuhanje povrća,[3] a u sjevernoj Africi se zbog vjerskih uvjerenja izbjegava uporaba vina). Danas je ovaj način prehrane prepoznat i od 1990-ih se preporučuje se kao način zdrave prehrane.
Mediteranska dijeta (od grč. diaita, što znači „način života”) čini mnogo više od same hrane. Ona promiče društvene međuodnose jer je objed u društvu temelj društvenih običaja i svečanosti. Uz nju je nastalo i razvilo se raznoliko znanje, pjesme, uvjerenja, predaje i legende. Ovaj sustav ukorijenjen je u velikom poštovanju područja i njegove bioraznolikosti, te osigurava zaštitu i razvoj tradicijskih djelatnosti i obrta povezanih s ribarstvom i poljoprivredom sredozemnih zajednica kao što su npr. Soria u Španjolskoj, Koroni u Grčkoj, Cilento u Italiji i Chefchaouen u Maroku, koji su tek neki od mnogih. Zbog toga je mediteranska prehrana upisana kao UNESCO-ova nematerijalna svjetska baština ove četiri zemlje.[1]
Također, žene imaju posebno presudnu ulogu u prijenosu stručnosti i znanja određenih rituala, narodnih izričaja i slavlja, kao i u očuvanju mnogih tehnika.[1]
Medicinska istraživanja uredi
Iako ju je prvi put opisala američka liječnica Ancel Keys u Salernu (Italija) još 1945. godine, sredozemna je prehrana postala općeprihvaćena i priznata tek 1990-ih nakon tzv. „Studije sedam zemalja”. Ova studija dokazala je svojevrstan paradoks jer su se stanovnici Sredozemlja, iako obilno unose masnoće, pokazali otporniji na kardiovaskularne bolesti, od stanovnika SAD-a koji unose slične količine masnoća.
Jedno od poznatijih objašnjenja sredozemne prehrane ponudio je dr. Walter Willett s Harvardskoga sveučilišta polovicom 1990-ih.[4] U svojoj knjizi koju je napisao za opću javnost opisao ju je kao „model prehrane tipičan za Kretu i ostatak Grčke, te južnu Italiju do ranih 1960-ih”, koja uz „redovitu tjelesnu aktivnost” podrazumjeva „obilne količine hrane biljnoga podrijetla, svježe voće kao dnevni desert, maslinovo ulje kao osnovni izvor masnoća, mliječne proizvode (uglavnom sir i jogurt), te malenu do umjerenu konzumaciju ribe, peradi i vina, od nula do najviše četiri jajeta tjedno, te malu količinu crvenoga mesa”.[5] Ukupan udio masti u ovakvoj prehrani je 25% do 35% kalorija, od čega zasićene masnoće iznose tek 8% kalorija.[6]
Kasnija epidemiološka istraživanja potvrdila su kako su nezasićene masnoće u maslinovu ulju, posebice oleinska kiselina, povezane sa smanjivanjem opasnosti od srčanih bolesti.[7] Nadalje, antioksidansi u maslinovu ulju pospješuju regulaciju kolesterola i sniženja razina njegova oblika manje gustoće (LDL-a), što ima za posljedicu protuupalne i anti-hipertenzivne učinke.[8]
Poveznice uredi
Izvori uredi
- ↑ a b c Mediterranean diet na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 12. studenog 2012.
- ↑ Alberto Capatti i dr., Italian Cuisine: A Cultural History, str. 106.
- ↑ Massimo Alberini i Giorgio Mistretta, Guida all'Italia gastronomica, Touring Club Italiano, 1984.
- ↑ Marian Burros, Eating Well, The New York Times 29. ožujka 1995. (engl.) Preuzeto 12. studenog 2012.
- ↑ Walter C. Willett, Eat, Drink, and Be Healthy: The Harvard Medical School Guide to Healthy Eating, Free Press, 2005., ISBN 0-7432-6642-0
- ↑ Willett WC; Sacks, F; Trichopoulou, A; Drescher, G; Ferro-Luzzi, A; Helsing, E; Trichopoulos, D, Mediterranean diet pyramid: a cultural model for healthy eating, American Journal of Clinical Nutrition 61 (6): 1402S–6S. PMID 7754995
- ↑ A. Keys, A. Menotti, M.J. Karvonen i dr., The diet and 15-year death rate in the seven countries study, Am. J. Epidemiol 124 (6), prosinac 1986., str. 903.–915.
- ↑ M.I. Covas, Olive oil and the cardiovascular system, Pharmacol 55 (3), ožujak 2007., str. 175.–186.
Vanjske poveznice uredi
- Članak HICa:zdrava hrana, zdrav život Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2011. (Wayback Machine)
- Tajne mediteranske prehrane Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. srpnja 2016. (Wayback Machine), Europsko vijeće o hrani (engl.)
- The Mediterranean Diet Pyramid, Oldways (engl.)
- Talijanski projekt za promidžbu i proširenje mediteranske prehrane Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. rujna 2012. (Wayback Machine), Federsanità-ANCI – 2010. – 2012. (tal.) (engl.)