Melita Schmidlin-Lovrenčić

(Preusmjereno s Melita Lovrenčić)

Melita Schmidlin-Lovrenčić (11. veljače 1916.Zürich, 15. ožujka 2019.),[1] hrvatska hazenašica. Sestra pionira hrvatskog rukometa Tibora Lovrenčića i Ane, također hazenašice.[2] Živjela poslije u Švicarskoj u Zürichu.[3] Po zvanju akademska slikarica.[1]

Melita Lovrenčić
Osobne informacije
Rođenje 11. veljače 1916.
?
Smrt 15. ožujka 2019.
Zürich
Reprezentacija
Kr. Jugoslavija
Osvojena odličja
Hazena
Svjetska prvenstva
zlato Kr. Jugoslavija London 1934.

Životopis uredi

Iz obitelji Vilima Lovrenčića, koji je koncem 19. stoljeća kupio vrelo Jamnicu, modernizirao punionicu i organizirao prodaju.[1] Vilim je Melitin djed. Otac Miroslav i stric Vilim Lovrenčić bili su pioniri automobilističkog športa. Otac je bio prvak Hrvatske i Slavonije u sanjkanju. Brat Tibor i sestra Ana pioniri su hazene u Hrvatskoj. Melitin nećak Zorislav Makek (sin sestre Ane koja je bila također hazenašica i relativno rano je preminula) bio je višestruki prvak u veslanju te ugledni atletski sudac.[2]

Članica HŠK Concordia iz Zagreba. Igrala je hazenu od 1930. do 1937. Bila je odlična obrambena igračica i s ekipom Concordije osvojila pet puta državno prvenstvo.[1] U slavnoj generaciji Concordije igrale su još Marica Cimperman, Vera i Nada Kremsir, Nada Bobinski, Zlata i Ivka Tonković, Zdenka Radović, Ema Gršetić i dr. a vodio ih je legendarni učitelj i trener Bogdan Cuvaj. Melita je bila zadnja živuća iz te generacije.[2] Igrala je za jugoslavensku reprezentaciju s kojom je osvojila zlatno odličje na SP-u u Londonu. Kad je osvojila naslov svjetske prvakinje, bila je učenica 7. razreda gimnazije. Reprezentativka u hazeni na IV. Svjetskim igrama u Londonu 1934. godine.[3] Bio je to tada najveći uspjeh jugoslavenskog ekipnog sporta uopće.[2]

Udala se za Juliusa (Julio junior) Schmidlina, sina švicarskog konzula i poduzetnika u Zagrebu Julia seniora Schmidlina. Suprug Julius bio je izaslanik Međunarodnoga crvenog križa u NDH, i tvorac vrijedna fotografskog izvješća o logorima Jasenovcu i Staroj Gradišci. Reorganizirao je Hrvatski Crveni križ. Bio je prisiljen naprasno napustiti Zagreb 5. ožujka 1945. godine, i Melita se odlučila pridružiti suprugu, bježeći pred nadolazećim komunistima.[1]

2017. godine objavio je knjigu o njoj i bratu povjesničar športa i športski publicist Eduard Hemar. Knjiga predstavlja sestru i brata koji su posljednji pioniri hrvatskog športa između dva svjetska rata (hazene i rukometa) i ujedno najstariji hrvatski športaši.[2] Umrla je 2019. godine.[1]

Izvori uredi

  1. a b c d e f Hrvatski fokusArhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2020. (Wayback Machine) Tihomir Nuić: Umrla jedna od najstarijih Hrvatica na svijetu - U Zürichu umrla Melita Schmidlin-Lovrenčić četvrtak, 28. ožujka 2019. (pristupljeno 5. veljače 2020.)
  2. a b c d e Hrvatski rukometni savez - udruga trenera Juraj Radovčić: Predstavljena knjiga ”Melita i Tibor Lovrenčić – posljednji pioniri hrvatskog sporta” 29. studenoga 2017. (pristupljeno 5. veljače 2020.)
  3. a b Hrvatski rukometni portal Juraj Radovčić: ZNAČAJNIH 80 GODINA RUKOMETA - POVODOM 80.GODIŠNJICE ZNAČAJNIH RUKOMETNIH DOGAĐAJA (1935 - 2015.godine), 12. veljače 2015.