Michael York

Michael York (Fulmore, 27. ožujka, 1942.) je slavni engleski kazališni glumac, i autor nekeoliko autobiografskih knjiga. Također u Hrvatskoj je poznat po suradnji sa hrvatskim redateljem Jakovom Sedlarom i njihovim zajedničkim projektom "Gospa" u kojemu je glumio Milana Vukovića, odvjetnika fra Joze Zovka.

Michael York
Michael York
Michael York, 2008.
Rodno ime Michael Hugh Johnson
Rođenje 27. ožujka 1942. (Flag of England.svg Fulmer, Buckinghamshire)
Godine rada 1965. -
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

ŽivotopisUredi

Pravo mu je ime Michael Hugh Johnson. Njegov otac Joseph Gwynne Johnson (vojni časnik koji je postao uspješan poslovni čovjek) i majka Florence Edith May, glazbenica, bili su poklonici umjetnosti pa su i sina poticali u tom smjeru. No, kad je Michael pokazao želju da se, kao student engleske književnosti, uključi u rad studentskog kazališta. majka se u početku tome opirala no na kraju je ipak popustila. Tako je on, potpuno neplanski, krenuo u glumačke vode. Početkom 1964. priključio se ansamblu National Youth Theatrea, a potom i Oxford University Dramatic Societyja.

Ljubav prema glumi nije jenjala ni nakon diplome na Oxfordu: ustrajno je odlazio na probe, dobivao sve više uloga i s vremenom postao opsjednut Shakespeareom. "Najveći britanski spisateljski genij", kako naziva velikog dramatičara, toliko mu se uvukao pod kožu daje sve ostalo palo u drugi plan. Predano uvježbavajući sve važnije uloge u brojnim Shakespeareovim djelima, ubrzo je postao članom National Theatrea, gdje je 1965. glumio u "Mnogo vike ni za što". Na jednu od predstava došao je i slavni talijanski redatelj Franco Zeffirelli koji je bio toliko oduševljen Yorkom da mu je ponudio ulogu u filmu "Ukroćena goropadnica" (1967.), a potom i u "Romeui Juliji" (1968.) gdje su nesretne mlade ljubavnike glumili Leonard Whiting i Olivia Hussev. (Zeffirelli je s Yorkom surađivao i 11 godina kasnije: u filmu "Isus iz Nazareta" dao mu je ulogu Ivana Krstitelja.)

Dramski program BBC-a, koji je oduvijek veoma cijenio svoje kazališne šekspirijance, ponudio mu je (unatoč činjenici daje bio još vrlo mlad) ulogu u serijalu "Saga o Forsyteima" (1967.) u kojemu je savršeno utjelovio Jolvona Forsyta. Ipak, unatoč brojnim izvrsno odigranim ulogama, najšira ga publika najviše pamti po antologijskom filmu Boba Fossa "Kabaret" (1972.), u kojem je glumio uz slavnu Lizu Minnelli.

Velika popularnost "Kabareta" donijela Michaelu Yorku nove filmske ponude: 1973. je glumio D'Arta-gnana u ekranizaciji Dumasova romana "Tri mušketira" u režiji Richarda Lestera. Film je bio tako uspješan da je 1974. snimljen nastavak ("Četiri mušketira"), a filmski kritičari smatraju da su to najuspješnije filmske adaptacije književnog predloška slavnog francuskog pisca. Uspjeh kod publike i kritike, te povezanost glumačke ekipe, nagnala je iste protagoniste da se 15 godina kasnije ponovno okupe i snime "Povratak mušketira", također prema Dumasovu djelu "Dvadeset godina poslije".

BrakUredi

Na početku karijere Michael York doživio je sudbinski susret koji mu je odredio život. U travnju 1967., kad mu je bilo 25 godina, upoznao je Patriciju McCallum i odmah shvatio daje to žena od koje se više ne želi odvajati. Patricia je radila kao fotograf za Vogue, Time, Newsweek, People s velikim ugledom u tim tiskovinama. Rođena je na Jamajci, u imućnoj obitelji, koja joj je omogućila školovanje u privatnim školama u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Fotografijom se počela baviti gotovo slučajno, kad je kao modna urednica Voguea bila na službenom putu u Japanu.

Daljnji uspon karijereUredi

Michael York postajao je sve veća zvijezda, uglavnom zahvaljujući filmovima i BBC produkcijama, iako mu je kazalište bilo - i ostalo - najveća ljubav. Od svojih filmskih uloga najradije (osim mušketira) spominje onu u "Ubojstvu u Orient-expressu" (1974.) koja mu je, veli, otvorila vrata Hollywooda.

Pohod na američko tržište započeo je u svom stilu - na kazališnim daskama Broadwaya. Njegova prva predstava, "Brent", bavila se problemom homoseksualaca, u ono vrijeme "vrućim krumpirom". Uspjeh je bio velik, a kad su nakon toga zaredali filmski angažmani, Patricia je spakirala kovčege i u stopu pratila muža na sva snimanja.

Po ležernosti s kojom govori o svojem 39-godišnjem braku, moglo bi se zaključiti da Michael i Patricia York nisu imali kriza. Za to je, očito, zaslužno njihovo shvaćanje braka kao zajednice ljudi u kojoj treba biti tolerancije i uzajamnog poštovanja.

Posjeti HrvatskojUredi

Jedan o brojnih filmskih angažmana doveo je Michaela Yorka i u Hrvatsku - kad je 1972. glumio u filmu "England Made Me". Odsjeo je u Opatiji i sa svojom Patricijom obišao cijelu Istru. Nije ni slutio da će taj prekrasni dio Hrvatske posjetiti i 30 godina kasnije, kad se (ujesen 2002.) snimao "La Femme Musketeer" (Ženski mušketir) s Gerardom Depardieuom i Nastassjom Kinski. Tom prilikom opet je odsjeo u opatijskom Ambasadoru i prokrstario Istrom.

York je drugi put posjetio Hrvatsku 1994., zbog filma "Gospa" Jakova Sedlara, u kojemu je glumio Milana Vukovića, odvjetnika fra Joze Zovka. I tada ga je pratila supruga, a glumac je bio vrlo agilan i kao glasnogovornik međunarodne zajednice koja je pokušavala prikupiti novac za obnovu ratom stradalog Dubrovnika. Posjet Međugorju oboje ih je fascinirao.

Kako je tada Michael York uglavnom prihvaćao zahtjevne uloge (Shakespeare u njemu nikada nije zaspao), njegovi štovatelji bili su pomalo zatečeni kad je 1997. prihvatio ulogu u komediji "Austin Powers: International Man Of Mistery", a 1999. i 2002. u još dva nastavka tog filma.

U kolovozu 2002. ponovno je došao u Hrvatsku, u Split. Patricia York je tada u Multimedijskom centru u središtu Splita izložila svoje fotografije.

Splitska publika imala je tako prilike vidjeti njegovu monodramu "Will i ja", u kojoj je briljirao otkrivajući kako doživljava slavnog Williama Shakespearea.

AutobiografijeUredi

U lipnju 2000. Michael York je objavio prvu knjigu, "A Shakespearean Actor Prepares" (Pripreme šekspirijanskog glumca), koja se sljedeće godine našla u najužem izboru za najbolju knjigu nezavisnih izdavača. Ohrabren tim uspjehom 2002. je objavio autobiografiju "Accidentaly On Purpose" (Slučajno s namjerom), popraćenu hvalospjevima, u kojoj su se našli mnogi ljudi koji su na specifičan način obilježili autorov život. Treću knjigu, "Are My Blinkers Showing?" (Vidi li se da trepćem?), objavio je 2005. i ponovno dobio dojmljive kritike. Richard Brown, profesor njujorškog sveučilišta, napisao je daje to "najbolja i najintrigantnija knjiga o nastanku filma koju je ikada pročitao".