Mihael VII. Duka

Mihael VII. Duka, (grč. Μιχαήλ Ζ΄ Δούκας), s nadimkom Parapinaces (u značenju "manje od četvrtine", odnosilo se na pad vrijednosti novca za njegove vladavine) (Carigrad, oko 1050. - ?, 1090.) bizantski car svega jednu godinu od 1056. do 1071. do 1078. godine. U vrijeme njegove vladavine Bizantsko Carstvo doživjelo je teritorijalno osipanje i gospodarsko slabljenje, pad vrijednosti novca, porast cijena i vojne pobune.[1]

Ovaj okvir treba zamijeniti infookvirom
"Infookvir monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Portret cara Mihaela VII. Duke na stražnjoj strani krune sv. Stjepana

Bio je najstariji sin bizantskog cara Konstantina X. Duke (1059.-1067.) te njegov suvladar od 1059. godine. Poslije očeve smrti vladao je isprva s poočimom Romanom IV. Diogenom, a samostalno je zavladao tek kada je Roman IV. svrgnut s prijestolja, nakon poraza u bitki kod Manzikerta 1071. godine, iako je i kao samostalan vladar i dalje bio pod utjecajem drugih, osobito Mihaela Psela i strica Ivana Duke. Pokazao se neodlučnim u rješavanju goručih problema zbog čega se pod pritiskom vojskovođe Nikefora Brijenija i stratega anatolijske teme Nikefora III. Botanijata odrekao carske vlasti 1078. godine i povukao u samostan. Netom prije smrti postao je biskupom Efeza.[2]

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Mihael VII. Duka
Mihael VII. Duka
Dinastija Duka
Rođ. c. 1050. Umr. c. 1090.
Vladarske titule
Prethodnik
Roman IV. Diogen
bizantski car
22. svibnja 1067. – 24. ožujka 1078.
Nasljednik
Nikefor III. Botanijat


   Nedovršeni članak Mihael VII. Duka koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.