Mijo Drvarić (Kutina, 1914. – Kutina, 24. travnja 1944.), hrvatski boksač[1] srednjeteške i teške kategorije, aktivan tijekom 1930-ih i Drugog svjetskog rata. Bio je poznat pod nadimcima Moslavački drvosječa i Drvosječa iz Kutine.[2]

Mijo Drvarić
Osobni podatci
Nadimak Moslavački drvosječa
Drvosječa iz Kutine
Težinska kategorija velter
srednjeteška
teška
Nadnevak rođenja 1914.
Mjesto rođenja Kutina, Hrvatska
Nadnevak smrti 24. travnja 1944.
Mjesto smrti Kutina, Hrvatska
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 100-tinjak
Pobjeda većinom
Neriješenih 1
Naslov prvaka Prvak Jugoslavije (1940.)
Prvak NDH (1943.)
Amaterske
Pobjeda prekidom 38
Naslov prvaka Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije (1933.)

Amaterski počeci uredi

Rođen je u Kutini.[1] Budući da je još kao dječak pomagao u poljoprivrednim radovima, razvio je tjelesnu snagu. To je opazio bokasčki trener Ivan Kovačević prigodom Drvarićeva posjeta Zagreba te ga je 1932. doveo u boksačku dvoranu. Zahvaljujući Drvarićevoj želji i volji za radom, već nakon nekoliko mjeseci bilježi prve rezultate. U svom prvom nastupu u velter kategoriji, kao član Concordije, pobijedio Župančića iz Herkulesa.[2]

Na pojedinačnom prvenstvu Kraljevine Jugoslavije 1933. godine osvaja naslov prvaka u srednjoj kategoriji. Ukupno je za svoje amaterske karijere nanizao 38 pobjeda prekidom, zbog čega je i stekao nadimak Moslavački drvosječa. 1935. osvojio je naslov prvaka u kategoriji 72,6 kg boksajući za zagrebačku »Croatiu«, koja je te godine četvoricu državna prvaka od ukupno osmorice. Te je godine odlučio otići u profesionalce.[3]

Profesionalizam uredi

Godine 1935. odlučio je otići u profesionalce. U Parizu je trener Kovačević imao nekoliko prijatelja, a među njima i Hrvate braću Bukovac kojima je poslao preporuke i Miju Drvarića, koji se tako našao u Parizu, gdje su ga profesionalnom boksanju podučavali francuski treneri Dana 28. prosinca 1935. godine u pariškoj dovrani „Central ring” trebao je crnački boksač Benett nastupiti protiv jednog englekoga boksača, koji je netom prije početka meča otkazao nastup. Kao zamjena uskočio je Drvarić:[2]

  »Bila je to strašna i paklena bitka u 10 kola. Crnac je bio bijel, a ja crn od udaraca.«
(Drvarić nakon meča u "Central ringu" 28. prosinca 1935.)

Borba je završila neriješeno.

Drvosječa iz Kutine osvaja naslov profesionalnoga prvaka Kraljevine Jugoslavije 1940. godine u Beogradu protiv domaćeg boksača Žuće Pavlovića tehničkim nokautom u trećoj rundi.[3] U dvjema sljedećim godinama nije boksao, nego se vratio u Kutinu podučavati mlade kutinske športaše na strunjačama.[3]

Dana 27. srpnja 1943. godine pojavio se u ringu u borbi za naslov prvaka Nezavisne Države Hrvatske. Kao izazivač pobijedio je trenutnoga prvaka države Josipa Župana u desetoj rundi knockaut-om. Župan je bio viši i 16 kilograma teži od Drvarića.[4] Dvoboj je bio održan na igralištu Concordie u Zagrebu uz podršku pet tisuća gledatelja. Tijekom cijeloga meča, Drvarić je zadavao više udaraca te je četiri puta srušio Župarića na pod.[2] Pobjedom u borbi okitio se naslovom prvaka NDH i trobojnicom Hrvatskoga šakačkog saveza. Jedini je od profesionalnih šakača nastupio na priredbi u korist „Pomoći“. Poslije osvajanja prvenstva vratio se u Kutinu.

Smaknuće uredi

Zbog naslova prvaka Nezavisne Države Hrvatske bio je omražen među partizanima,[4] ali su ga svejedno pokušali dovesti u svoje redove, znajući za njegovu tjelesnu i borbenu snagu, što je on više puta odbio.[5]

Ubijen je dana 24. travnja 1944. godine nadomak kućnog praga, na prijevaru. Navedenog dana u kući Drvarića došao je naoružani čovjek tražeći razgovor s Mijom. Na rastanku Mijo je zamoljen ispratiti gosta preko voćnjaka. Negdje na sredini, dočekala ga je nekolicina naoružanih SKOJ-evaca koji su na njega otvorili vatru, te je izrešetan pao na zemlju. U kutinskoj matičnoj knjizi umrlih stoji „ubijen od partizana“.[2] U boksačkim almanasima u Jugoslaviji bio je zatajen, kao i zločin i počinitelji koji su ga ubili.[3]

Naslijeđe uredi

Drvarić je bio najuspješniji hrvatski boksač iz vremena 1940-ih. Kao športaš, zalagao se za pravednu borbu, a jedini je od tadašnjih "šakača" sudjelovao na priredbama humanitarnoga karaktera.[2]

Za vrijeme komunističke Jugoslavije, njegovo ime, zajedno sa svim imenima povezanima sa športom u NDH, bilo je nepodobno te su se njegovi uspjesi zatajivali.[2]

Spomen uredi

Uz svoju suprugu Maricu (1919.1993.) pokopan je na groblju u Kutini.[4] Spomen na njega održava kutinski ogranak udruge Hrvatski domobran.[5]

Dragutin Pasarić donosi njegov životopis u monografiji Kutina- prešućivane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća.[1]

Boksački klub »Kutina« održava Memorijalni turnir Mijo Drvarić u njegov spomen.[6]

Izvori uredi

  1. a b c Vidmarović, Đuro: Dragutin Pasarić - sjećanje na moslavačkog velikana/Izbor iz prikaza knjiga Dragutina Pasarića, Kaj, sv. 55, br. 1-2 (2022.), str. 375
  2. a b c d e f g Boksački klub "Sveti Duje" "Povijest hrvatskog boksa", odlomak Mijo Drvarić, www.boks-sv-duje.hr (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  3. a b c d Komunistički zločini Uredništvo/komunistickizlocini.net Mijo Drvarić boksački prvak, partizani ga ubili kukavički na prijevaru, 14. siječnja 2019. (pristupljeno 4. travnja 2019.
  4. a b c Priog TV Kalendara s HRT-a o Miji Drvariću na Youtubeu (učitao korisnik Vedran Jukić 22. prosinca 2016.)
  5. a b Kutina.in "U spomen na pale žrtve", www.kutina.in, 15. svibnja 2011. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  6. Memorijalni boks turnirArhivirana inačica izvorne stranice od 30. travnja 2023. (Wayback Machine) kutina.hr. Grad Kutina. Objavljeno 20. lipnja 2010. Pristupljeno 30. travnja 2023.