John Michael Hawthorn (Mexborough 10. travnja 1929.Guilford 22. siječnja 1959.) je bio britanski sportski automobilist, svjetski prvak u Formuli 1 1958. godine za tim Ferrari. Rođen je u engleskoj pokrajini Yorkshire. Školovao se u Ardingly College, te je svoj prvi trkaći nastup imao 1950. Hawthorn je postao prvi britanski svjetski prvak u Formuli 1. Odmah nakon osvajanja titule objavio je da se povlači iz utrkivanja jer je bio snažno pogođen pogibijom momčadskog kolege i prijatelja Petera Collinsa na Velikoj nagradi Njemačke. Ironijom sudbine Hawthorn je poginuo u cestovnoj nesreći tek šest mjeseci nakon povlačenja.

Mike Hawthorn
Državljanstvo britansko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1952. - 1958.
Momčad(i) LD Hawthorn, AHM Bryde, Ferrari, Vanwall, BRM
Utrke 47 (45 startova)
Prvenstva 1 (1958.)
Pobjede 3
Podiji 18
Prvo startno mjesto 4
Bodovi u karijeri 112.64 (127.64)
Najbrži krugovi 6
Prva utrka Velika nagrada Belgije 1952.
Prva pobjeda Velika nagrada Francuske 1953.
Posljednja pobjeda Velika nagrada Francuske 1958.
Posljednja utrka Velika nagrada Maroka 1958.

Trkaća karijera prije Formule 1 Uredi

Mike Hawthorn debitirao je u utrkama vozeći svoj 1934 Riley Ulster Imp, KV 9475, pobijedivši u kategoriji 1,100 c.c. sportskih automobila na natjecanju Brighton Speed Trials, 2. rujna 1950.[1] Iduće 1951. godine osvojio je Motor Sport Brooklands Memorial Trophy, kao i Ulster Trophy Handicap i Leinster Trophy.[2]

Karijera u Formuli 1 Uredi

Hawthorn je imao svoj debi u Formuli 1 na Velikoj nagradi Belgije 1952. godine, koju je završio na četvrtom mjestu. Prvu pobjedu u Formuli 1 ostvario je u devetom nastupu vozeći za momčad Ferraria na Velikoj nagradi Francuske 1953. godine na stazi u Reimsu.

U siječnju 1955. Hawthorn se pridružio momčadi Jaguar, gdje je zamijenio Stirlinga Mossa, koji je otišao u momčad Mercedes.[3] Hawthorn je pobijedio na utrci 24 sata Le Mansa 1955. nakon vrlo upečatljive vožnje, pri čemu je postavio rekord kruga prosječnom brzinom od 122 mph (196 kmh) tijekom trosatnog duela s Fangiom u početnom stadiju utrke. Na žalost, to je upravo bila jedna od onih po zlu upamćenih utrka u povijesti automobilizma zbog nesreće u kojoj je poginulo 83 gledatelja i vozač Pierre Levegh. Do nesreće je došlo kad je Hawthorn naglo zakočio ispred automobila Healey koji je vozio Lance Macklin da bi ušao u boks, i to neposredno nakon što ga je pretekao. Zbog toga je Macklin naglo skrenuo ravno u putanju Mercedesa koji je vozio Levegh. Nakon sudara s Healeyem Mercedes je udario zaštitni nasip uz rub staze i raspao se, pri čemu su motor i drugi dijelovi odletjeli u publiku. Osam sati kasnije, dok su bili u vodstvu dva kruga ispred momčadi Jaguar, momčad Mercedesa napustila je utrku u znak poštovanja prema svim poginulima. Momčad Jaguara je bila pozvana da učini isto i pridruži se Mercedesu, ali je to odbila.[4] Francuska štampa objavila je nakon utrke fotografije Hawthorna i Ivora Bueba kako slave svoju pobjedu ispijajući uobičajeni šampanjac, ali je taj čin popratila s prezirom.[5] Mercedes ne samo da je zbog ove tragične nesreće napustio utrku, nego je kao momčad napustio i sudjelovanje u utrkama općenito i trebat će proći više od pola stoljeća dok se Mercedes 2010. nije vratio kao momčad u utrke Formule 1.

U 1957. Hawthorn se vratio u momčad Ferrari i uskoro postao dobar prijatelj s engleskim kolegom Peterom Collinsom. Tijekom 1958. njih su se dvojica našli u oštrom sukobu s trećim Ferrarijevim vozačem Luigi Mussom. Došlo je do ogorčene borbe u kojoj su se sva trojica natjecala za osvajanje novca iz nagradnih fondova. Te je godine Hawthorn pobijedio na Velikoj nagradi Francuske u Reimsu na kojoj je poginuo Luigi Musso dok je bio na drugom mjestu.

Rezultati u Formuli 1 Uredi

Sezona Momčad Šasija Motor Utrke Pobjede Podiji Bodovi Plasman
1952.   LD Hawthorn
  AHM Bryde
Cooper T20 Bristol I6 5 0 1 10 5.
1953.   Scuderia Ferrari Ferrari 500 Ferrari I4 8 1 3 19 (27) 4.
1954.   Scuderia Ferrari Ferrari 625 / 553 Ferrari I4 8 1 4 24,64 3.
1955.   Vandervell Products Ltd.
  Scuderia Ferrari
Vanwall
Ferrari 555 / 625
Vanwall I4
Ferrari I4
6 0 0 0 -
1956.   Owen Racing Organisation
  Vandervell Products Ltd.
Maserati 250F
BRM P25
Vanwall
Maserati I6
BRM I4
Vanwall I4
5 (3) 0 1 4 12.
1957.   Scuderia Ferrari Lancia-Ferrari D50A
Ferrari 801
Lancia V8 6 0 2 13 4.
1958.   Scuderia Ferrari Ferrari Dino 246 Ferrari V6 10 1 7 42 (49) 1.

Pobjede Uredi

Formula 1 Uredi

Ostalo Uredi

Izvor Uredi

  1. Motor Sport, listopada 1950., stranica 493; Motor Sport, rujan 1951., stranica 379.
  2. Motor Sport, siječanj 1952., stranica 11.
  3. A letter from Mike Hawthorn. Mike-hawthorn.org.uk. Retrieved on 2013-08-16.
  4. "Mike Hawthorn & the 1955 24 Hours of Le Mans: The Cause and the Effect". ConceptCarz.com. Retrieved 15 April 2013.
  5. Deadliest Crash:the Le Mans 1955 Disaster BBC Four documentary, broadcast 16 May 2010
Nedovršeni članak Mike Hawthorn koji govori o vozaču Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.