Milivoj Prćić

Milivoj Prćić (Subotica, 1. listopada 1942.Subotica, 31. prosinca 2015./1. siječnja 2016.) bio je hrvatski književnik iz Vojvodine, po obrazovanju pravnik.

Milivoj Prćić
Puno imeMilivoj Prćić
Rođenje1. listopada 1942.
Smrt31. prosinca 2015./1. siječnja 2016.
Zanimanjepravnik
NacionalnostHrvat
Portal o životopisima

Književni rad

uredi

Uglavnom je pisao prozu (jedan roman, nekoliko zbiraka kratkih priča i pripovijedaka), a 2008. objavio je i zbirku pjesama. Svoj način pisanja opisao je kao "hiperrealizam s osobnim znakom, i to zato što je on svojom istinitošću i realističnošću, prečesto mnogo apstraktniji i nevjerojatniji od postmodernizma".[1]

Jedno svoje djelo, monodramu "Pivaj Bačka veselo", posvetio je nogometnom klubu Bačka iz Subotice, utemeljenom 1901., najstarijem hrvatskom nogometnom klubu, koji je bio od velikog značaja za kulturnu i športsku autonomiju bačkih Hrvata i u Ugarskoj u Austro-Ugarskoj, te kasnije u Kraljevini Jugoslaviji.

Svoju prvu zbirku pjesama objavio je 2008., a u toj zbirci pjesama se, prema uredniku Milovanu Mikoviću, govori o "o odrastanju u razdoblju nakon II. svjetskog rata u kojem se dječak, provodeći više vremena s djedom i bakom nego s roditeljima, suočava s nedokučivim tajnama odrastanja u nenaklonjenom vremenu punom zastrašujućih obilježja".[2]

Bio je članom Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Svojedobno je bio kandidat za Saveznu skupštinu dva puta, a za skupštinu Republike Srbije također dvaput.

Preminuo je u noći s 31. prosinca 2015. na 1. siječnja 2016. u Subotici.[3]

Djela

uredi
  • Stari zid, (roman), 1992.
  • Zadnja pošta Subotica, (zbirka kratkih priča), 2001.
  • Salaš u lampašu, (monodrame), 2004.
  • I nakon desetljeća, (kolumne), 2005.
  • Južno od Tranšeja, (zbirka kratkih priča), 2006.
  • Pisme za nuz sviću, (zbirka pjesama), 2008.

Neka djela su mu prevedena na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer. Monodramu Pivaj Bačka veselo je režirao Rajko Ljubič) za program Hrvatskog uredništva Radio Subotice.

Neke pripovijetke su mu objavljene u Klasju naših ravni.[4]

Neke pjesme mu se nalaze u zbirci s III. pjesničkog skupa u Rešetarima (pjesništvo Književne sekcije KUD-a "Rešetari" i hrvatskih pjesnika u iseljeništvu) Nad vremenom i ognjištem (objavljenoj 2005.) s pjesničkog skupa u Rešetarima održanog 23. listopada 2004., u izboru Stjepana Blažetina, Ivana Slišurića, Đure Vidmarovića i urednika Ivana De Ville.[5][6] U toj su zbirci osim njega nalaze i ovi hrvatski pjesnici iz Bačke: Josip Dumendžić, Zlatko Gorjanac, Antun Kovač, Cecilija Miler, Pavka Domić i Robert G. Tilly.[5]

Bilješke i izvori

uredi
  1. Medijska dokumentacija[neaktivna poveznica] Hrvatska riječ: Najistinitije priče su najnevjerojatnije, 9. ožujka 2007.
  2. Radio SuboticaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2008. (Wayback Machine) Nova knjiga Milivoja Prćića «Pisme za nuz sviću», 18. listopada 2008.
  3. U Subotici preminuo Milivoj PrćićArhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), www.matis.hr, preuzeto 5. siječnja 2016.
  4. Radio SuboticaArhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2010. (Wayback Machine) Izašao novi svezak Klasja naših ravni, 11. ožujka 2010.
  5. a b MEĐUNARODNI SUSRET PJESNIKA U REŠETARIMA Zvonik, Broj: 11(121) Subotica, studeni 2004., autor: Antun Kovač, Sombor
  6. Skupni katalog knjiznica Osjecko baranjske zupanije

Vidi još

uredi

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Milivoj Prćić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.