Otvori glavni izbornik
Vokalno-instrumentalni sastav u Buenos Airesu izvodi milonga glazbu

.

Milonga je glazbeni žanr, svojevrsna glazba plesa tango, koja svoje korijene vuče s područja Rio de la Plate, estuarija na granici Urugvaja i Argentine, gdje je ujedno ta glazba i najraširenija. Svoju popularnost stekla je tijekom 1870-ih, kada se razvijala iz payada, vokalno-instrumentalne glazbe specifične za Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj. Milonga je poznata po izvođenju u dvočetvrtinskoj mjeri uz česte promjene taktova i vrlo sinkopiranom ritmu.

Često se u većini skladbi milonga glazbe, svaka nota svira naglašeno (tzv. staccato), odnosno brzo i kratko.

Milonga je često pratnja plesnih parova koji plešu tango, jer je zbog svog posebnog naglašenog ritma pogodna za ples. Ima i neke ritmičke sličnosti s polkom.[1]

Tijekom 1890-ih južnoamerički glazbenici su glazbene oblike milonge uvrstili u sastavnice tanga, zbog čega je taj ples doživio nagli razvoj i stekao veliku popularnost.

Na španjolskom jeziku milonga označava i »mjesto gdje se pleše tango« i istoimeni ples koji se, uz tango, pleše na milonga glazbu.[2]

Argentinski skladatelj, pjevač i pijanist Fernando Otero, dobitnik glazbene nagrade Grammy, većinu je svojih koncerata za komorne sastave temeljio na ovoj glazbi.[3]

Od poznatih izvođača najviše se ističe argentinski rock pjevač Kevin Johansen koji je svoju glazbenu karijeru započeo pjevanjem ove glazbe po milongama (mjestima gdje se pleše tango).

IzvoriUredi

  1. Robert Farris Thompson, »Tango the Art History of Love« (Tango, umjetnička povijest ljubavi), str. 129 (engl.)
  2. Simon Collier, »Tango!: The Dance, the Song, the Story« (New York: Thames and Hudson, 1995.), str. 44-45 (engl.)
  3. CMJ New Music Monthly, Nate Knaebel, »Glazbene kritike: Fernando Otero«, objavljeno u časopisu CMJ za siječanj/veljaču 2008., pristupljeno 24. prosinca 2011. preko usluge Google knjige (engl.) (šp.)