Milutin Šakić

Milutin Šakić (Zavođe, 8. lipnja 1932. - Zagreb, 9. srpnja 2010.),[1] hrvatski šahist, profesor u Zagrebu. [2]

ŽivotopisUredi

Rodio se u Zavođu od oca Stojana i majke Milke rođ. Uzelac, a umro u Zagrebu od posljedica moždanog udara. Djetinjstvo proveo u Zagrebu. 1941. godine početkom Drugog svjetskog rata 3. svibnja stradao je od eksplozije mine nakon čega je operiran u Partizanskoj bolnici Bijeli potoci, tada u zbjegu prema Plješivici. Izgubio je vid i šaku lijeve ruke. Operirao ga je u skromnim uvjetima bez anestezije prof. dr. Kneinhapel, a postoperativno su ga njegovali zarobljeni talijanski liječnici u istoj bolnici. Prevezen je američkim zrakoplovom 1944. godine do Barija u Italiji te potom u savezničkih bolnica u Tarantu i Napulju gdje je opet operiran. Koncem rata 1945. godine brodom je doplovio u Zadar, otkamo su ga zrakoplovom prebacili u Zavod za rehabilitaciju slijepih u Zemunu. Tu je uspješno naučio brajicu, sustav pisanja i čitanja za slijepe i šahovsku igru. Tu je već kao dječak zavolio šah. Pokazao i aktivističke sklonosti, kritiziravši lošu hranu u Zavodu, zbog čega su ga skoro izbacili. Vratio se poslije rehabilitacije u Zagreb. Ondje je maturirao na prestižnoj Prvoj gimnaziji. Bio je uzor u ponašanju i savladavanju gradiva u čemu su mu svi kolege iz razreda nesebično pomagali. Zaposlio se kao telefonist i uz rad studirao filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1959. godine. 1960-ih je bio vijećnik u Skupštini grada Zagreba, u kojoj se s nekolicinom kolega posebno angažirao na donošenju Zakona o civilnim invalidima rata i žrtvama fašističkog terora. Poslije mjesta telefonista nastavio je raditi kao profesor u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Zagrebu, gdje se bave odgojem, obrazovanjem i rehabilitacijom slijepe i slabovidne djece. Postao je direktor na toj ustanovi i njegovom zaslugom dobila je dvoranu 1981. godine.[1]

Preko 50 godina bio je uključen u rad Saveza slijepih kao član Skupštine i njenih komisija ili kao aktivist u realizaciji raznih projekata. Predsjedavao je Savezom slijepih Jugoslavije od 1967. do 1969. godine. Predsjednik Udruge slijepih Zagreb od 2002. do 2009. godine. Suosnivač Šahovskog kluba slijepih Polet, sa još nekoliko slijepih šahista.[1]

Sudionik šest šahovskih olimpijada za slijepe. Nastupao za Jugoslaviju. Na Prvoj olimpijadi slijepih 1961. godine osvojio je zlatnu medalju, a 1967. srebrnu. Uspješan i u samostalnoj Hrvatskoj. U Španjolskoj 1992. godine na olimpijadi osvajaju visoko šesto mjesto, a 1994. godine u Poljskoj ekipa osvajio treće mjesto. Na SP u Španjolskoj dijelio 4-7. mjesto. 11 puta pojedinačni prvak Hrvatske. Za svoj klub Polet osvojio je 13 naslova momčadskih prvaka Hrvatske. Sin Davorin doktorirao je temi sljepoće i slabovidnosto kod mladeži i liječnik je športske medicine i fizijatar.[1]

Bio je aktivan igrač od 1995. do 2008. godine. Natjecao se na šahovskim olimpijadama slijepih i na Svjetskom kupu slijepih.[3] Obnašao je dužnost potpredsjednika Međunarodnog saveza slijepih i slabovidnih šahista od 1972. do 1980. godine.[2] Najviši Elo imao je siječnja 1998. kad je imao 2225 bodova. FIDE Elo mu je 2190 bodova.[4]Elo Classic mu je 2075 bodova.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (srpski) MO Vrebac: Vrebac, Pavlovac Vrebački, Zavođe Vrebačko, Selište Vrebačko Nikola D. Cetina: Milutin Šakić (1932.-2010.), profesor i šahist (pristupljeno 7. studenoga 2019.)
  2. 2,0 2,1 Hrvatski savez slijepih[neaktivna poveznica] 8. Željko Brdal: Slijepi za šah, šah za slijepe (pristupljeno 7. studenoga 2019.)
  3. 3,0 3,1 365Chess Milutin Šakić (pristupljeno 7. studenoga 2019.)
  4. ChessDatabase[neaktivna poveznica] Milutin Šakić (pristupljeno 7. studenoga 2019.)

Vanjske povezniceUredi