Miroslav Bertoša

Miroslav Bertoša (Beograd, 17. svibnja 1938. - Pula, 24. kolovoza 2023.), hrvatski povjesničar, enciklopedist, urednik, kolumnist i polemičar, javni djelatnik, diplomat, jedno od najznačajnijih imena suvremene hrvatske historiografije.

Miroslav Bertoša
Fotografija Bertoše iz osamdesetih
Rođenje	17. svibnja 1938. Beograd
Polje	povijest
Institucija	Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru, Filozofski fakultet u Splitu
Alma mater	Pedagoška akademija u Puli, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Istaknute nagrade	Nagrada Mate Balota/Mijo Mirković (1969.), Nagrada Istaknuti kulturni radnik grada Pule (1990.), Državna nagrada za znanstveni rad Bartol Kašić (1994.), Red Hrvatskog Trolista i Spomenica Domovinske Zahvalnosti (1997.), Nagrada Grada Pule za doprinos unaprjeđivanju znanosti u domeni povijesti (2006.), Nagrada Ivan Lučić (2015.)
Portal o životopisima

Životopis

Rođen je u obitelji istarskog emigranta, agronoma Ivana Bertoše, posljednjeg maturanta stare Hrvatske gimnazije u Pazinu. Od kasne jeseni 1947. stalno je nastanjen u Puli, gdje je završio osnovnu školu i osam razreda hrvatske gimnazije. Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a 1966. i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu 1981. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. stoljeća”. Te je godine na temelju dotadašnjih radova promaknut u zvanje znanstvenoga suradnika u riječkome Zavodu za povijesne i društvene znanosti tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, odnosno u pulskoj Područnoj jedinici Zavoda.

Već 1954. počinje objavljivati prozne i esejističke priloge, osvrte i bilješke u srednjoškolskim časopisima u Zagrebu i Puli. Poslije 1963. bavi se isključivo povijesnom problematikom i surađuje u znanstvenim i stručnim edicijama. Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. stoljeća, te proučavanje i kritično vrednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću, a posebnu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, napose avangardnim nastojanjima francuske "škole Annales". U dva navrata (1985. i 1989.) boravio je na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na École des hautes études en sciences sociales u Parizu, te, 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, i u Istituto di Storia della Società e dello Stato veneziano i Istituto "Venezia e l'Oriente" mletačke Fondazione Giorgio Cini. U tom je razdoblju nastupao na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Istraživao je fondove mnogih domaćih i inozemnih arhiva. Bio je član Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica (Bologna-Firenze), Povijesnog društva Istre, itd. Njegovi znanstveni radovi o Istri i sjevernojadranskome akvatoriju zapaženi su i u svijetu, napose u susjednoj Italiji, pa su gotovo izravno uneseni i u poglavlja o Istri u sintezu mletačke povijesti (usp. G. Cozzi - M. Knapton - G. Scarabello, La Repubblica di Venezia nell'età moderna: dal 1517 alla fine della Repubblica) u prestižnom izdanju nakladničke kuće Utet (Torino, 1992.).

Jedno od njegovih najzapaženijih ostvarenja je knjiga “Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)”. Sastavljena od niza problemski obrađenih i kronološki poredanih tema istarskih prijelomnih stoljeća, ona opisuje ratove, epidemije, gladne godine, demografske oscilacije, migracijska strujanja, promjene etničke strukture, analizira propadanje i uspon gospodarstva, postupno uobličavanje dva kulturna kruga, ukazuje na marginalce i svijet subalterne kulture − prognanike, zlikovce, vještice. Svraća pozornost na “mentalne” odrednice istarskoga bića. Temeljeći ovo djelo na modernoj metodologiji, posebice onoj znamenite francuske “škole Annales” i “novije povijesti”, Bertoša originalno i s puno inovacijskih modela, ranije nepoznatih u hrvatskoj historiografiji, prati istarske strukture i njihove preobrazbe od konca XV. do konca XVIII. stoljeća.

Godine 1986. izabran je u zvanje znanstvenoga savjetnika, a 1993., osim što je nastavio znanstvenoistraživački rad u Zavodu za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (danas Filozofskog) fakulteta u Puli. Za znanstvenog je savjetnika potvrđen 15. prosinca 1999. čime je to zvanje trajno zadržao. Godine 1990. izabran je za Akademijina člana suradnika. Njegova biografija s popisom radova te je godine objelodanjena u Ljetopisu, knj. 94 (str. 483-491). Pulski časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja “Istra” posvetio mu je opsežan tematski blok (1986., br. 5).

Predavao je Metodiku nastave povijesti i Povijest naroda Jugoslavije na pulskoj Pedagoškoj akademiji do rujna 1969., u stalnom radnom odnosu, odnosno kao honorarni predavač do ukidanja grupe 1971. Od rujna 1969. radi u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu JAZU (sada: Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područna jedinica u Puli). Od 1993. do 1995. honorarno je zaposlen na studiju Razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Puli. Od 1994. na novootvorenom studiju Povijesti na istom Fakultetu predaje Uvod u znanost o povijesti. Od 1994. do 1996. predavao je Hrvatsku povijest XVI.-XVIII. stoljeća, a od 1995. do 2000. i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870., što ponovno preuzima 2003. Od 1. svibnja 2003. zaposlen je s punim radnim vremenom na Filozofskom fakultetu u Puli. Nakon ustroja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (2006.) je, sukladno bolonjskoj reformi i ECTS-sustavu, nastavio predavati povijesnu grupu predmeta na Odjelu za humanističke znanosti. Prijašnji kolegij Uvod u znanost o povijesti, god. 2005. po novoj je nastavnoj shemi podijeljen na dva predmeta: Metodologiju znanstvenoga rada i Historiografiju. Od 2007. umjesto Svjetske povijesti od XVI. st. do 1870. predaje kolegije: Migracije (XVI.-XVIII. st.) – Istra, Jadran, Sredozemlje i Svakodnevica Europe: stanovanje, prehrana i odijevanje (XVI.-XVIII. st.). U više je navrata bio mentor pri izradi diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, te član povjerenstava za njihovu obranu.

Predavao je i na drugim fakultetima i sveučilištima. Između 2001. i 2004. predaje na Poslijediplomskome znanstvenom magistarskom i doktorskom studiju iz informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru (cikluse predavanja u okviru modula: Kultura življenja i povijest svakodnevice; Čitanje i iščitavanje arhiva: doživljaji poruka; U znaku prijetnje: Statuimus et ordinamus quod…). Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predaje Metodologiju znanstvenoga rada (od 2003.), Hrvatsku historiografiju XIX. i XX. stoljeća (od 2005.), Teoriju povijesti (na doktorskome studiju, od 2005.), te izborni kolegij Zapadna granica hrvatskog etnosa (Istra i sjeverni Jadran od VI. do danas). Na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Rijeci predavao je (2004. i 2005.) Svjetsku povijest srednjega vijeka, a nakon uvođenja ECTS sustava (od 2006.) nositelj je predmeta Svijet Sredozemlja od V. do XVI. st. i Povijest srednje i jugoistočne Europe od XVI. do XVIII. stoljeća. Na doktorskome studiju Povijest stanovništva na Sveučilišta u Dubrovniku predaje dva kolegija: Povijesna demografija u Francuskoj i Povijest stanovništva Mediterana.

Bio je urednik kulturne rubrike “Studentskog lista” Sveučilišta u Zagrebu (1958. – 1960.), član uredništva časopisa “Prisutnosti” (Zagreb), zatim član uredništva časopisa “Istra” (Pula) i član Uredničkog vijeća antologijskoga niza Čakavskog sabora “Istra kroz stoljeća”. U suuredništvu s dr. sc. Robertom Matijašićem uredio je i napisao mnoge natuknice za “Istarsku enciklopediju” u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (Zagreb, 2005.).

Od prvih dana samostalne Republike Hrvatske svoju je znanstvenu, kulturnu i političku djelatnost nastojao proširiti ne samo u istarskom već i u cijelome hrvatskome prostoru. Osobito je to došlo do izražaja kada je postao i honorarnim voditeljem pulskoga Centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba i glavnim istraživačem znanstvenoga projekta Istarski Hrvati: između potisnutog identiteta i usporene integracije. Između 1993. i 1999. u dva je mandata bio jedan od trojice dopredsjednika Hrvatskoga nacionalnoga komiteta za povijest, a od 1994. do 1998. i član Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu pri Ministarstvu znanosti i tehnologije. Tri je puta (1993. – 1999. te od 2001.) bio članom Matičnoga povjerenstva za područje humanističkih znanosti - polje povijesti, etnologije, antropologije i arheologije. Godine 1994. – 1996. bio je članom Hrvatskog odbora UNESCO-a. Godine 1998. – 1999. djelovao je kao član predsjedništva Hrvatskog odbora za povijesne znanosti koji je radio na organiziranju Prvoga kongresa hrvatskih povjesničara. Bio je član Znanstvenog odbora Drugoga kongresa hrvatskih povjesničara (Hrvatska i Europa kroz povijesne integracije; Pula, 29. rujna do 3. listopada 2004.). Od 2007. voditelj je projekta Elitne i marginalne skupine u Istri od XVI. do XVIII. stoljeća, koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Ukazom Predsjednika Republike 28. ožujka 1995. imenovan je prvim generalnim konzulom Republike Hrvatske u Trstu za područje Furlanije-Julijske Venecije, Veneta i Trentina-Alto Adigea i na toj dužnosti ostao do 1. prosinca 1998.

Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli. Djelovao je u uredništvima Akademijinih znanstvenih edicija: "Problemi sjevernoga Jadrana" (glavni urednik) i "Starine" (član uredništva).

Osim znanstvenim radom bavio se i publicistikom, pa od 1991. do konca studenoga 2002. u redovitoj novinskoj kolumni Glasa Istre pod naslovom “Domišljanje Istre: između povijesnog i fikcijskog” objavio 588 nastavaka osebujnih eseja u kojima se prožimaju povijest, kultura i politika.

Sahranjen je na groblju Moj mir u Pazinu.

Bibliografija

• “Knjiga o Istri” (uz Z. Črnju redaktor rukopisa pok. prof. T. Peruška, te pisac dijela teksta; "Školska knjiga", Zagreb, 1968.),
• “Proština 1921. Antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre” (Novinsko-izdavačko poduzeće “Glas Istre” - Biblioteka “Istarski mozaik", Pula, 1971., 150 str.),
• “Istarsko vrijeme prošlo” ("Glas Istre” - Čakavski sabor, Pula, 1978., 336 str.)
• “Pisma i poruke istarskih rektora - Epistolae et communicationes rectorum histrianorum. Svezak I. Od 1607. do 1616.” (Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 52, "JAZU", Zagreb, 1979., 304 str.)
• “Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću. Knjiga prva. Kolonizacija: teme i problemi” ("Istarska naklada”, Biblioteka Misao", Pula, 1985., 324 str.),
• “Etos i etnos zavičaja (Istra kao historiografski problem)” ("Istra kroz stoljeća", VI. kolo, knjiga 33, Pula-Rijeka, 1985., 328 str.),
• “Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću. Knjiga druga: društvene strukture, populacija i gospodarstvo” ("Istarska naklada”, Biblioteka “Misao", Pula, 1986., 520 str.),
• “Jedna zemlja, jedan rat. Istra 1615-1618” (“Istarska naklada", Pula, 1986., 112 str.),
• “Zlikovci i prognanici. Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću” (Čakavski sabor, Istarska književna kolonija “Grozd”, Pula, 1989., 255 str.),
• “Istra između zbilje i fikcije” ("Mala knjižnica Matice hrvatske", Zagreb, 1993., 126 str.),
• “Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)” (Zavičajna naklada "Žakan Juri", Pula, 1995., 2. dopunjeno i prošireno izdanje s kartama i slikovnim prilozima, 781 str., ISBN 953-6487-00-4),
• “Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli”, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2002., 415 str.)
• “Istra, Jadran, Sredozemlje: Identiteti i imaginariji (feljtoni, elzeviri, kolumne)” (Dubrovnik University Press – Durieux, Zagreb, 2003., 461 str.),
• “Tvrđavni spisi Onofrija Del Campa: Traktati i memorabilije jednoga kondotjera u Dalmaciji u doba Kandijskoga rata” (Priredio i uvodnim komentarom popratio Miroslav Bertoša, Državni arhiv u Rijeci – Posebna izdanja 15, Rijeka, 2003., 212 str.)

Nagrade i priznanja

• Nagrada “Mate Balota /Mijo Mirković” (1969.),
• Nagrada “Istaknuti kulturni radnik grada Pule” (1990.),
• Državna nagrada za znanstveni rad “Bartol Kašić” (1994.),
• Godine 1997. odlukom predsjednika Republike odlikovan Redom hrvatskog trolista i Spomenicom domovinske zahvalnosti
• Godine 2006. primio je Nagradu Grada Pule za doprinos unaprjeđivanju znanosti u domeni povijesti.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

• Bertoša Miroslav, www.info.hazu.hr, životopis i bibliografija
• Bertoša, Miroslav, Hrvatski biografski leksikon