Otvori glavni izbornik

Mladen Debelić (Zagreb, Hrvatska, 13. srpnja 1933. - Chur, Švicarska, 7. kolovoza 1998.[1]), hrvatsko-njemački liječnik pulmolog i alergolog.[2] Najveći je hrvatski alergolog. Poticatelj je razvoja alergologije u Hrvatskoj, za čiji je razvoj učinio mnogo korisnog.[3]

ŽivotopisUredi

Rođen u Zagrebu. Sin je veterinarskog stručnjaka, mikrobiologa iz Prkovaca Šime Debelića i pijanistice Vlaste r. Lorković. Godinu poslije rodio mu se brat Nikola, poslije glazbenik, dirigent u Sarajevu, Dubrovniku i Zagrebu te diplomat koji je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Rumunjskoj i Moladaviji. Kad se Mladen rodio, otac Šima onda je još bio docent, a poslije je postao redovni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, autor mnogih znanstvenih članaka. Poslije je bio voditelj Odsjeka za veterinarstvo pri vladi Banovine Hrvatske, a u Vladi NDH na gospodarskim poslovima. Pred dolazak Titovih partizana u Zagreb 8. svibnja, nije pobjegao kao ostali članovi ustaške Vlade, nego je ostao u gradu raditi svoj svakodnevni posao. Nove jugokomunističke vlasti uhitile su ga 17. svibnja 1945. u Zagrebu i ubile na Savskoj cesti u Zagrebu, krajem svibnja 1945.[4]

Godine 1959. u Zagrebu Mladen Debelić diplomirao je na Medicinskom fakultetu. Od 1962. živi i radi u Švicarskoj kao pulmolog i alergolog. Godine 1976. prelazi u Bad Lippspringe gdje je liječnik i upravitelj Klinike za plućne bolesti, bronhitis, astmu i alergije Auguste-Viktoria and Cecilienstift. Na Debelićev je rad mnogo utjecao prof. Wilhelm Gronemeyer. Dvije godine poslije obrazovao se u Klinici za astmu i alergije u Davosu-Wolfgangu.[1]. Kad je 1965. na inicijativu F. Kogoja i predsjednika HAZU Grge Novaka osnovan Europski klimatski centar za liječenje alergijskih bolesti na otoku Hvaru (Alergološki centar HAZU), u osnivačkom odboru bio je W. I. O. van Ufford iz Nizozemske, R. Surinyach iz Barcelone i kao suradnik Mladen Debelić.[3] Od 1978. do 1987. tajnik je njemačkog društva za alergologiju i istraživanje imuniteta.[1] Godine 1979. doktorirao u Münsteru. Od 1986. do 1989. predsjedavao Europskom akademijom za alergiju i kliničku imunologiju. [2] Nakon toga bio je čelni Pharmacia Research Foundation do 1992. i dovršio je mandat Udruženja Rajnsko-vestfalskog udrženja za plućne bolesti i bolesti bronhija.[1] Surađivao je u stručnom radu Hrvatskog društva za alergologiju i kliničku imunologiju koje je 1996. steklo međunarodno priznanje.[3] Proučavao je astmu, kronični bronhitis i bavio se alergologijom dišnih organa. Napisao mnoge znanstvene radove. [2] Od kasnih 1960-ih klinički primjenjuje imunoglobulin IgE, za što je dobio priznanje u domovini i inozemstvu te prihvaćanje u znanstveničkom svijetu. Objavio je preko 250 radova, većinom u području kliničke alergologije, poput dijagnoza i terapija plućnih bolesti i bolestiju bronhija. I u svuremenim udžbenicima o astmi dr Debelić je suurednik. U mirovinu je otišao 1998. godine.[1] Debelić je svoj život vezao za Njemačku i Švicarku. Ondje se oženio i dobio djecu. [5]

Dobio je nagradu Allergy Staffel 1998. za dugogodišnji uspješni rad u klinici Auguste-Victoria Clinic u Cecilienstiftu. Smrt ga je preduhitrila u primanju druge nagrade, Plakete Ernsta Bergmanna. [1]

U čast Mladenu Debeliću dodjeljuje se nagrada Mladen Debelić (Mladen-Debelic-Preis) koju dodjeljuje Njemačko društvo pedijatrijske pneumologije (Deutsche Gesellschaft für Pädiatrische Pneumologie).[6][7]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Croatian Medical Journal December 1998 (Volume 39, Number 4 Ivo Baća, Ivan Bokan, WACP: In memoriam Mladen Debelić (1993-1998)(eng.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvatski leksikon, I. svezak A-K, Zagreb. 1996., str. 236
  3. 3,0 3,1 3,2 HDAKI Paleček Ivan, Čvorišćec Branimir, Lipozenčić Jasna: Povijest alergologije u Hrvatskoj (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  4. Veterinari, agronomi piše Josip Šarčević (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  5. Rodoslovlje.hr Debelići iz Prkovaca (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  6. Gruber - Über uns (njem.)
  7. Bremer Uni-Schlüssel, Die interne Zeitung der Universität Bremen, br. 70, studeni 2002. str. 17 (njem.)

Vanjske povezniceUredi