Mladen Debelić

Mladen Debelić (Zagreb, Hrvatska, 13. srpnja 1933.Chur, Švicarska, 7. kolovoza 1998.[1]), hrvatsko-njemački liječnik pulmolog i alergolog.[2] Najveći je hrvatski alergolog. Poticatelj je razvoja alergologije u Hrvatskoj, za čiji je razvoj učinio mnogo korisnog.[3]

Životopis uredi

Rođen u Zagrebu. Sin je veterinarskog stručnjaka, mikrobiologa iz Prkovaca Šime Debelića i pijanistice Vlaste r. Lorković. Godinu poslije rodio mu se brat Nikola, poslije glazbenik, dirigent u Sarajevu, Dubrovniku i Zagrebu te diplomat koji je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Rumunjskoj i Moladaviji. Kad se Mladen rodio, otac Šima onda je još bio docent, a poslije je postao redovni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, autor mnogih znanstvenih članaka. Poslije je bio voditelj Odsjeka za veterinarstvo pri vladi Banovine Hrvatske, a u Vladi NDH na gospodarskim poslovima. Pred dolazak Titovih partizana u Zagreb 8. svibnja, nije pobjegao kao ostali članovi ustaške Vlade, nego je ostao u gradu raditi svoj svakodnevni posao. Nove jugokomunističke vlasti uhitile su ga 17. svibnja 1945. u Zagrebu i ubile na Savskoj cesti u Zagrebu, krajem svibnja 1945.[4]

Godine 1959. u Zagrebu Mladen Debelić diplomirao je na Medicinskom fakultetu. Od 1962. živi i radi u Švicarskoj kao pulmolog i alergolog. Godine 1976. prelazi u Bad Lippspringe gdje je liječnik i upravitelj Klinike za plućne bolesti, bronhitis, astmu i alergije Auguste-Viktoria and Cecilienstift. Na Debelićev je rad mnogo utjecao prof. Wilhelm Gronemeyer. Dvije godine poslije obrazovao se u Klinici za astmu i alergije u Davosu-Wolfgangu.[1] Kad je 1965. na inicijativu F. Kogoja i predsjednika HAZU Grge Novaka osnovan Europski klimatski centar za liječenje alergijskih bolesti na otoku Hvaru (Alergološki centar HAZU), u osnivačkom odboru bio je W. I. O. van Ufford iz Nizozemske, R. Surinyach iz Barcelone i kao suradnik Mladen Debelić.[3] Od 1978. do 1987. tajnik je njemačkog društva za alergologiju i istraživanje imuniteta.[1] Godine 1979. doktorirao u Münsteru. Od 1986. do 1989. predsjedavao Europskom akademijom za alergiju i kliničku imunologiju.[2] Nakon toga bio je čelni Pharmacia Research Foundation do 1992. i dovršio je mandat Udruženja Rajnsko-vestfalskog udrženja za plućne bolesti i bolesti bronhija.[1] Surađivao je u stručnom radu Hrvatskog društva za alergologiju i kliničku imunologiju koje je 1996. steklo međunarodno priznanje.[3] Proučavao je astmu, kronični bronhitis i bavio se alergologijom dišnih organa. Napisao mnoge znanstvene radove.[2] Od kasnih 1960-ih klinički primjenjuje imunoglobulin IgE, za što je dobio priznanje u domovini i inozemstvu te prihvaćanje u znanstveničkom svijetu. Objavio je preko 250 radova, većinom u području kliničke alergologije, poput dijagnoza i terapija plućnih bolesti i bolestiju bronhija. I u svuremenim udžbenicima o astmi dr Debelić je suurednik. U mirovinu je otišao 1998. godine.[1] Debelić je svoj život vezao za Njemačku i Švicarku. Ondje se oženio i dobio djecu.[5]

Dobio je nagradu Allergy Staffel 1998. za dugogodišnji uspješni rad u klinici Auguste-Victoria Clinic u Cecilienstiftu. Smrt ga je preduhitrila u primanju druge nagrade, Plakete Ernsta Bergmanna.[1]

U čast Mladenu Debeliću dodjeljuje se nagrada Mladen Debelić (Mladen-Debelic-Preis) koju dodjeljuje Njemačko društvo pedijatrijske pneumologije (Deutsche Gesellschaft für Pädiatrische Pneumologie).[6][7]

Izvori uredi

  1. a b c d e f Croatian Medical Journal December 1998 (Volume 39, Number 4 Ivo Baća, Ivan Bokan, WACP: In memoriam Mladen Debelić (1993-1998)(eng.)
  2. a b c Hrvatski leksikon, I. svezak A-K, Zagreb. 1996., str. 236
  3. a b c HDAKI Paleček Ivan, Čvorišćec Branimir, Lipozenčić Jasna: Povijest alergologije u Hrvatskoj (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  4. Veterinari, agronomiArhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) piše Josip Šarčević (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  5. Rodoslovlje.hr Debelići iz Prkovaca (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  6. Gruber - Über uns (njem.)
  7. Bremer Uni-Schlüssel, Die interne Zeitung der Universität Bremen, br. 70, studeni 2002.Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) str. 17 (njem.)

Vanjske poveznice uredi