Mladen Juran

Mladen Juran, (Zagreb, 8. svibnja 1942.) je hrvatski redatelj, scenarist i glumac - autor prvih i rijetkih filmova samostalne Hrvatske u službenoj konkurenciji svjetskih festivala "A" kategorije, nominaciji za nagradu Méliès d'Or , kandidaturi za Oscara , s debitiranjem u francuskoj kinematografiji, zabilježeno u "Histoire du cinéma français 1966. – 1970.", izdanje Pygmalion, 1992., povodom 100. obljetnice francuske kinematografije, po završenom studiju na jednom od svjetskih ustanova dramske umjetnosti - Théâtre National Populaire (T.N.P.), u Parizu.

Mladen Juran
Rođenje 8. svibnja 1942. (Zagreb, Hrvatska)
Zanimanje redatelj, scenarist i glumac
Godine rada Od 1968. do danas
Važnije uloge Soleil O (Oh, Sun)
Važniji filmovi Transatlantic (1998.), Potonulo groblje (2002.), Trideset konja (1988.), Sindrom Halla (2017.)

ǀnagrade = Nominacije Golden Ombu - Mar del Plata A festival(1999), Golden Méliès (Méliès d'or), za najbolji europski film fantastike - Bruxelles (2003), Golden Gazelle - Abu Dhabi (2013)

Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Juran je redatelj više od dvije stotine filmova različitih vrsta i žanrova, ponajviše tematskih vezanih za korjene i iseljeništvo, bunt - individua u vrtlogu njemu nesklonih i nadrealnih društvenih događanja. Osobito se ističu - hrvatska kandidatura za nagradu Oscar, 71st Academy Awards 1998 selekcija za službenu konkurenciju i nominacija za nagradu Golden Ombu na "A" festivalu Mar del Plata International Film Festival (1999) - selekcija za službeni program "A" festivala Moscow International Film Festival (1999) - za cjelovečernji igrani film Potonulo groblje (2002), The Sunken Cemetery (2002) - nominacija Méliès d'Or award for the Best European Fantastic film, Brussels International Fantastic Film Festival 2003.

ŽivotopisUredi

Gimnaziju je Juran završio u Splitu, 1960. Nakon diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, 1964., odlazi u Pariz gdje diplomira na Studiju dramskih umjetnosti Charles Dullin pri Théâtre National Populaire, 1968., te stažira kod slavnog Lee Strasberga, Actor'S Studio iz New Yorka. Za vrijeme studija nastupa kao glumac i asistira redateljima - Med Hondou, (film Soleil 0, 1969.) - Michael Cacoyannisu, (kazalište T.N.P.Les Troyennes J.P. Sartre, 1965.) - Abel Ganceu, (tv film Valmy - O.R.T.F., 1967.). [1]

Nakon povratka u Hrvatsku, Juran radi za Zagreb film , Jadran film i Hrvatska radiotelevizija, filmove i tv serijale - Zadnja pošta Zagreb (dokumentarni serijal u dvadesetak nastavaka o alternativnom zagrebačkom životu, originalna pisana jazz glazba (Boško Petrović), Zagrebulje, Pozdrav iz Zagreba, Zagrebački panopticum, Prizori iz prošlog stoljeća, Strah u dolini potoka Bliznec, Dan šarenih oblaka rođenih iz mora – James Joyce u Puli, Hrvati i Amerika, Stari album El Pija itd., uz scenarističku suradnju knjževnika (Zvonimir Milčec i Željko Ivanjek) : od pogleda na kozmopolitski rodni grad Zagreb u kontekstu fenomena grada, "najvećeg ljudskog pronalaska", pulsiranju gradskog života hrvatske metropole, sve do - posebnog doprinosa na medijskom oživljavanju zatomnjenih i pomalo ugašenih gradskih senzibiliteta djetinstva. Snimao je igrane i dokumentarne eseje prepoznatljivim rukopisom, realno mogućim obzirom na tadašnju kontrolu tabu tema, u stilu "commedia dell'arte all'improviso", adaptirajući pisane ili životne storije Zagreba i Hrvatske - prožimanjem snimljenih kadrova fikcije i faktološke autentične-arhivske filmske građe, uz suradnju sa poznatim glumačkim imenima - primjerice Ena Begović, Relja Bašić.

FilmoviUredi

Juran realizira, 1988., svoj prvi cjelovečernji igrani film Trideset konja po scenariju Ive Brešana, a prema istoimenoj noveli V. Kaleba, britku komediju s nizom popularnih glumaca (Boris Dvornik, Josip Genda, Sven Lasta, Milena Dravić, Milan Štrljić), koja denuncira pljačku poslijeratne nacionalizacije, a posljedice su bile tipične za totalitarni sustav - zatajivanje filma.

Tijekom domovinskog rata, 1993., nastaje I dok je srca bit će i Kroacije - A.G. Matoš, po vlastitom scenariju, suradnja (Nedjeljko Fabrio) - retrospekcija Matoševe (Tomislav Martić) životne avanture, morala, politike, kulture, ljubavi i britkih misli [2]. Slijedi 1994. film Kositreno srce (1994.), scenarist Nenad Marjanović Zulim, originalna pisana glazba Arsen Dedić - jedne psihološke ratne drame dvojice protagonista rock generacije: Vidre (Slavko Juraga), invalida domovinskog rata i Žaca (Filip Šovagović), uspješnog poslovnog čovjeka u punini ikonografije Profitera.

Juranov kratki igrani film Transatlantic (1981.) – nadrealističan prikaz tragične sudbine hrvatskog iseljenika. Branko Belan, jedan od najvećih filmskih autoriteta u Juranu je nalazio osjećaj za značenja: izvrsnu atmosferu, inteligentno i moderno shvaćanje sintagme. Film, nagrađen Zlatnom medaljom na festivalu u Beogradu 1982., uvršten od kritike među najbolje jugoslavenske kratke igrane filmove ikad snimljene, prodavan u distribucijama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj.

Juran je pokušavao, i prije kratkog filma, napraviti cjelovečernji igrani film s istom tabu temom emigracije, no tu će ideju ostvariti tek nakon pada komunizma.

U samostalnoj Hrvatskoj Juran konačno realizira cjelovečernji Transatlantic (1998.) - po vlastitom scenariju i u suradnji (Mate Matišić i Božidar Violić) - filmski ep o imigraciji, korjenima, Hrvatskoj, Novome svijetu (Americi), organiziranome kriminalu, emigraciji, ljubavi, samoći, sudbi - u žanru društveno-psihološke drame s elementima melodrame, te kriminalističkog i pustolovnog filma, "michaelciminovski" filmski oratorij. [3]

Cjelovečernji Transatlantic (1998.) - sa imenima međunarodnog dosega: australska diva hrvatskog podrijetla Melita Jurišić, (Mad Max: Fury Road), Filip Šovagović , Boris Dvornik, Alen Liverić, Relja Bašić, Ivo Gregurević, Matija Prskalo - special guest star, off glas u proslovu filma Martin Sheen - uz liričnu glazbenu pratnju songa i teme filma Nenad Bach, (Can We Go Higher?), te skladatelj simfonijske glazbe i ravnatelj Alan Bjelinski, uz obradu glazbe Brune Bjelinskog. Film je dobitnik 4 Zlatne arene na festivalu u Puli 1998. i Kodak award , rekordno gledan na Hrvatskoj televiziji i u video distribuciji, selekcioniran, kao prvi film samostalne Hrvatske, u službenoj konkurenciji svjetskog festivala "A" kategorije Mar del Plata International Film Festival (1999) jedinog festivala te kategorije u Latinskoj Americi - nominacija za najveću filmku nagradu Južne Amerike, Golden Ombu - po prikazivanju u službenom programu još jednog festivala "A" kategorije Moscow International Film Festival (1999) i u kinima Holllywooda gdje je bio predstavljen kao hrvatski kandididat za Oscara, 71st Academy Awards 1998, - za najbolji strani film za 1998. s pričom ranog hrvatskog useljeništva u SAD.

Cjelovečernji igrani film Potonulo groblje (2002.), The Sunken Cemetery, po istoimenom romanu književnika (Goran Tribuson), horror poezije strave, psihološkog suspensea, nadograđen elementima trilera i povremenim komičnim ili grotesknim situacijama - nadrealistički je prikaz, ovaj put ratne katastrofe u Hrvatskoj devedesetih,sa osjećajem za ritam, rafiniranim okom za detalj, stvarajući istinske karaktere... (Variety). [4] Uz interpretaciju (Sven Medvešek i Barbara Nola) i "tajanstveno odjekujuće harmonije", (Irena Paulus), simfonijske glazbe, skladatelj i ravnatelj Igor Kuljerić, te uz scenarističku i glumačku suradnju oskarevca Jiri Menzel, film je bio nominiran za Méliès d'Or award for the Best European Fantastic film, Brussels International Fantastic Film Festival 2003.

Vjeran temama korijena i emigracije, Mladen Juran, još je 1982., realizirao cjelovečernji dokumentarac o pionirskoj povijesti hrvatske kinematografije Živuće fotografije, u koscenarističkoj suradnji povjesničara (Ivo Škrabalo), s tada nikad viđenim prvim filmskim snimkama Hrvatske, izdvojen od uvaženih teoretičara filma kao izuzetan kulturni iskorak koji je stvorio svijest o povijesti hrvatske kinematografije, zaslužan za uspostavu nove perspektive o povijesti filma u Hrvatskoj i utjecaju obrazovanja budućih hrvatskih filmskih autora i filmske znanosti. Zlatna medalja, Beograd, 1984. Projekt bez presedana, jer će četvrt stoljeća kasnije, 2006. i 2008., dobiti nastavke trilogije Živuće fotografije 2 i 3, zajedno s također cjelovečernjim dokumentarcima - nagrađivanim filmovima Škola narodnog zdravlja – naša nepoznata filmska industrija, (1984.), te Dr. Andrija Štampar, vizionar (2012,).

Godine 2016./17., u 100. obljetnici prvog hrvatskog zagrebačkog igranog filma Brcko u Zagrebu, Juran realizira, u koautorskoj suradnji sa sinom multimedijskim umjetnikom Igor Juran, cjelovečernji igrani kolaž film, s dokumentarnim elementima i pjevanjem, o "teroru zaborava", izgubjenom iskonu hrvatske kinematografije - Sindrom Halla, začetak hrvatskog profesionalnog filma - rođenog da umre, trajanje 146 minuta - kolaž digest Juranovih autorskih igranih srednjometražnih filmova realiziranih po njegovu povratku sa studija u Parizu, u tradiciji prvih hrvatskih igranih nijemih filmova, koje je jedino kao takve uspio realizirati, vjerujući u kasniju blisku doradu u cjelovečernju formu, popuštanjem totalitarizma. Bilo je to moguće jedino u suglasju sa avangardnim tv urednikom Angel Miladinov, te sa uglednim glumcima prijateljima. Stvorena je jedna nova cjelina-organizam, simbioza Juranovih kraćih raznorodnih filmova i arheoloških ostataka nestalih filmova iskona, uz remake prvog igranog filma snimljenog u Hrvatskoj Napad na Narodnu banku u Rijeci, 1909. s protagonistima , dvojicom ruskih pljačkaša banke (Alen Liverić, Jasmin Mekić. Relja Bašić, autorski alter ego, allias ikona hrvatskog filma "gospon Fulir" (iz kultnog filma Tko pjeva zlo ne misli, Krešo Golik) , sada "El Pi" - Lujo Pipić, vođen je faustovskom idejom da vrati mladost, polazeći od činjenice da za gledatelja svaki film (Vražji izum) predstavlja – sada. El Pi sanja long play filmove u tradiciji prvih hrvatskih igranih filmova, nestalih i prepuštenih teroru zaborava, strukturno nalik onim nestalim koje je snimio prvi hrvatski profesionalni snimatelj Josip Halla, čije je ime također nestalo u indoktriniranoj tišini dvadesetog stoljeća.

Kazalištu se Mladen Juran vraća, 1996./1997., HNK Rijeka, HKK Zadar - dramom Pjesnikova kob,T. Maštrovića, (Slavko Juraga, Olivera Baljak, Alen Liverić) - u potrazi za identitetom pjesnika Petar Preradović, austrijskog časnika koji je zaboravio maternji jezik i bavio se spiritualizmom.


NagradeUredi

  • Zlatna medalja, Beograd 1982.

Transatlantic , kratki igrani

  • Zlatna medalja, Beograd 1983.

Živuće fotografije – slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj, dugometražni dokumentarni

  • Diploma, Beograd 1985.
  • Plaketa Sveučilišta u Zagrebu

Škola narodnog zdravlja – naša nepoznata filmska industrija, dugometražni dokumentarni

  • I. nagrada publike, Dani JRT-a u Skoplju 1985.

srednjometražni glazbeni igrani film «Stari album L.P.-ija“

  • 4 Zlatne arene Pula film festival, 1998.
  • Nagrada Kodak, 1998.
  • Hrvatski kandidat za nominaciju za nagradu Oscar, Academy Award", 1998.
  • Službeni program Moscow international film festival, (“A” festival), 1999.
  • Nominacija za Golden Ombu", Službena konkurencija 15 Festival Internacional de Cine , Mar del Plata (prvi film u samostalnoj Hrvatskoj u službenoj konkurenciji svjetskog «A» festivala), 1999.,Službena konkurencija festivala u Montevideu, 2000.

Transatlantic, dugometražni igrani

  • Nominacija za nagradu Melies d'Or za najbolji europski film fantastike,(6 kandidata), 2003. Službena konkurencija International Festival of Fantasy film, Bruxelles (finalni festival festivala fantastike) , 2003.
  • Službena konkurencija Cinenygma International Film Festival, Luxembourg, 2003.

Potonulo groblje, dugometražni igrani

  • Zlatna plaketa s kadenom Mare Nostrum Croaticum,

„za izuzetan doprinos hrvatskoj kulturi“, 2012.

  • Nominacija za The Golden Gazelle, 2013.g., Abu Dhabi International Environmental Film Festival za cjelovečernji dokumentarni film “Dr. Andrija Štampar, vizionar"

FilmografijaUredi

Dugometražni igrani filmoviUredi

  • Trideset konja (1987.)
  • I dok je srca, bit će i Kroacije - A.G. Matoš (1993.)
  • Kositreno srce (1994.)
  • Transatlantic (1998.)
  • Potonulo groblje (2002.)
  • Sindrom Halla (2016./17.)

Kratkometražni igrani filmoviUredi

  • Brijačnica (1974.)
  • Do kraja i natrag (1975.)
  • Transatlantic (1981.)
  • Napad na Narodnu banku u Rijeci, 1909. (2009.)

Dokumentarni filmoviUredi

  • Uzlet (1976.)
  • Strah u dolini potoka Bliznec (1978.)
  • Ne gledaj gore (1979.)
  • Trilogija Živuće fotografije 1,2,3 (1982., 2006. i 2008.)
  • Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar – naša nepoznata filmska industrija (1984.)
  • Između života i smrti (1989.)
  • Prvi su krenuli dokumentaristi (1990.)
  • Tribute to America (2007.)
  • Dr Andrija Štampar, vizionar (2012.)

TV-filmovi i serijaliUredi

  • Kratki igrani film Brijačnica (1974.)
  • Dokumentarni serijal Zadnja pošta Zagreb (1976.- 1979.)
  • Igrani film priča iz Maksimirske šume (1978.)
  • Dokumentarni glazbeni serijal Zagrebulje (1979. – 1980.)
  • Dokumentarni serijal Mala kinoteka (1980.)
  • Dokumentarni film Dan šarenih oblaka rođenih iz mora – James Joyce u Puli (1983.)
  • Dokumentarni serijal Prizori iz prošlog stoljeća (1984.)
  • Glazbeni igrani film Stari album L.P-ija (1985.)
  • Igrano dokumentarni serijal Pozdrav iz Zagreba (1987. – 1988.)
  • Umjetnička večer Ranko Marinković (1987.)
  • Igrani film Trideset konja 1987.)
  • Igrano dokumentarni serijal Zagrebački panopticum (1989.)
  • Dokumentarni serijal Hrvatski sabori – iskon i zakon (1990.)
  • Dokumentarni serijal Istra po Matiji (1990.)
  • Dokumentarni serijal Lov na torpiljarku ( 1991.)
  • Dokumentarni serijal Iseljena Hrvatska (1991. – 1992.)
  • Dokumentarni film Istra, ruža hrvatska (1992.)
  • Dokumentarni film Hrvati i Amerika (1992.)
  • Dokumentarni film Moja priča o Hrvatskoj (1992.)
  • Dramski serijal Hrvatska lirika egzila (1993.)
  • Igrani film I dok je srca, bit će i Kroacije - A.G. Matoš (1993.)
  • Igrani film Kositreno srce (1994.)
  • Dramski kolaž Pismo francuskim prijateljima (1994.)
  • Srednjemetražni igrani film Zora dalmatinska (1994. – 1995.)
  • Dramski mini serijal u 3 nastavka Transatlantic (1999.)
  • Dramski mini serijal u 2 nastavka Potonulo groblje (2003.)

KazališteUredi

  • Pjesnikova kob, predstava pretpremijerno izvedena u rujnu 1996. u Zadru na zadarskom kazališnom ljetu, a premjerno na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u studenom 1996. te je u istom kazalištu u sezoni 1996./1997. održano dvadesetak repriza

Glumačke ulogeUredi

  • Les Troyennes kao Grk (Redatelj Michael Cacoyannis, kazalište T.N.P., Paris,1966.)
  • Serijal Quand la Liberte venait du ciel, nastavak Les fiances de Romanville kao Časnik-ljubavnik (Redatelj Albert Riera, O.R.T.F.,1966.)
  • Soleil O kao Švedski sindikalist (Redatelj Med Hondo, 1969.)
  • Gott mit uns (Dio e con noi) kao Captain Carlaile (Redatelj Giuliano Montaldo, 1969.)
  • Transatlantic kao US Granični službenik na Ellis Islandu (Redatelj Mladen Juran, 1998.)

IzvoriUredi

1. https://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2533 2. https://filmska.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=1648 3. https://www.morebooks.de/store/gb/book/mladen-juran/isbn/978-613-6-17298-9 5. https://www.amazon.com/Variety-International-Film-Guide-2004/dp/1879505754

Vanjske povezniceUredi

  1. [1]
  2. [2]
  3. [3]
  4. [4]