Mladen Schwartz (Zagreb, 17. travnja 1947. – Zagreb, 14. rujna 2017.), bio je hrvatski političar, filozof i publicist. Osnovao je i vodio Novu Hrvatsku Desnicu od 1994. do 2003. godine.[1] U Hrvatskoj zastupao je ideje europske Nove Desnice, neofašizma i hrvatskoga nacionalizma, a protivio se je liberalnoj demokraciji, komunizmu, multikulturalizmu unutar nacionalne države i globalizmu.[2]

Mladen Schwartz
Mladen Schwartz
Mladen Schwartz u TV emisiji Željka Malnara U predsjedničkoj rezidenciji, Z1 Televizija, veljača 2013.
Rođenje 17. travnja 1947., Zagreb, Hrvatska
Smrt 14. rujna 2017., Zagreb, Hrvatska
Portal o životopisima

Životopis

Mladen Schwartz rodio se je u Zagrebu 1947. godine, u židovskoj obitelji koja se formalno izjašnjavala hrvatskom.[1] Otac Janoš (hebrejski Johanaan)[3] mu je bio partizan i pukovnik JNA koji je od 1948. godine s obitelji živio u Beogradu.[4] Schwartz je u Beogradu odrastao i polazio osnovnu školu i gimnaziju te, kod predstavnika beogradske filijale PRAXIS-usmjerbe, studij filozofije, pedagogije i povijesti umjetnosti, koji je kao jedan od najboljih studenata, okončao diplomiravši opširnom diplomskom radnjom o Anselmovu dokazu Božje opstojnosti. Već kao student surađivao je u novinama i časopisima s političkim i filozofskim prilozima, držao javna predavanja, a nastupao je i na državnoj TV (emisija o Voltaireu). U tisku svoje napise jedno vrijeme potpisivao je pseudonimom Benediktus.[5] Nakon sukoba s vlastima napustio je Jugoslaviju. Jugoslaviju je napustio 7. veljače 1973. godine otišavši u Njemačku, gdje je dobio azil.[4] U Njemačkoj je studirao filozofiju na sveučilištima u Freiburgu i Hohenheimu,[4] i uključio se je u redove hrvatske političke emigracije.

Nakon demokratskih promjena 1990. godine vrato se je u domovinu, uključio u Hrvatsku stranku prava i jedno vrijeme uređivao je stranačko glasilo Hrvatsko pravo.[6] Od 1994. do 2003. godine vodio je Novu hrvatsku desnicu (NHD), radikalno desnu političku organizaciju, i bio glavnim urednikom lista Ultimatum!. Nakon objavljene odluke u hrvatskim općilima o raspuštanju Nove Hrvatske Desnice, 2003. godine, koja je ujedno značila, "nakon preko tri desetljeća!",[7] njegovo "povlačenje iz djelatne hrvatske politike i borbe"[7] bavio se je publicističkim radom, te je objavio više političko-filozofskih knjiga i nekoliko stotina članaka u tisku. Od 2010. do 2013. godine vodio na međumrežju blog Schwartze Garde.[6]

Umro je u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti 14. rujna 2017. godine.

Političko stajalište

Kao političar i publicist, zastupao je stajalište blisko Konzervativnoj Revoluciji, Novoj Desnici te neofašizmu. Ljevičare u njegovu nastupu osobito je smetala uporaba nacionalističkih sintagmi. Kritizirao je liberalnu parlamentarnu demokraciju, navlastito političke stranke (višestranačje), kao i "civilno društvo". Zagovarao je provođenje nacionalne revolucije te uvođenje radikalne nacionalističke diktature, pri čemu je nastupao i kao apologet fašističke ideologije i prakse, posebice nacionalsocijalizma i ustaštva, niječući holokaust, zbog čega ga se često optuživalo za antisemitizam, unatoč tome što je i sam podrijetlom židov. Svoj politički program on je otvoreno izložio u nizu knjiga i napisa, navlastito u svojim desničarskim novinama Ultimatum!, u 9 točaka:

  • Državotvorni nacionalizam
  • Pravednost i solidarnost
  • Vođa – Elita – Narod
  • Opća mobilizacija hrvatske desnice, hrvatske vojske i iseljene Hrvatske
  • Politizacija vojske, militarizacija politike
  • Rušenje Europske unije iznutra, sinergijom zdravih snaga u europskim narodima
  • Novi Narod: uzdizanje hrvatskoga naroda na višu razinu Bitka
  • Nacionalna revolucija – nacionalna diktatura
  • Protiv uresnih popravaka; podvlačenje crte. Stvaramo Sve Novo.

Politička djelatnost

Nakon odlaska iz Jugoslavije 7. veljače 1973. godine i dobivši azil u Njemačkoj Mladen Schwartz uključio se je u redove hrvatske političke emigracije. Tijekom boravka u Njemačkoj surađivao je u konzervativnome dvomjesečniku Criticón (München), Hrvatskoj državi, Danici i inima.[4] Bio je suutemeljiteljem Hrvatskoga lista (Lund-Washington, 1978. – 1983.) u kojemu je i pisao.[4] Nakon utrnuća Hrvatskoga lista nastavio je pisati i surađivati u Hrvatskome Tjedniku (Melbourne). Bio je predsjedateljem Židovskoga odbora za Slobodnu Hrvatsku (New York, 1977. – 1985.).[4] Nakon toga bio je pročelnikom odjela za politička pitanja i odjela za vanjske veze u Hrvatskome državotvornome pokretu.[4]

Mladen Schwartz održavao je kontakte i suradnju s desničarskim strankama i pojedincima u Europi i svijetu, primjerice s Nationaldemokratische Partei Deutschlands (NPD) u Njemačkoj. Kritizirao je hrvatsku službenu politiku zbog prihvaćanja liberal-demokratske ideologije i prakse te podređenosti zahtjevima međunarodne zajednice, a osuđivao je i američke ratove u Afganistanu i Iraku kao imperijalne pohode usuglašene i s ciljevima cionizma. On je smatrao kako se moramo boriti protiv dekadencije, predviđajući i pripravljajući Novi Eon, novu epohu veličine i duha, i u tome vidio najvažniju zadaću svoju i svojih istomišljenika u naše doba. U svojoj knjizi Što je to – desnica? predlaže fašističku ideju kao sredstvo i poticaj u otporu globalizaciji, demokratizaciji te inim zlima ovoga doba. Na izborima za Hrvatski sabor 2011. godine kandidirao se je u 1. izbornoj jedinici kao 6. na Neovisnoj listi nositelja Hrvoja Mirkovića,[8] no nije izabran u Hrvatski sabor. Na izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2013. godine bio je kandidatom na listi Autohtone – Hrvatske stranke prava,[9] no nije izabran u Europski parlament.

Filozofski nazori

Kao filozof nastojao je pomiriti i uskladiti dvije ideje koje su u povijesti filozofije zastupane ponajčešće izdvojeno: transcendenciju i hijerarhiju. Isticao je Platona i Nietzschea kao najvažnije figure u povijesti filozofije. Bavio se je ponajviše metafizikom i političkom filozofijom.

Mladen Schwartz protivio se je egalitarizmu, smatrajući razlike među ljudima nepromjenjivom činjenicom, i to stajalište razlika nazivao je diversizmom. On je odbacivao multikulturalizam u okviru jedne nacionalne države, ali se na svjetskom planu zalagao upravo za uščuvanje i razvijanje razlika među rasama, narodima i kulturama. Srodno stavovima Nove Desnice zastupao je etnopluralizam, shvaćajući nacije kao temeljni izraz povijesnoga bitka. Za razliku pak od Nove Desnice u Europi, Schwartz nije promatrao kršćanstvo u negativnom svjetlu.

Djela

Mladen Schwartz napisao je više tisuća objavljenih sastavaka, rasprava i eseja.

Knjige

Autorom je odnosno suautorom sljedećih knjiga:

  • Menschenrechte und Religionsfreiheit in Jugoslawien (s Rudolfom Grulichem i Hans-Peterom Rullmannom), Königstein, 1986.
  • Das kroatische Trauma – Kulturpsychologisches über ein Volk am Rande der Vernichtung (s Hrvojem Lorkovićem i Antunom Pinterovićem), Koblenz, 1991.
  • Protokoli, Židovi i Adolf Hitler, Zagreb, 1997.
  • Hrvatska nakon Tuđmana: studija o nacionalnom usudu, Zagreb, 2000.
  • Što je to – Desnica?: o jednoj mrcvarenoj kategoriji, Zagreb, 2001.
  • Laž, zločin i smrt demokracije: 101 razlog protiv pukovlađa, Zagreb, 2003., ISBN 053-98181-2-5 nevaljani ISBN
  • Novi Protokoli sionskih mudraca XXI stoljeće ili Kako uništiti svijet: s dodatkom Kako spasiti svijet, Zagreb, 2004.[10]
  • Članci i pripovijesti, Rijeka, 2004.
  • Schwartz o Starčeviću: nepoznato i neobično o Staromu: s otvorenim pismom Mladena Schwartza hrvatskom narodu, priredila i izdala te pogovorom popratila: Ana Lučić, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-98181-4-0
  • Bleiburg i Haag: kako propadaju hrvatske države, Zagreb, 2009., ISBN 978-953-98181-6-8 nevaljani ISBN
  • Bruno Bušić: junak, prorok, mučenik, Zagreb, 2011.[11]

Članci u Hrvatskoj reviji

  • Misao i čin – Knjiga Dra Ive Korskoga: "Hrvatski nacionalizam": Sažetak jednog nacionalno-političkog iskustva. Sv. 1., str. 28. – 48., 1984.[4]
  • Pismo uredništvu. Jersbek, 4. studenoga 1987. Sv. 4., str. 788–789. (Osvrt na dopis dra E. Bauera u vezi s prikazom njegove knjige u Božićnom broju "Hrvatskog Tjednika" 1986.)[4]

Izvori

  1. a b Schwartz o Starčeviću: nepoznato i neobično o Staromu: s otvorenim pismom Mladena Schwartza hrvatskom narodu, priredila i izdala te pogovorom popratila: Ana Lučić, Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-98181-4-0, str. 139.
  2. Mladen Schwartz. 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2010. Pristupljeno 18. rujna 2017.. O blogu. Blog "Schwartze-Garde.com" je službeni blog Mladena Schwartza, hrvatskog nacionalnog političara, mislioca i bivšeg političkog emigranta. Mladen Schwartz u Hrvatskoj zastupa ideje europske Nove Desnice, neofašizma i hrvatskog nacionalizma, a protivi se liberal-demokraciji, komunizmu, multi-kulturalizmu unutar nacionalne države i globalizmu. Kao liek sadašnjem stanju u Hrvatskoj vidi uvođenje nacionalne diktature. S ovoga mrežopisa dopušteno je preuzimati napise uz naznaku imena auktora te podrietla (naslova bloga).CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. Schwartz o Starčeviću: nepoznato i neobično o Staromu: s otvorenim pismom Mladena Schwartza hrvatskom narodu, priredila i izdala te pogovorom popratila: Ana Lučić, Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-98181-4-0, str. 132.
  4. a b c d e f g h i Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 478.
  5. (srp.) Mladem Schwartz, Lični stavovi. Reagovanje – Povodom kolumne Miloša Vasića „Šta je kome dozvoljeno“, (Danas, 24. oktobar 2010). Za modernu Hrvatsku, danas.rs, 16. studenoga 2010., pristupljeno 16. rujna 2017.
  6. a b Preminuo političar i filozof Mladen Schwartz, direktno.hr, vecernji.hr, 15. rujna 2017., pristupljeno 16. rujna 2017.
  7. a b Schwartz o Starčeviću: nepoznato i neobično o Staromu: s otvorenim pismom Mladena Schwartza hrvatskom narodu, priredila i izdala te pogovorom popratila: Ana Lučić, Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-98181-4-0, str. 125.
  8. I. izborna jedinica. Zbirna lista pravovaljanih izbornih lista u 1. izbornoj jedinici, izbori2011.tportal.hr, 17. studenoga 2011., pristupljeno 16. rujna 2017.
  9. Izbori članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske, Zagreb, 15. travnja 2013., izbori.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.
  10. Žarko Marić, Zašto se prešućuje Mladen Schwartz?. Hrvatski domoljubni intelektualci osuđeni na izgladnjivanjeArhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2017. (Wayback Machine), hrvatski-fokus.hr, 4. studenoga 2016., pristupljeno 16. rujna 2017.
  11. Bruno Bušić : junak, prorok, mučenik / Mladen Schwartz., library.foi.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.

Vanjske poveznice