Otvori glavni izbornik

Mohačko šokačko narječje je jedan od hrvatskih narječja, koje govore u gradu Mohač.

Ovaj je članak dio niza o
štokavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Štokavski dijalekti:

Zapadnoštokavski dijalekti:

Prijelazni dijalekti:

Mohački šokački govor je štokavsko narječje. Mohački dijalekt prava je ikavica: umijesto -ije, -je i -e kažu -i. Naprimjer: misec, vitar, lip, cina. Dijalekt se gubi -i na kraju glagola: radit, spavat, doć; gubi se i sufiks -nuti: kleknit, dignit.

Nije poznata riječ četvrt, nego fertaj: fertaj tri (četvrt tri). Također nije poznata tisuća, nego hijada. Umjesto što kažu šta: Šta radiš? Umjesto blizu govore blizo: blizo šume, blizo tebe.[1]

Mohački Šokci kažu otaj, ota i s otim umjesto s tim: S otim čojekom idem kući. S otom ženom sam bijo.

NIkada ne govore kamo, poznaju samo kuda ili kud: Kud ideš? Kud žuriš?

Ispadanje samoglasnika i: kolko je sati? Al dost je bilo. Il idi il ne.[1]

Prijedlog bez je brez: brez tebe (bez tebe), brez novaca (bez novaca). Umjesto prijedlog zbog kažu brog: brog tebe (zbog tebe), brog mame (zbog mame). Umjesto iznad, nad nalazimo oblik vrš, koji je u vezi s imenicom vrh: vrš nas (iznad nas), vrš glave (iznad glave)[2]

Riječ rada ima više značenja. Zanimljivo je da se rabi umjesto (želi, hoće) u muškom i u ženskom rodu podjednako. Osim toga i kao prijedlog je poznat u obliku zarad: Nisam rada (ne želim), Nisam rad tebe uvridit (Ne želim tebe ubrijediti), Išli smo u šumu zarad drva (Išli smo u šumi za drva).[2]

Unutar glagola samoglasnik u se mijenja u i: utrnit (utrnuti). U nekim glagolima mijenja e u i: rizat (rezati), pritvorit se (pretvoriti se).[2]

Glasovne promjeneUredi

U ovom narječju nema sibilarizacije, dakle Šokci kažu: na ruki, na nogi.

Ima riječi u kojima se gube neki suglasnici: oma (odmah), čela (pčela), Sisvete (Svi sveti).

Mohačko šokačko narječje ne poznaje glas h. Nema ni na početku, na kraju riječi, a rijetko i usred riječi: gra (grah), rana (hrana), ajd (hajde), straota (strahota). U riječima stoji umjesto glasa "h" "v": duvan (duhan), uvo (uho), kruv (kruh), kuvat (kuhati). Umjesto glasa h stoji j ili k: snaja (snaha), smij (smijeh), kujna (kuhinja), siromak (siromah), parokija (parohija). Na mjestu hv stoji samo v ili f: uvatijo (uhvatio), otranit (odgojiti), fala (hvala), falit (hvaliti). Zmanjena fonema h fonemom ć: drćat (drhtati).[3]

U 1. licu jednine pomoćnoga glagola mohački Šokci kažu bez glasa ha: ja bi' došo, ja bi' imo.

Zvonačnik l na kraju sloga nem u svim kategorijama istu sudbinu. Kod nekih imenica ostaje nepromijenjen: anđel (anđeo), pepel (pepeo), polnoć (ponoć). Fonema l se ne vokalizira: kisel, debel, cil. Kod ovih glagola l se mijenja u j i u n.: trunit (truliti), solit (sojiti), pajit (paliti).[3]

Na kraju riječi nem fonema ao: posov (posao), hizov, koršov.

U nekim riječima mn mijenja ml: mlogo (mnogo).

Glas m isped t prelazi u n: pantit (pamtiti). I glas s takve prelazi ispred nj u š: š njom (s njom), š njim (s njim), š njima (s njima).[4]

Gubi se p ispred glasa t i ć u nekim riječima: tica (ptica), tičica (ptičica), čela (pčela). I n mijenja nj: slinja (slina), naslonjit (nasloniti)

Konsonantnu grupu gdi nalazimo samo u obliku di: Di si bio? (Gdje si bio?)

Na mjestu kv stoji samo k: kaki (kakvi), taki (takvi). I u skupini tk ispada t kod zamjenica tko: Ko je tamo, Niko nije.

Na mjestu lj stoji samo j: judi (ljudi), pajenje (paljenje), vojit (voljeti).[4]

Deklinacija imenicaUredi

Kod imenica muškoga roda u nominativu jednine u ovom narječju gubi se sufiks -in u vlastitim imenicama: Cigan, čoban, varošan. U vokativu jednine imenica muškoga roda kaže svitu, a iza palatalnih suglasnika često primjećujemo nastavak -e umjesto -u: pretelje!

Gubi se -a i -i u dativu i instrumentalu množine imenica svih roda: Konjma (konjima), pilićma (pilićima), kokošma (kokošima), Mlogo divaniš s tim ljudma.

Množinski oblici imenica srednjega roda oči i uši upotrebljavaju se u obliku oče i uše: Ta cura ima lipe oče, Magarac ima velike uše. Imenica orah nem množinu: orom tisto (orasima tijesto).[4]

Konjugacija glagolaUredi

Glagol peći u prezentu trećeg lica jednine glasi peču (peku u književnom jeziku): Danas peču kruv pekari.[1]

Početi, začeti konujugiraju se ovako: ja počmem, ti počmeš..., ja začmem, ti začmeš...

Na kraju glagola je umjesto fonem -ao samo -o: došo (došao), ošo (otišao), vuko (vukao).

Ispadanje i sažimanje je kod skupine -će u naglašenom i u nenaglašenom obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti: hoćeš?> Ćeš?> Oš?

Glagoli u prezentu u trećem licu množine ne dobiju nastavak -e nego -u: Oni uču. Oni vidu. Oni voju.[1]

Futur 1. gubi se infinitivni završetak -t(i) i -ć(i): iću (ići ću), doćeš (doći ćeš), ićemo (ići ćemo).

Glagol otići u perfektu muškoga roda glasi očo je. Umjesto oblika kada će mohački Šokci kažu kaće: Kaće doć kući?

Umjesto imperativa nemoj čuje se u Mohaču: Neka to radit! Nek ne ide tamo! Neka se bojat![1]

Komparacija pridjevaUredi

Pridjev lijep ima komparativ, srednji stupanj, oblik lipči, superlativ je najlipči: Marica je liča neg Anka. Kata je najlipča cura.[1]

Zbog ikavice čuje se u Mohaču umjesto "ije" samo "i": lip (lijep), nim (nijem), cil (cijel).

Kod nekih pridjeva unutar riječi suglasnik ž mijenja se u š: bolešjiv (boležljiv).

Specifična je tvorba komparativa s jotom (na -ji): višji (visok), bližji (blizak), nižji (nizak).[1]

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Hrvatski kalendar 2014, 63. str
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvatski kalendar 2014, 64. str
  3. 3,0 3,1 Hrvatski kalendar, 61. str.
  4. 4,0 4,1 4,2 Hrvatski kalendar, 62. str.

IzvorUredi

  • Hrvatski kalendar 2014. ISSN 0866-5249