Otvori glavni izbornik

Mršić

razdvojbena stranica na Wikimediji

Mršić je staro prezime rasprostranjeno na području Hrvatske i susjedne BiH. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće korisnika ovog prezimena u oko šesto domaćinstava. Prisutni su u gotovo svim hrvatskim županijama, a pojedinačno ih najviše živi u Zagrebu (250), Rijeci (130), Splitu (110), te Donjem Prološcu (80) i Glavini Donjoj (70) kraj Imotskog.[1]

EtimologijaUredi

Prezime je izvedeno od imenica mršavac, mršavko i mršo, koje se odnosi na fizičku pojavnost osobe, a u starim se maticama piše u oblicima Marxich, Marssich, Marsich ili Marshich. Takav oblik pisanja prezimena je u skladu s improviziranim pravopisom svog vremena kada se ispred vokalnog "r" umetalo slovo "a", pa se ne zna je li ono izvorno glasilo Maršić ili Mršić (na području Imotskoga pojavljuje se u oba oblika). U nekim se krajevima pred vokalno "r" umetalo i muklo "e" umjesto onoga "a", pa se prezime pisalo i kao Mershich.[2]

Najstariji oblik prezimena bio bio Mršo ili Mrše, a zatim Mršić.

Podrijetlo i rasprostranjenostUredi

Neki istraživači poput Miroslava Džaje, Krunoslava Draganovića i Nikole Mandića sugeriraju tezu po kojoj bi gotovo svi Mrše i M(a)ršići bili pripadnici jednog starog i brojnog roda.[3] Najstariji spomen prezimena je natpis na jednom nadgrobnom spomeniku s kraja 14. ili iz 15. stoljeća, koji se, prema pisanju Marka Vege u djelu "Historija Brotnja", nalazi na nekropoli stećaka kod crkve sv. Ilije u selu Kruševu kod Mostara.[4] Prema tim podacima, župa Broćno (Brotnjo) bila bi prapostojbina roda Mršića.

Mršići se spominju i u 16. stoljeću prilikom opsade Jajca koju su tijekom 1524. i 1525. provodili Husrev-beg i hercegovački paša. Tada se kroz turske straže probio Jure Mršić, "hrvatski junak i condotiere" te stigao na budimski dvor kod kralja Ljudevita II. (1516.-1526.) od kojeg je zatražio pomoć opkoljenom gradu.[5] Također, neki "Mersichi" su 1523. godine sudjelovali u obrani Kisega, a jedan dio ih se odselio u Gradišće gdje su za ratne zasluge dobili i plemićki naslov. Tijekom perioda turske opasnosti i drugi su se Mršići iseljavali iz okupirane Bosne. Nalazimo ih u 16. stoljeću u Slokanu pokraj Gorice u Sloveniji, upisane kao izbjeglice iz Bosne, te u sjevernoj Hrvatskoj, u ozaljskim urbarima iz 1642. godine, a naselili su se i u Svetom Jurju i Jablancu pod Velebitom, odakle sele u Slavoniju.[6] S hercegovačkog krša, iz Brotnja, često su se selili i na susjedni mletački teritorij o čemu svjedoči brojnost prezimena u Dalmaciji. Tako se krajem 17. stoljeća spominje i zbjeg serdara Ivana Mršića iz Brotnja.[7]

Mršići su se iz Kruševa preselili u Dobro Selo i Vionicu u Brotnju, a odatle se krajem 17. i početkom 18. stoljeća sele na područje Imotske krajine i Vrgorca. Mršići su se iz Dobrog sela odselili u Vrgorac 1690. pod vodstvom serdara Ivana Mršića Gale. Njihovi su potomci gotovo dva stoljeća obnašali serdarsku dužnost u novom prebivalištu.[8] Jedan dio Mršića je doselio iz Hercegovine u Imotsku krajinu, pritom sudjelujući u njenom oslobođenju od turske okupacije. Tom prilikom je poginuo časnik Ante Mršić. Godine 1725. dobio je serdar Grgo Mršić s 35 članova obitelji 82 kanapa zemlje u Imotskom.[9] [10] [11] U isto je vrijeme iz Dobrog sela došao Lovre Mršić sa ženom Anđom i sinom Andrijom. U Prološcu su dobili zemlju serdar Mate Mršić s 20 članova obiteljske zadruge (49 kanapa zemlje), braća Nikola i Blaž s 11 članova, te Nikola Mršić s 9 članova.[12]

Na području Dicma Mršići se spominju u austrijskom zemljišniku iz 1833., a u matičnim knjigama od početka trećeg desetljeća 19. stoljeća. Zbog nepostojanja starijih matičnih knjiga nije moguće pratiti njihovo obitavanje na tom području dalje u prošlost, ali značajno je primijetiti kako se ne spominju u mletačkom zemljišniku iz 1709. kao ni u Alberghettijevom zemljišniku 1725.-1729.[13] Osim na području splitsko-dalmatinske, izvjestan broj Mršića živi i u zadarskoj županiji.

U Mostar su se sredinom 19. stoljeća doselili Mršići iz Vionice i Prološca te iz Glavine kod Imotskog. Migracije Mršića odvijale su se i u pravcu Bosanske Posavine, kamo su se doselili iz Studenaca i Imotskog.[14]

Godine 1743. Mršiće nalazimo u livanjskim selima Prologu (Anto Mršić - 10 članova u obitelji) i u Tribiću (Anto Mršić - 9 članova) te u Donjoj Gorici (Ante Mršo, 6 članova) i Viru kod Posušja u Hercegovini (Božo Mršić - 15 članova). U popisu stanovništva iz 1768. godine ima ih u Viru (1 obitelj), u Gracu u Brotnju (2 obitelji), u Šargovcu kod Banje Luke, u Kongori kod Tomislavgrada (2 obitelji 19 čeljadi), u Dobrom kod Livna (1 obitelj) te u Šuici ( 4 obitelji).[15]

Poznate osobe s prezimenom MršićUredi

IzvoriUredi

  1. imehrvatsko.net
  2. Ivanković, Ante, Prezimena općine Dicmo, str. 250.
  3. Petar Žulj - Mrše-Mršići
  4. Mandić, Nikola, str. 383.
  5. Ivanković, Ante, str. 251.
  6. Ivanković, Ante, str. 251.
  7. Jolić, Robert, str. 140.
  8. Ivanković, Ante, str. 251
  9. Ivanković, Ante, str. 251.
  10. Mandić, Nikola, str. 383.
  11. Vrčić, Vjeko, str. 104.
  12. Mandić, Nikola, str. 383.-384.
  13. Ivanković, Ante, str. 250.
  14. Ivanković, Ante, str. 252.
  15. Mrše-Mršić

LiteraturaUredi

  • Ivanković, Ante, Prezimena općine Dicmo, Općina Dicmo, 2007. ISBN 978-953-95858-0-6
  • Jolić, Robert, Stanovništvo Brotnja u tursko doba, Čitluk, 2009. ISBN 978-9958-782-12-1
  • Mandić, Nikola, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru, Mostar, 1999.
  • Vrčić, Vjeko, Plemena Imotske krajine, Omiš, 2010. ISBN 978-953-6771-79-0

Vanjske povezniceUredi