Mramorno more

Mramorno more
	Satelitski snimak Mramornoga mora
	Zemljovid Mramornoga mora
Vrsta	rubno more
Položaj
Koordinate	40.75°0′0″N 28°0′0″E / 40.75000°N 28.00000°E
Smještaj	Između Europe i Azije
Države	Turska;
Fizikalne osobine
Površina	11655 km2
Duljina	282 km
Širina	80 km
Dubina
• Prosječna	290 m
• Najveća	1355 m
Duljina obale1	928 km
Zapremina	3378 km3
Salinitet	22 ‰
Rijeke i otoci
Površina slijeva	30562 km2
Pritoci	Granik, Simav
Otoci	32
	Mramorno more Mramorno more na zemljovidu Turske 1 Duljina obale nije dobro definirana mjera.

Mramorno more (na turskom, Marmara Denizi, na grčkom, Θάλασσα του Μαρμαρά ili Προποντίδα, Propontida) unutarnje je more između Europe i Azije i predstavlja dio euroazijske unutarnje granice. Ovo je more preko Dardanela povezano s Egejskim morem, a Bosporom (Carigradski prolaz) s Crnim morem.

Od Galipolja do Izmira more je dugo 282 km i 80 km široko. U blizini obale je duboko uglavnom samo 50 m, dok je na najdubljim mjestima i više od 1300 m. Površina Mramornog mora iznosi 11 655 km², od čega 182 km² otpada na otoke. Na istoku se nalazi Izmirski zaljev, a na jugoistoku Mudanjski zaljev. Mramorno more dobilo je ime po otoku koji se u njemu nalazi i zove se Mramorni otok (u staro vrijeme Prokonnesos). Otok je dugačak 21 km i širok 10 km, a površina mu je oko 130 km². Pored poznatog bijelog mramora (otuda i porijeklo imena) na otoku se proizvodi vino, žitarice i masline.

Mramorno more služi i kao regulator količine vode kojom više velikih rijeka pune Crno more a kroz Mramorno more te vode otjeću u Sredozemno more. Razina vode u Crnom moru je viša od onoga u Egejskom, zbog čega je prisutno neprekidno strujanje pod površinom kroz sustav turskih tjesnaca.

Naziv uredi

Mramorno more je dobilo ime po najvećem otoku koji je smješten na njegovoj južnoj strani, nazvanom Mramorni otok jer je bogato nalazištima mramora (grčki grc. μάρμᾰρον (mármaron) "mramor").^[1]

U klasičnoj antici bio je poznat kao Propontis, od grčkih riječi pro (ispred) i pontos (more) zbog toga što su stari Grci njime plovili kako bi stigli do Crnog mora kojeg su zvali Pontos.

Mitologija uredi

U grčkoj mitologiji, oluja na Propontidi vratila je Argonaute na otok koji su prethodno napustili, a kojim je vladao kralj Kizik. Ne prepoznavši ih, kralj ih je zamijenio za svoje neprijatelje Pelazge pa ga je Jazon u sukobu ubio.^[2]

Geografija i hidrologija uredi

Površinski salinitet Mramornog mora u prosjeku iznosi oko 22 promila, što je nešto više od onog u Crnome moru, ali samo oko dvije trećine onog u većini oceana. Slično kao u Sredozemnome moru, voda je puno slanija pri dnu mora s prosječnom slanošću od oko 38 promila. Ova slana voda visoke gustoće ne diže se na površinu kao što je slučaj s Crnim morem. Dotok vode iz rijeka Susurluk, Biga (Granicus) i Gönen također smanjuju salinitet mora, iako s manjim učinkom nego što to čine velike rijeke koje se ulijevaju u Crno more. Gotovo sve ove rijeke teku iz Anatolije, osim manjih tokova iz Trakije koja otječe prema jugu.

Južna obala mora je jako razvedena i tu su smješteni najznačajniji zaljevi, Izmitski zaljev (tur. İzmit Körfezi), zaljev Gemlik (tur. Gemlik Körfezi), zaljev Bandırma (tur. Bandırma Körfezi) i Erdečki zaljev (tur. Erdek Körfezi).

Otoci uredi

Dvije su glavne skupine otoka u Mramornome moru. Na sjeveru se nalaze Prinčevski otoci, otočje koje čini niz naseljenih otoka Kınaliada, Burgazada, Heybeliada, Büyüyada i Sedef Adası i nekoliko nenaseljenih otoka Sivriada, Yassıada, Kaşıkadası i Tavşanadası. Naseljeni otoci lako su dostupni trajektom s europske i azijske obale Istanbula, a cijelo otočje čini dio istanbulske konurbacije.

Na jugu se nalaze Mramorni otoci, otočje koje čini istoimeni Mramorni otok i tri druga naseljena otoka Avşa, Paşalimanı i Ekinlik , te sedamnaest uglavnom nenaseljenih otoka uključujući i zatvorski otok Imralı čiji je najpoznatiji zatvorenik od 1999. bio je vođa PKK Abdullah Öcalan. Ovi otoci leže unutar pokrajine Balıkesir i najlakše su dostupni iz Tekirdağa u Trakiji ili Erdeka na južnoj obali Mramornog mora. Tijekom ljeta dodatni trajekti putuju iz središta Istanbula do otoka Avşa i Mramornog otoka kao podrška rastućem turističkom prometu.

Postoji i nekoliko pojedinačnih otoka u Mramornom moru kao što je Koç Adası kod Tuzle, koji je u privatnom vlasništvu obitelji industrijalaca Koç.

Potresi uredi

Satelitski snimak koji prikazuje grad İzmit na sjevernoj i istočnoj obali mora.

Cvjetanje algi u Mramornome moru

Sjevernoanatolski rasjed prolazi ispod Mramornog mora i njegovo je pomicanje izazvalo je nekoliko velikih potresa, poput onih u Izmitu i Düzceu u kolovozu i studenome 1999. godine. Potres iz kolovoza 1999. obično se naziva Marmarskim potresom jer je njegov epicentar bio točno ispod mora, a većina mjesta koja su bila najgore pogođena potresom i cunamijem koji je uslijedio nalazila se duž njegove obale.^[3]

Okoliš uredi

Tijekom oluje u Mramornom moru 29. prosinca 1999. ruski naftni tanker Volgoneft prelomio se na dva dijela ispustivši više od 1500 tona nafte u more.^[4]

Godine 2021. obale Mramornog mora bile su unakažene morskom sluzi čiji je uzrok barem djelomično izazvan ispuštanjem neobrađenog organskog otpada u vodu.^[5]

Opseg uredi

Međunarodna hidrografska organizacija definira granice Mramornoga mora na sljedeći način:^[6]

Na zapadu: Granica Dardanela u Egejskom moru [crta koja spaja Kum Kale (26°11'E) i rt Heles].

Na sjeveroistoku: Crta koja spaja rt Rumili s rtom Anatoli (41°13′N).

Galerija uredi

Bospor s Istanbulom u pozadini
pogled na mramorno more iz Istanbula
Mramorno more i otok Yassıada

Izvori uredi

↑ Liddell, Henry George; Scott, Robert. A Greek-English Lexicon. Henry Stuart Jones and Roderick McKenzie. Perseus. Pristupljeno 12. siječnja 2009.
↑ Parada, Carlos. Greek Mythology Link. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2002. Pristupljeno 30. travnja 2001.
↑ Marmara earthquake: 20 years on | IFRC. www.ifrc.org (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2022.
↑ Otay, Emre N; Yenigün, Orhan. Siječanj 2001. The Volgoneft-248 Oil Spill in the Marmara Sea. ResearchGate (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2022. Pristupljeno 16. lipnja 2023.
↑ Impact of mucilage in Marmara Sea to be less harsh: Expert - Türkiye News. Hürriyet Daily News (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2022.
↑ Limits of Oceans and Seas (PDF) 3rd izdanje. International Hydrographic Organization. 1953. Pristupljeno 28. prosinca 2020.

Povezani članci uredi

Literatura uredi

(engl.) Okay, Nilgun; Okay, Aral I. (2002.): Tectonically induced Quaternary drainage diversion in the northeastern Aegean, Journal of the Geological Society, br. 159., London: Geological Society, str. 393. – 399., ISSN 0016-7649
(engl.) Lee B.-S.; Bullister J. L.; Murray J. W.; Sonnerup R. E.; ur. Bacon M. P. (2002.): Anthropogenic chloroﬂuorocarbons in the Black Sea and the Sea of Marmara, Deep-Sea Research: I. Oceanographic Research Papers, br. 49., Amsterdam: Elsevier, str. 895. – 913., DOI:10.1016/S0967-0637(02)00005-5

Vanjske poveznice uredi

Sestrinski projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mramorno more

[1] Liddell, Henry George; Scott, Robert. A Greek-English Lexicon. Henry Stuart Jones and Roderick McKenzie. Perseus. Pristupljeno 12. siječnja 2009.

[2] Parada, Carlos. Greek Mythology Link. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2002. Pristupljeno 30. travnja 2001.

[3] Marmara earthquake: 20 years on | IFRC. www.ifrc.org (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2022.

[4] Otay, Emre N; Yenigün, Orhan. Siječanj 2001. The Volgoneft-248 Oil Spill in the Marmara Sea. ResearchGate (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2022. Pristupljeno 16. lipnja 2023.

[5] Impact of mucilage in Marmara Sea to be less harsh: Expert - Türkiye News. Hürriyet Daily News (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2022.

[6] Limits of Oceans and Seas (PDF) 3rd izdanje. International Hydrographic Organization. 1953. Pristupljeno 28. prosinca 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]