Mrkan
Mrkan je nenaseljeni otočić u Jadranskom moru, u blizini Cavtata i pripada Cavtatskim otocima.
| Mrkan | |
|---|---|
| Otok | |
 Otok Mrkan i hrid Mrkanac | |
| Položaj | |
| Koordinate | 42°34′25″N 18°11′46″E / 42.57361°N 18.19611°E |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Otočje | Cavtatski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0,196909 km km2 |
| Duljina obale | 3,262 km km |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
 | |
Njegova površina iznosi 196.909 m2,[1][2][3] s dimenzijama 1500 x 350 metara.[4] Duljina obalne crte iznosi 3262 m,[1] a iz mora se uzdiže 65 metara.[3]
Otočić je dio ornitološkog rezervata galeba klaukavca.
Zemljopisni položaj i geomorfološke osobitosti uredi
Geološku podlogu cijelo otočja najvećim dijelom čine sedimentne stijene, uglavnom vapnenačke, a na pojedinim mjestima dolomiti iz mezozoika, ostatak nekadašnjeg Lapadskog grebena.[4]
Sjeverna obala Mrkana je niska i dosta blago položena, a južna, koja gleda prema otvorenom moru je znatno strmija, jer je izložena intenzivnom abrazijskom djelovanju valova. Obala ne dopušta jednostavan pristup otoku, a nema ni izgrađenih pristaništa. Otok su nenastanjen, a posjećuju ga samo pastiri koji povremeno dovode stoku na ispašu, koju tamo ostavljaju na duži rok.[4]
Otok se sastoji od dva brežuljka, jugoistočnog visine 65 m i sjeverozapadnog visine 45 m. Prekriven je gustom vegetacijom mediteranske makije, uglavnom teško prohodnom.[4]
Povijest i kulturne znamenitosti uredi
Na Mrkanu, na blago položenom obronku, na visini od oko 40 m, se nalazi i romanička crkvica Sv. Mihovila te ruševine biskupskog ljetnikovca, gdje je svojedobno bilo sjedište Trebinjsko-mrkanske biskupije, a podno ostataka te crkvice, arheolozi su pronašli obrise kasnoantičke memorije (obrednog mjesta), što ukazuje na kontinuitet korištenja lokacije za obredne svrhe.[4]
Oko te crkvice, vjerojatno već u prvoj polovici 11. stoljeća, benediktinci grade manji samostan. U Dubrovačkoj Republici, samostani građeni na važnim strateškim mjestima služili su ne samo svojoj primarnoj vjerskoj svrsi, nego i praćenju kretanja neprijateljskih brodova, praćenje brodova koji dolaze iz mjesta zaraženih kugom, te služili su i kao utočište ribarima, mornarima ili brodolomcima.[4]
U vrijeme vlasti Nemanjića u Raškoj, trebinjski biskup Salvije biva prognan iz Raške a biskupija praktički postaje naslovna, pa mu vlada Dubrovačke Republike 1265. daje Mrkan, Bobaru i Supetar na korištenje. Biskupija se od tada najčešće naziva mrkanjskom, a današnji službeni naziv je Trebinjsko-mrkanska biskupija. Dubrovačko zaleđe kasnije dolazi pod vlast Osmanlija, biskupija se organizira misionarski, a njezini biskupi od tada trajno borave u Dubrovniku, te obnašaju i funkciju pomoćnih biskupa i vikara dubrovačkih nadbiskupa.[4] Baziliku Blažene Djevice Marije u 13. stoljeću napuštaju benediktinci, a 1377. godine i trebinjski biskupi, te otok Mrkan i susjedni otoci ostaju nenaseljeni.[4]
U novijim arheološkim istraživanjima pronađena su groblja oko srednjovjekovnih crkava na Mrkanu i Bobari.[4]
Poveznice uredi
Izvori uredi
- ↑ a b Tea Duplančić Leder, Tin Ujević, Mendi Čala. 1. lipnja 2004. Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene sa topografskih karata mjerila 1:25000. Geoadria (engleski). 9 (1): 5–32. 10.15291/geoadria.127. Pristupljeno 7. studenoga 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića (PDF). Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. rujna 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ a b Franček Drenovec. Prosinac 2012. Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ a b c d e f g h i Specijalni ornitološki rezervat otoci Mrkan i Bobara, pristupljeno 4. veljače 2020.
