Svjetlucavke
Svjetlucavke (Žaboglavke, lat. Myctophidae, od grčkog μυκτήρ myktḗr, "nos" i ophis, "zmija") su jedna od dvije porodice iz reda Myctophiformes. Porodicaima 246 vrsta u 33 roda, a žive u oceanima širom svijeta. Nazvani po specifičnoj bioluminescenciji.
| Svjetlucavke | |
|---|---|
 | |
| Raspon fosila | |
| kreda do danas | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Gigarazred: | Actinopterygii |
| Red: | Myctophiformes |
| Porodica: | Myctophidae T. N. Gill, 1893 |
| rodovi | |
vidi Rodovi | |
Ova porodica spada u najrasprostranjenije, najraznolikije i najnajbrojnije kralježnjake, a neke procjene govore da bi mogla imati ukupnu biomasu od 550–660 milijuna metričkih tona, što čini do 65% sve biomase dubokomorske ribe. Komercijalno se love uz Južnu Afriku, u podantarktičkom području i u Omanskom zaljevu.
Opis uredi
Ribe iz ove porodice obično imaju vitko, komprimirano tijelo prekriveno malim, srebrnastim cikloidnim ljuskama (ctenoidne kod četiri vrste), veliku tupo zaobljenu glavu, velike eliptične do okrugle bočne oči (dorsolateralne u vrstama Protomyctophum) i velika usta s usko postavljen čeljustima s redovima malih zuba. Peraje su obično male, s jednom visokom leđnom perajom i masnom perajom. Analna peraja je poduprta hrskavičnom pločom u njezinoj bazi, a potječe ispod, ili malo iza, stražnjeg dijela leđne peraje. Pektoralne peraje, obično s osam zraka, mogu biti velike i dobro razvijene do malih i degeneriranih ili potpuno odsutne u nekoliko vrsta. Kod nekih vrsta, poput one iz roda Lampanyctus, pektoralne peraje su uveliko izdužene. Većina svjetiljki ima plinski mjehur, a kod nekoliko vrsta se degenerira ili puni lipidima tijekom sazrijevanja. Bočna pruga je neprekinuta.
U svih vrsta osim jedne, Taaningichthys paurolychnus, prisutan je određeni broj fotofora (organi koji stvaraju svjetlost); koje su uparene i koncentrirane u ventrolateralnim redovima na tijelu i glavi. Neki mogu imati i specijalizirane fotofore na peteljki na glavi (kaudalne peteljke), u neposrednoj blizini očiju (npr. "Farovi" vrste Diaphus) i svjetlosne mrlje na dnu peraje. Fotofore emitiraju slabo plavo, zeleno ili žuto svjetlo, a raspoređene su u uzorcima specifičnim za vrste. Kod nekih vrsta uzorak se razlikuje kod mužjaka i ženki. To vrijedi za svjetleće kaudalne zakrpe, s tim da ih mužjaci obično imaju iznad repa, a ženke ispod repa.[1]
Ove su ribe uglavnom male, u rasponu od oko 2 do 30 cm, a većina je manja id 15 cm. Plitko-živuće vrste su plave do zelene ili srebrne boje, dok su dublje žive vrste tamno smeđe do crne boje. Oni su najgušće naseljene riba u otvorenom oceanu, s gustoća od oko jedne po kubičnom metru.[2]
Rodovi uredi
- Benthosema
- Bolinichthys
- Centrobranchus
- Ceratoscopelus
- Diaphus
- Diogenichthys
- Electrona
- Gonichthys
- Gymnoscopelus
- Hintonia
- Hygophum
- Idiolychnus
- Krefftichthys
- Lampadena
- Lampanyctodes
- Lampanyctus
- Lampichthys
- Lepidophanes
- Lobianchia
- Loweina
- Metelectrona
- Myctophum
- Nannobrachium
- Notolychnus
- Notoscopelus
- Parvilux
- Protomyctophum
- Scopelopsis
- Stenobrachius
- Symbolophorus
- Taaningichthys
- Tarletonbeania
- Triphoturus
Izvori uredi
- ↑ Hulley, P. Alexander. 1998. Paxton, J.R.; Eschmeyer, W.N. (ur.). Encyclopedia of Fishes. Academic Press. San Diego. str. 127–128. ISBN 0-12-547665-5
- ↑ Newitz, Annalee. Lies You've Been Told About the Pacific Garbage Patch. io9. Pristupljeno 25. kolovoza 2014.