NAMA
NAMA (Narodni Magazin) je bila jedan od najvećih lanaca robnih kuća u vrijeme SFR Jugoslavije, te kasnije u Hrvatskoj i Sloveniji.
| NAMA (Narodni Magazin) | ||
|---|---|---|
| ||
| Vrsta | od 1974. do 1991. Organizacija udruženog rada (OUR) od 1991. Dioničko društvo (d.d.) | |
| Osnovana | 1881. (kao "Trgovina lakatne i manufakturne robe Kastner i Öhler") 1945. (kao "Narodni Magazin") | |
| Osnivač(i) | Carl Kastner, Herman Öhler | |
| Sjedište | 1945. osnovan sa sjedištem u Beogradu, SFR Jugoslavija Zagreb, Hrvatska | |
| Pokriveno područje | tekstil-konfekcija i ostalo | |
| Djelatnost(i) | trgovina | |
| Proizvodi | roba široke potrošnje | |
| Broj zaposlenih | 3.300 (80-ih godina) | |
| Web stranica | www.nama.hr www.nama.si | |
Povijest uredi
Od 1879. do 1945. uredi
Prapočeci "NAME" su vezani, u vrijeme Austro-Ugarske, uz dolazak Carla Kastnera i Hermana Öhlera u Zagreb, bečkih trgovaca češkog i židovskog podrijetla. Kastner i Öhler su otvorili svoju prvu robnu kuću "Kastner i Öhler" u češkom gradu Opavi. Oni su se 1879. godine zanimali za otvaranje trgovačke kuće u Zagrebu, pošto su bili zainteresirani za širenje poslovanja nakon što su već posjedovali veliku trgovačku kuću u Beču. 19. studenoga 1881. u Ilici 52. je otvorena "Trgovina lakatne i manufakturne robe Kastner i Öhler". 5. prosinca 1881. gradsko satništvo zatvorilo je kuću na temelju pritužbe građana kojima se nije svidio dolazak stranih trgovaca u grad. Početkom 1882. kuća "Kastner i Öhler" se opet otvorila, no ovaj puta u Mesničkoj ulici. Trgovačka kuća "Kastner i Öhler" je 1. kolovoza 1882. otvorila svoju drugu trgovinu, u Ilici 16. 1903. godine "Kastner i Öhler" su se konačno preselili u priželjkivani prostor na istoj adresi, Ilica 16, tj. u prizemlje hotela "K caru austrijanskom".[1][2][3]
Nakon što je uspješno zadržala svoje poslovanje tijekom Prvog svjetskog rata, trgovačka kuća "Kastner i Öhler" uspjela se 1928. proširiti na cijelu zgradu tj. sva četiri kata zgrade i potpuno preurediti pročelje, a nedugo potom proširili su se i na susjedni "Hotel Grand". Nekoliko su godina bili u najmu, a potom su Carl Kastner i Herman Öhler otkupili cijelu zgradu. 1929. godine "Kastner i Öhler" otvara kreditni odjel. Kastner i Ohler imali su svoju politiku poslovanja koja je privlačila kupce jer nisu bili prisiljeni kupiti ako uđu u trgovinu. Vrata su bila otvorena svima, a razgledavanje se smatralo normalnim i poželjnim. U njihovoj ponudi uvijek je bilo robe po privlačnim cijenama koje su morale biti istaknute ispod svakog proizvoda, a osoblje je dobilo stroge naputke kako se odnositi prema kupcima. Nije bilo potrebno uznemiravati ih u njihovom razgledavanju, nego im priskočiti u pomoć samo i kada je to bilo potrebno. Taj način poslovanja, te mogućnost samoizbora i samoposluge u velikom i privlačnom prostoru bio je opće prihvaćen i obožavan među kupcima koje su upravo time osvojili. Izlozi prodaju robu i oni su „mamci“ za kupce, a Kastner i Ohler su to znali prije svih. Trgovačka kuća "Kastner i Öhler" je bila poznata po raskošnim i prostranim izlozima, a asortimanom i uslugom znatno je unaprijedila zagrebačku i hrvatsku trgovačku praksu, te je prva pokrenula katalošku prodaju i otvorili prvu samoposlugu. Odjel za prodaju robe poštom je 4 puta godišnje izdavao katalog ponuđene robe. U tom periodu Franjo Öhler je u poslovanju naslijedio svojeg oca Hermana Öhlera.[1][2][3]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponuda na policama "Kastner i Öhler" se drastično smanjila. Novouspostavljeni režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) je prisilno razvlastio Franju Öhlera kao suvlasnika trgovačke kuće "Kastner i Öhler".[1] Franjo Öhler i njegova supruga Gertruda su ubrzo nakon toga, kao židovi, deportirani u jedan od koncentracijskih logora gdje su ubijeni 1943. godine.[4][5][6] Po nalogu NDH režima Franju Öhlera je naslijedio izvjesni Grgić, te je trgovačka kuća "Kastner i Öhler" promijenila ime u trgovačka kuća "Kastner i Grgić". Tvrtka je kraj rata dočekala pod imenom “Kastner i Grgić”.[1][2][3]
Od 1945. do 2000. uredi
U Beogradu je odmah nakon rata 1945. godine, tj. uspostavom SFR Jugoslavije, osnovana trgovinska radna organizacija "NAMA" (Narodni Magazin) koja nacionalizacijom preuzima trgovačka kuću "Kastner i Grgić". "NAMA" je započela s radom prodajući zalihe zatečene u skladištu, te zaplijenjene u raznim prigodama. 6. prosinca 1945. "NAMA" u Ilici je temeljito preuređena. "NAMA" je ubrzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu.[1][2][3]
1952. "NAMA" postaje samostalno poduzeće, prvi direktor postaje Franjo Balen koji poduzeće vodi više od 25 godina. 1959. uvodeno je samoposluživanje na odjelu prehrane. 1960. otvorena je "NAMA" na Trešnjevačkom trgu, a 1962. još dvije robne kuće "NAMA" u Kumrovcu i Kustošiji. 1965. otvorena je "NAMA" u Volovčici i Dubravi, te 1966. "NAMA" u Trnskom. 1967. ponovno je započeta kataloška prodaja. 1968. otvaraju se dvije "NAME" na Kvaternikovom trgu i u Sisku, 1969. "NAMA" u Bjelovaru. 1970. "NAMA" u Klanjcu i 1971. "NAMA" na Remizi. 1976. "NAMA" je otvorila kuće na Vrbanima, Žitnjaku, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji (uz sadašnji granični prijelaz sa Slovenijom), Varaždinu i Prijedoru.[3] NAMA je imala robne kuće u Sloveniji i to redom u: Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofjoj Loci, Velenju i Žalcu.
"NAMA" je nastavila snažno rasti, pa je do 80-ih znatno proširila poslovanje i imala 3300 zaposlenih. Na vrhuncu moći "NAMA" je imala 21 posto udjela u ukupnoj maloprodaji. Teške godine 90-ih, tijekom Domovinskog rata, i sumnjiva privatizacija koja se odvijala u isto vrijeme ove će brojke sasvim smanjiti, pa već 1993. godine udio prodaje "NAME" pada na 5,3 posto.[1][2] 2000. godine "NAMA" odlazi u stečaj,[1][2] a 2013. stečajni upravitelj "NAME" je izjavio da bi stečaj uskoro mogao biti okončan, tj. bio bi dovršen prestankom postojanja "NAME".[7]
Galerija robnih kuća NAMA uredi
-
NAMA u Vukovaru poslije rata 1991. , na njezinom mjestu danas je TC Golubica -
NAMA u Kumrovcu, otvorena 1962. -
NAMA u Kustošiji (Zagreb), otvorena 1962. -
NAMA na Kvaternikovom trgu (Zagreb), otvorena 1968. -
NAMA u Trnskom (Zagreb), otvorena 1966. -
NAMA na Trešnjevačkom trgu (Zagreb), otvorena 1960.
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g Branko Nadilo, »"Rekonstrukcija i dogradnja zgrade Name u Vukovaru: Od gradskog rugla do Cinestar kina"«, Građevinar: časopis za znanstvene i stručne radove te ostale priloge iz građevinarstva, sv. 65, br. 6, Zagreb, srpanj 2013., str. 565., ISSN 0350-2465
- ↑ a b c d e f Nama: Robna kuća u kojoj je nostalgija najvrednija roba. www.jatrgovac.hr. 30. travnja 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
- ↑ a b c d e »Monografija NAMA«, Zagreb, 1970.
- ↑ (engl.) Franjo Ohler. Zrtve Rata 1941-1945: Jevreji, Savezni zavod za statistiku, Beograd. Yad Vashem. 1992. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
- ↑ Žrtve i preživjeli: Ohler, Oehler Franjo. Istraživački i dokumentacijski centar CENDO. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
- ↑ (engl.) Gertrud Ohler. Zrtve Rata 1941-1945: Jevreji, Savezni zavod za statistiku, Beograd. Yad Vashem. 1992. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
- ↑ Dragana Radusinović. 14. srpnja 2013. NAMA SE GASI: Slavna robna kuća u centru Zagreba i najvrednija nekretnina u gradu traži kupca za 223 milijuna kuna. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2013.