Otvori glavni izbornik

Nacionalni park Paklenica je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen još 19. listopada 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvička jezera. Svakako treba napomenuti da je Paklenica prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo.

Paklenica
Canyon of Paklenica.jpg
Nacionalni park Paklenica
Koordinate: 44°22′0″N 15°26′0″E / 44.36667°N 15.43333°E / 44.36667; 15.43333Koordinate: 44°22′0″N 15°26′0″E / 44.36667°N 15.43333°E / 44.36667; 15.43333
Lokacija Velebit
Država Hrvatska
Površina 3.617 ha
Najbliži grad Zadar
Utemeljen 19. listopada 1949.
Službena stranica Nacionalni park Paklenica

Dana 7. srpnja 2017. godine NP Paklenica je, uz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”. Riječ je o 2031 hektaru šume na lokacijama Suva draga - Klimenta i Oglavinovac - Javornik u Nacionalnom parku Paklenici. Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjevernom Velebitu i Paklenici temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini[1].

Pogled na Veliku Paklenicu
Magnify-clip.png
Pogled na Veliku Paklenicu

O parkuUredi

Biljni i životinjski svijetUredi

Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe

  Svjetska baštinaUNESCO
 
  Albanija   Austrija
  Belgija   Bugarska
  Hrvatska   Italija
  Njemačka   Poljska
  Rumunjska   Slovačka
  Slovenija   Španjolska
  Ukrajina
Godina uvrštenja: 2007. (31. zasjedanje) Prošireno 2011. i 2017.
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix
Ugroženost: ne
Poveznica: [1] UNESCO

Temeljni fenomeni NP Paklenica su šume i geomorfološke osobitosti parka. U gotovo nešumskom južnom dijelu Velebita u Paklenici se javlja izrazito bogatstvo šumskih zajednica, a posebno mjesto zauzimaju šume crnog bora (Pinus nigra) po čijoj je smoli (Paklini) koja se je iz njih u prošlosti vadila Paklenica i dobila ime, te bukve (Fagus sylvatica) i bora krivulja. Paklenica posjeduje najveći sačuvani šumski kompleks u Dalmaciji od oko 2000 ha. Oko 55% parka je prekriveno vegetacijom, dok je oko 45% goli krški reljef. Vegetacija se uglavnom sastoji od šuma bukve (52%), crnog bora (20%), njihovih miješanih šuma (8%), te šuma u kojima se nalaze drveća kao što su: hrast medunac (Quercus pubescens ), bijeli grab (Carpinus orientalis) i crni grab (Ostrya carpinifolia) (9%). Gornju granicu šuma obilježava planinski bor (Pinus mugo) koji čini oko 4%, dok livade i pašnjaci pokrivaju oko 7%[2]. Stanište je endemske biljčice hrvatskog naziva pjeskarica (Arenaria orbicularis) i drugih biljnih i životinjskih rariteta, prepun krških oblika.

GeomorfologijaUredi

Od geomorfoloških osobina najzanimljiviji, a ujedno i najimpresivniji su kanjoni Male i Velike Paklenice koji se usjecaju duboko u utrobu Velebita. Paklenicu godišnje posjeti preko 100.000 posjetitelja, a najvjerniji posjetitelji su penjači koje se od proljeća do jeseni može vidjeti na stijenama Paklenice, posebice na najvećoj hrvatskoj stijeni Anića kuku (712 m).

NP Paklenica zauzima površinu od 96 km2. Najviši vrhovi su Vaganski vrh (1757 m) i Sveto brdo (1753 m).

U nacionalnom parku postoji i nekoliko špilja i jama od kojih su najpoznatije i najveće špilja Manita peć iznad kanjona Velike Paklenice i Jama Vodarica između kanjona Velike i Male Paklenice.

GalerijaUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Paklenica

IzvoriUredi

PovezniceUredi

Vanjske povezniceUredi