Nadbiskupsko sjemenište u Splitu

Nadbiskupsko sjemenište u Splitu, crkveno-obrazovna institucija koju je 25. ožujka 1700. godine osnovao splitski nadbiskup Stjepan I. Cosmi, a služila je za odgoj i školovanje mnogih učenika i studenata iz Splita i cijele Dalmacije.

Nadbiskupsko sjemenište u Splitu
Religioni et bonis artibus
(Vjeri i dobrim umijećima)
Adresa
Zrinsko-frankopanska 19
Split
Hrvatska
Informacije
Osnutak 25. ožujka 1700.
Osnivač Splitska nadbiskupija
Ravnatelj don Vedran Torić[1]
Službena stranica

Zavod je 1706. godine dobio vrijednu knjižnicu, koja je ujedno bila prva splitska narodna knjižnica, jer je bila dostupna ne samo sjemenišnim profesorima i đacima, nego i svim školovanim Splićanima. Najveći broj vrijednih knjiga darovao je splitski svećenik Ivan Paštrić, tada umirovljeni profesor rimskoga kolegija Urbanianuma, pa je stoga i nazvana "Paštrićevom" (Bibliotheca Pastritia).[2]

Preustroj i novi smještaj sjemeništa

uredi

Sjemenišni je filozofski studij u doba francuske vladavine preustrojen u licej. Tako su sjemeništne škole uz određene promjene u kurikulu zadržale dotadašnju ulogu u školovanju duhovne i svjetovne mladeži grada i šire okolice. Poslije pada francuske vlasti u Dalmaciji, nove su austrijske vlasti 1817. godine sjemenišnu gimnaziju pretvorile u državnu koju su od tada pohađali i sjemeništarci. Godine 1821. vlast je obustavila i sjemenišni bogoslovni studij pripremajući otvaranje visoke bogoslovne škole za bogoslove svih dalmatinskih biskupija sa sjedištem u Zadru.

Godine 1868. dovršena je izgradnja nove sjemenišna zgrada u kojoj se i danas nalazi sjemenište. Sljedećih desetljeća zavod je unatoč raznim teškoćama većinom uspješno odgajao svećeničke kandidate za teritorij splitsko-makarske biskupije.[2]

Razvoj sjemeništa do kraja Drugoga svjetskog rata

uredi

Nastojanjem biskupa Filipa Franje Nakića (1889. – 1910.) otvorena su 1906. godine u sjemeništu dva najviša gimnazijska razreda, a dvije godine kasnije još dva niža. Nakon što je toj gimnaziji u sastavu sjemeništa 1925. priznato pravo javnosti, otvarani su postupno i niži gimnazijski razredi, tako da je 1928. godine oformljeno svih osam razreda.

U prvim desetljećima 20. stoljeća zgrada sjemeništa je nadograđivana i uređivana, što je omogućilo školovanje većem broju sjemeništaraca s područja splitske, ali i drugih biskupija (kotorske, hvarske, krčke itd.).

Biskupska klasična gimnazija uspješno je djelovala do 1942. godine, kad je pod pritiskom talijanskih vlasti i ratnih neprilika morala obustaviti djelovanje. Broj sjemeništaraca, koji su od tada pohađali državnu gimnaziju, spao je na mali broj.

Djelovanje sjemeništa za komunističke Jugoslavije

uredi

Splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić (1923. – 1954.) uspio je već 1945. godine obnoviti djelovanje sjemenišne gimnazije i organizirati djelovanje unatoč tome što su komunističke vlasti zauzele cijelu sjemenišnu zgradu u kojoj je smještena vojna bolnica. Zbog toga je škola premještena u susjednu zgradu Centralnoga bogoslovskog sjemeništa. Škola je djelovala do 1952. godine, kad je odlukom komunističkih vlasti ostala bez nižih razreda, a 1956. nakon okončanja sudskog procesa vlasti su zabranile djelovanje gimnazije i svim spomenutim sjemeništima. U vrijeme političke krize u Jugoslaviji i popuštanja pritiska prema Crkvi, sjemenište je 1963. godine opet otvoreno. U međuvremenu su sve srednje škole bile svedene na četiri razreda. Tako je i sjemenišna gimnazija, koja se od tada morala nazivati Srednja vjerska škola za spremanje svećenika, počela s prva dva razreda, da bi 1965. bila upotpunjena na sva četiri. Nakon nove reforme državnih srednjih škola opet je u Splitu i srednjoj Dalmaciji bila jedina koja je i dalje đacima pružala klasičnu izobrazbu.[2]

Djelovanje sjemeništa u Republici Hrvatskoj

uredi

Nakon demokratkih promjena u Republici Hrvatskoj početkom 90-ih, sjemeništu je opet vraćena njegova stara zgrada, a gimnaziji je dijelom vraćeno staro ime i pravo javnosti. Od tada ponovno kao u Cosmijevo doba prima i vanjske đake. U obnovljenu i preuređenu staru sjemenišnu zgradu škola je premještena u jesen 1999. godine, dok je stambeni dio pripremljen za smještaj sjemeništaraca tek u veljači 2000. godine.

Bilješke

uredi

Vanjske poveznice

uredi
Mrežna mjesta