Cvjetnica

kršćanski blagdan, zadnja korizmena nedjelja, proslava Isusova ulaska u Jeruzalem
(Preusmjereno s Nedjelja Muke Gospodnje)

Cvjetnica, Cvjetna nedjelja ili, službeno, Nedjelja Muke Gospodnje (lat. Dominica in Palmis de passione Domini), kršćanski je blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa, tj. zadnju, šestu korizmenu nedjelju.[1] Početak je Velikoga tjedna.

Grégoire Huret: Isusov svečani ulazak u Jeruzalem

Nazivi

uredi

Naziva se i Palmenica[1], Nedjelja od palmi, Palmana nedjelja (oko Dubrovnika), Neđeja od pome (Župa Dubrovačka)[2], Uličnica[1], Cvetnica, Cvetna nedelja, Cvitna nedilja, a među Hrvatima u Mađarskoj i Macicina nedilja.[3]

Liturgija

uredi

Svečani ulazak ophodom

uredi

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan, koji je „određen za slavljenje muke i smrti Kristove, počevši od Njegova mesijanskoga ulaska u Jeruzalem“ (Rimski misal, str. 46), kojega se Crkva i spominje te se „zato u svim crkvama vrši spomen toga Gospodnjega ulaska, prije glavne mise ophodom ili svečanim ulazom, a prije drugih misa običnim ulazom. Svečani ulaz, ali ne ophod, može se ponoviti i prije koje druge mise koja se obično slavi s velikim sudjelovanjem naroda“ (Rimski misal, str. 164).[4] Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama (ili, u krajevima gdje niti jedno nije dostupno, nekim inim grančicama). Ophod (procesija) temeljni je način spomena Kristova ulaska u Jeruzalem, te ga čine okupljanje zajednice pred kapelom, kojim drugim prigodnim mjestom ili pred samom crkvom, blagoslov grančica, navještaj evanđeoskoga odlomka i ophod prema crkvi u kojoj se slavi sveta misa.[4]

Na početku uvodnoga obreda, zbor pjeva gregorijanski napjev Hosana Davidovu Sinu, a pri samomu ophodu koral Židovska su djeca ili popijevku Slava čast i hvala Ti ili njezine inačice.

Služba Riječi

uredi

Crkva se na Cvjetnicu spominje i Kristove Muke koja je uslijedila sljedećih dana. Sama sveta misa posvećena je Isusovoj Muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o Muci iz Evanđelja, koji zauzima središnje mjesto u bogoslužju Cvjetnice. Temeljne poruke Muke sažete su u Predslovlju Cvjetnice: „On je dragovoljno trpio nevin za grešnike, nedužan u brojen u zločince. Njegova je smrt uništila naša zlodjela, a njegovo uskrsnuće donijelo nam opravdanje.”[4] Umjesto poklika Slava Tebi, Kriste, Bože, prije Evanđelja pjeva se zaziv Krist postade poslušan, a kao psalam Bože moj (Ps 22), koji je Isus molio na križu (Mt 27, 46).[5]

 
Prikaz Isusova ulaska u Jeruzalem.

Biblijski prikaz

uredi

Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe opisan je u svima četirima Evanđeljima (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19).

Prema izvještajima iz Evanđelja, Isus je pred Pashu prekinuo duže izbivanje iz Jeruzalema uvjetovano neprijateljskim namjerama tamošnjih poglavara (Iv 11:46-57). Odabrao je ući u Jeruzalem jašući na magarcu (koji, za razliku od konja, nije povezan s ratovanjem, nego s mirnodopskim djelatnostima), kako pripovijeda evađelist: „A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!" (Iv 12:14-15). Tu se cilja na jedan od Starozavjetnih mesijanskih tekstova, onaj iz Knjige Zaharijijine: „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.” (Zah 9:9-10) Okupljeni židovski puk - koji je doista iščekivao dolazak Mesije, te je bio spreman prepoznati simboliku - odgovara kao u Psalmu 118: „Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.” (Ps 118:26-27)

Običaji

uredi

Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za raspelo na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.[6]

 
Dubrovačka poma

U Dalmaciji, posebice u i oko Dubrovnika i Splita na posvetu se nose pome tj. ispletene palmine grančice.

U Martincu svećenik prije sv. mise posveti micice (pupoljke vrbe), nakon čega pjevači otpjevaju „Palmica već je procvala”. Posvećena micica nosila bi se kući i stavljala na prozor, vanjsku gredu, kućni oltar ili neko prigodno mjesto u kući za zaštitu. Preostale grančice čuvaju se do iduće godine kada se pale i od njih se radi pepeo kojim se pepelja na Pepelnicu.[3]

Izvori

uredi
  1. a b c Cvjetnica enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija. LZMK Zagreb.
  2. ŠTO JE TO »DUBROVAČKA POMA«? Blagoslovljeni južnohrvatski biser glas-koncila.hr. Glas Koncila. Objavljeno 3. travnja 2018.
  3. a b Hrvatski glasnik, 25. ožujka 2024.
      »Cvitna nedilja, Macicina nedilja, Cvetna nedela, Cvetnica... Iza prvog smo dana Velikoga tjedna - Cvjetnice, nedjelje palmi ili Muke Gospodnje. U Martincima prije nedjeljne svete mjesni župnik Ilija Ćuzdi ispred crkve posvetio je „micice” (pupolje vrbe). Tom prilikom su članice Ženskog pjevačkog zbora „Korjeni” s kantoricom Ančikom Gujaš otpjevale pjesmu „Palmica već je procvala”. Posvećenju je slijedila sveta misa gdje je zbor uz pratnju kantorice pjevao pasiju. Prema narodnom vjerovanju posvećena „micica” ima zaštitnu snagu. Nakon svete mise odnosila bi se kući te se stavljala u prozor, na vanjsku gredu, u vazu, na kućni oltar ili za svetu sliku. Prema vjerovanju posvećena grančica ima moć zaštite od raznih bolesti, elementarnih nepogoda posebice groma i tuče, i drugih pošasti. Ako je veliki vihor tada se posvećena grančica spali u peći. Nosila se ona i na grobove, na polja i u vinograde. One grančice koje su ostale u crkvi bi se za Pepelnicu druge godine popalile i time bi se pepeljali vjernici u crkvi.«
  4. a b c Hačko, Tomislav: Cvjetnica - Nedjelja Muke Gospodnje zg-nadbiskupija.hr. Zagrebačka nadbiskupija. Objavljeno 29. ožujka 2023.
  5. Hrkač, Stjepan: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio (Mt 27, 46) frama-portal.ofs.hr. Franjevačka mladež: Hrvatsko nacionalno bratstvo. Objavljeno 25. ožujka 2022.
  6. Cvjetnicom započinje Veliki tjedan, 23. ožujka 2013.(pristupljeno 24. ožujka 2013.)

Vanjske poveznice

uredi

Sestrinski projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Cvjetnica