Nela Eržišnik

hrvatska komičarka

Nela Eržišnik (Banja Luka, 18. lipnja 1922.Volosko, 14. kolovoza 2007.), bila je hrvatska komičarka. Rođena je pod imenom Nevenka Maras. Prvom udajom mijenja ime u Nela Eržišnik, a drugom, za Zvonimira Blaževića 1952. godine, u Marija Blažević (Marija je bilo njezino krsno ime).

Nela Eržišnik
Nela Eržišnik
Nela Eržišnik i Braco Reiss
Rodno ime Nevenka Maras
Rođenje 18. lipnja 1922., Banja Luka, BiH
Smrt 14. kolovoza 2007., Volosko, Hrvatska
Pseudonim(i) Nela Eržišnik
Zanimanje kazališna i filmska glumica, komičarka
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Životopis uredi

Djetinjstvo i mladost uredi

Rodila se u obitelji Ivana i Matilde Maras u Banjoj Luci. Sestra je glumice i književnice Slavice Maras-Mikulandre.

Djetinjstvo je provela u Gospiću i Otočcu, gdje je završila pučku školu i tri razreda gimnazije. S obitelji se preselila u Zagreb 1935. godine, gdje je završila gornjogradsku gimnaziju. Kao mlada djevojka u doba NDH radila je u glavnoj pošti u Jurišićevoj ulici. Poslije Drugoga svjetskog rata završila je 1948. godine studij glume na Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu.

Glumačka karijera uredi

Glumačku karijeru počela je u Hrvatskom narodnom kazlištu, a 1953. godine prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (kasnije Kazalište Gavella). Proslavila se osobito 1952. godine naslovnom ulogom u AristofanovojLisistrati“. Kazališnu karijeru završila je naprasno naslovnom ulogom u NušićevojGospođi ministarki.“

Filmsku karijeru počela je 1950-ih i 1960-ih godina kao filmska glumica u hrvatskim filmovima „Sinji galeb (1953)“, „Jubilej gospodina Ikla (1955)“, „Ne okreći se, sine“, „Svoga tela gospodar (1957)“, „Samo ljudi (1957)“, „H-8“, „Signali nad gradom (1960.)“, „Martin u oblacima (1961)“, „Breza (1967)“.

Komičarka uredi

Krajem pedesetih godina 20. stoljeća u humorističnoj emisiji Radio Zagreba "Porodica Veselić" javlja se kao kućna pomoćnica Marica Hrdalo, čiji lik razvija i u drugim radioemisijama (Veselo veče, Vesela revija) i javnim nastupima, te kao obična, jednostavna žena komentira aktualnosti u zemlji i u svijetu te stiče osobitu popularnost. Drugi lik koji je usporedno tumačila bila je lička seljanka tetka Ika (Ikača). Kao komičarka obišla je mnoge krajeve i zemlje te imala velik broj susreta s publikom. Među njezinim poštovateljima bio je i Josip Broz Tito.[1]

Filmografija uredi

Televizijske uloge uredi

Filmske uloge uredi

Nagrade uredi

Godine 2006. je dobila nagradu 3. nagradu Dubravko Horvatić, za memoarsku prozu objavljenu u Hrvatskom slovu 2005. godine.

Zanimljivosti uredi

  • Za vrijeme Domovinskog rata podržavala je obranu domovine.
  • Početkom 2000-ih privukla je pozornost otvorenim pismom što ga je poslala Miodragu Petroviću Čkalji, srpskom komičaru, kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik.
  • Godine 2003. objavljena je njezina autobiografska knjiga Moja tri života.

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi