Otvori glavni izbornik

Nela Eržišnik (Banja Luka, 18. lipnja 1922. - Volosko, 14. kolovoza 2007.), hrvatska komičarka, rođena pod imenom Nevenka Maras. Prvom udajom mijenja ime u Nela Eržišnik, a drugom, za Zvonimira Blaževića 1952., u Marija Blažević (Marija je bilo njeno krsno ime).

Nela Eržišnik
Nela Eržišnik
Nela Eržišnik i Braco Reiss
Rodno ime Nevenka Maras
Rođenje 18. lipnja 1922.
Smrt 14. kolovoza 2007.
Pseudonim(i) Nela Eržišnik
Zanimanje kazališna i filmska glumica, komičarka
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Djetinjstvo i mladostUredi

Rodila se u obitelji Ivana i Matilde Maras u Banjoj Luci. Sestra je glumice i književnice Slavice Maras-Mikulandre.

Djetinjstvo je provela u Gospiću i Otočcu, gdje je završila pučku školu i tri razreda gimnazije. S obitelji se preselila u Zagreb 1935., gdje je završila gornjogradsku gimnaziju. Kao mlada djevojka u doba NDH radila je u glavnoj pošti u Jurišićevoj ulici. Poslije Drugog svjetskog rata završila je 1948. studij glume na Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu.

Glumačka karijeraUredi

Glumačku karijeru počela je u Hrvatskom narodnom kazlištu, a 1953. prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (kasnije Kazalište Gavella). Proslavila se osobito 1952. naslovnom ulogom u AristofanovojLisistrati“. Kazališnu karijeru završila je naprasno naslovnom ulogom u NušićevojGospođi ministarki.“

Filmsku karijeru počela je 1950-ih i 1960-ih godina kao filmska glumica u hrvatskim filmovima „Sinji galeb (1953)“, „Jubilej gospodina Ikla (1955)“, „Ne okreći se, sine“, „Svoga tela gospodar (1957)“, „Samo ljudi (1957)“, „H-8“, „Signali nad gradom (1960)“, „Martin u oblacima (1961)“, „Breza (1967)“.

KomičarkaUredi

Krajem pedesetih godina u humorističnoj emisiji Radio Zagreba "Porodica Veselić" javlja se kao kućna pomoćnica Marica Hrdalo, čiji lik razvija i u drugim radioemisijama (Veselo veče, Vesela revija) i javnim nastupima, te kao obična, jednostavna žena komentira aktualnosti u zemlji i u svijetu te stiče osobitu popularnost. Drugi lik koji je paralelno tumačila bila je lička seljanka tetka Ika (Ikača). Kao komičarka obišla je mnoge krajeve i zemlje te imala velik broj susreta s publikom. Među njezinim poštovateljima bio je i Josip Broz Tito.

ZanimljivostiUredi

Za vrijeme Domovinskog rata podržavala je obranu domovine. Početkom 2000-ih privukla je pozornost otvorenim pismom što ga je poslala Miodragu Petroviću Čkalji, srpskom komičaru, kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik.

2003. objavljena je njezina autobiografska knjiga „Moja tri života“.

NagradeUredi

2006. je dobila nagradu 3. nagradu Dubravko Horvatić, za memoarsku prozu objavljenu u Hrvatskom slovu 2005. godine.

FilmografijaUredi

Televizijske ulogeUredi

Filmske ulogeUredi

Vanjske povezniceUredi