Nicolas de Condorcet

Nicolas Antoine Caritat de Condorcet (Ribemont, 17. rujna 1743. - Bourg-la-Reine, 29. ožujka 1794.) bio je francuski filozof, političar, ekonomist i enciklopedist. Za razliku od ostalih svojih suradnika, on se zalagao za korjenite promjene u društvu. Zagovarao je pravo na slobodno obrazovanje, za jednakost žena i za ravnopravnost svih društvenih sloja. Igrao je veliku ulogu tijekom Francuske revolucije.

Markiz de Condorcet

ŽivotopisUredi

 
Esquisse d'un tableau historique des progres de l'esprit humain, 1795

Nicolas Antoine se rodio 17. rujna 1743. u gradu Ribemontu koji se nalazi sjeverno od Pariza. Potomak je francuske aristokratske obitelji Caritat. Išao je studirati bogoslovlje kod Isusovaca. Pohađao je visokoznanstvenu akademiju u Parizu gdje se istaknuo kao vrstan matematičar. Već je 1766. objavio spis u vezi matematike pod nazivom Ogled o integralnom računu. Dobivao je velike pohvale od Jean d'Alemberta, tadašnjeg poznatog pariškog znanstvenika. Godine 1772. Condorcet upoznaje Roberta Turgota, ministra financija francuskog kralja Luja XVI.

On i Turgot postaju prisni prijatelji. Zajedno sa d'Alembertom i ostalim utjecajnim filozofima sastavljaju Enciklopediju. U međuvremenu Condorcet postaje tajnik Akademije. Posebno se zanimao za društvenu znanost. Sastavio je matematičke metode vezane uz životne i društvene pojave. Pored toga je još bio gorljiv abolicionist, snažno je zagovarao i djelovao protiv ropstva. Zbog toga je 1782. napisao esej Razmišljanje o ropstvu crnaca, gdje iznosi svoje kritičko stajalište protiv robovlasništva. Condorcet je bio veliki prosvjetitelj, zalagao se da svi ljudi steknu jednostavno obrazovanje i da imaju lakše životne uvjete. Bio je socijalni teoretičar. Godine 1781. umire Robert Turgot, a Nicolas je u njegovu čast objavio već sljedeće godine njegov životopis pod imenom Život Turgota.

Velika francuska revolucija počinje u rujnu 1789. gdje se on naravno i upliće u nju. Bio se pridružio političkom klubu Žirondinaca, bogatom dijelu građanstva. Condorcet se uporno borio da se kralj ne pogubi dok su međutim Jakobinci, gorljivi neprijatelji Žirondinaca, zahtijevali smaknuće kralja i potpuno ukidanje monarhije. Kasnije su žirondinci bili poraženi i jakobinci su ih poslali na giljotinu. Nicolas je nešto prije uhićenja napisao svoj posljednji zapis Nacrt za povijesnu sliku napretka ljudskog uma koje će postati njegovo najpoznatije djelo. U tom zapisu on ističe neograničenu usavršivost čovječanstva. Što se tiče giljotiniranja, on nikada nije bio pogubljen nego se već najvjerojatnije otrovao u zatvoru. Njegova žena Sofija, koja je bila velika sljedbenica njegovih ideja i zamisli, osnovala je veliki salon u Parizu gdje su se okupljali intelektualci iz raznih krugova.

IzvoriUredi

  • Nicolas de Condorcet 2013. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.