Nikša Gradić

(Preusmjereno s Nikša Gradi)

Nikša (Nikola) Gradić (tal.: Nicoló Gradi), (* Zadar, 15. prosinca 1825. - † Dubrovnik, 29. kolovoza 1894.), hrvatski pisac i pravnik iz Dubrovnika. Član je stare dubrovačke plemićke obitelji Gradić.

Nikša Gradić
Nikša Gradić
Portret Nikše Gradića
Rođenje Zadar, 15. prosinca 1825.
Smrt Dubrovnik, 29. kolovoza 1894.
Zanimanje sudac, pisac, političar
Portal o životopisima

Životopis uredi

Rođen je kao sin Mata Gradića (* 1786. - † ?) i Ane rođ. Đurđević-Bunić (* 1801. - † ?), oboje rođenih u Dubrovniku i u daljnjem srodstvu (u trećem koljenu), jer su bili potomci malog broja preostalih dubrovačkih plemićkih obitelji na kraju 18. stoljeća. Otac Mato službovao je kao sudac na području Dalmacije, koja je u to doba bila u sklopu Habsburške Monarhije.

Nikša Gradić djetinjstvo je proveo u Zadru. Tu je završio gimnaziju, a zatim i pravo u Padovi. Radio je kao sudac u Dubrovniku, Zadru, Splitu, Rijeci i Kotoru, da bi poslije umirovljenja posljednji dio života proveo je u Dubrovniku i posvetio se književnosti, te politici. Od 1854. bio je oženjen Magdalenom rođ. Pucić 1835.1911., s kojom je imao šestoro djece (četiri sina i dvije kćeri), od kojih su neka umrla prije njega.

Svoje prve pjesme objavio je u listu “La Dalmazia” 1846. godine na talijanskom jeziku. Pisao je i kraće novinske članke u časopisima. Kasnije se oduševio starim dubrovačkim književnicima i narodnim pjesmama, pa je počeo pisati radove s političkom i domoljubnom tematikom, i to na hrvatskom jeziku. Pjesme je objavljivao u časopisima Narodni list, Dubrovnik i Slovinac. Većinu pjesama napisao je u epskom desetercu i prožeo frazeologijom narodne pjesme. Njegov književni rad je već za vrijeme njegova života komentiran kao nedovoljno ambiciozan i pretežno prigodan. Većina njegovih stihova danas uglavnom ima dokumentarni značaj kao svjedočanstvo duha i ukusa vremena u kojem je živio.

Zbog članka "Nešto o našim stvarima" ("Slovinac" br. 36 za 1884) ga je 1885. s hrvatskih pozicija napao župnik Ivan Liepopili u brošuri "I gospar Nikša Matov...". Godine 1885. pokrenuo je i uređivao list Glas dubrovački. Prilikom sklapanja ugovora o izdavanju "Glasa dubrovačkog" se u III. točki obvezao da će raditi protiv združenja s Hrvatskom. Pretpostavlja se da je N. Gradi autor uvodnika u broju 9 za 1886. ovog lista, u kome se od zastupnika u Dalmatinskom saboru traži otvorenije isticanje srpstva. Zauzimao se za zajedništvo južnih Slavena, koje je držao jednim narodom sastavljenim od više plemena. Pisao je protiv politike hrvatskoga državnog prava, a isticao prvenstvo narodnog prava. Slagao se s ujedinjenjem Dalmacije i Banske Hrvatske, ali pod uvjetom da se sačuvaju srpske narodne posebnosti. Promicao je ideju federativnog preustroja Habsburške Monarhije i spajanje južnih Slavena u zasebnoj federalnoj jedinici. Bio je protivnik ruskog imperijalizma, kao i političke suradnje dalmatinskih Srba s autonomašima. 1890. biran je za gradskog vijećnika u Dubrovniku na listi Srpske stranke na Primorju (Dalmaciji). Potkraj života bio je skloniji priznanju hrvatskog državnog prava i interesa.

Pisao je o problematici nezavisnog sudstva, te izdao brošuru o socijalizmu u kojoj je s kršćanskih i s liberalnih pozicija podvrgao kritici teze Karla Marxa. Pisao je i o filološkoj problematici kompozicije Gundulićeva Osmana. U "Slovincu" je surađivao s književnim radovima iz srpske povijesti.


Nikša Gradić umro je nakon kratke i teške bolesti u Dubrovniku 1894., a pokopan je na gradskom groblju Boninovo. Njegova udovica nadživjela ga je 17 godina; umrla je 1911., iste godine kad i rođak Miho Gradić, posljednji pripadnik ove vlastelinske obitelji.

Djela uredi

La biblioteca Paravia. Osservazioni e scherzi. U: Annuario dalmatico, 2. Spalato 1861, 110–147. — Il poeta ed il genio della terra. (Rijeka) 1864. - Kosovka djevojka, drama, Dubrovnik 1883. - Djevojka spravljenica, komedija, Cetinje 1890. — O bezimenim dopisima u našoj političkoj štampi, pa o staroj i novoj muzici u Dubrovniku. Dubrovnik 1890. — Socializam u sadašnjem obliku, Dubrovnik 1891. U Slovincu je objavio: "Prolog dramatičkoj pjesmi iz stare srpske istorije" (br. 16 za 1880); "Kosovka djevojka. Dramska pjesma u tri djejstva" (br. 1 za 1884).

Izvori uredi

LIT.: L. Tomanović (T): Književne bilješke. Glas Crnogorca (Cetinje), 2(1874) br. 25. — J. Sundečić: Tješilica. Narodni list, 16(1877) br. 41. — A. Liepopili: I gospar Nikša Matov. Ibid., 24(1885) br. 25. — M. Pavlinović: Nešto o našim stvarima. Ibid. — Don Miho opet nabraja. Srpski list, 6(1886) br. 13. — P. Čingrija: Iz Dubrovnika. Narod (Split), 7(1890) br. 42. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 9(1894) br. 203; Crvena Hrvatska, 4(1894) br. 35; Narodni list, 33(1894) br. 75 i 76. — K. V., Obzor, 35(1894) br. 202. — I. Stojanović, Dubrovnik, 3(1894) 38, str. 1–2. — L. Tomanović (T), Glas Crnogorca, 23(1894) br. 38. — L. Vojnović: Nikša Gradi o Gundulićevome »Osmanu«. Dubrovnik, 5(1896) br. 11 i 13. — S. Burina: Jedan dubrovački pesnik XIX veka. Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd), 16(1936) 8, str. 715–719. — J. Bersa: Dubrovačke slike i prilike (1800–1900). Zagreb 1941, 292–293. — N. Ivanišin: Časopis »Slovinac« i slovinstvo u Dubrovniku. Rad JAZU, 1962, 324, str. 171–254. — Isti: Dubrovačke književne studije. Dubrovnik 1966. - Leksikon pisaca Jugoslavije, knj. II, Novi Sad 1979, st. 275 (K. Milutinović).

Vidi još uredi

Vanjske poveznice uredi