Otvori glavni izbornik

Nikola Badovinac (Badovinci, 24. travnja 1828. - Kandija kraj Novog Mesta, 20. studenog 1902.), hrvatski financijski stručnjak i političar.[1]

ŽivotopisUredi

Rođen u selu Badovincima u plemićkoj i časničkoj uskočkoj obitelji Badovinac podrijetlom iz Senja. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1846. godine.[2] Završio je pravo u Zagrebu.[1] Nakon austro-ugarskog zaposjedanja BiH 1878. organizirao je upravu u Bosni i Hercegovini te kandidirao se za zastupnika. Bio pomoćnik namjesnika za Bosnu i Hercegovinu.[3] te radio u Zemaljskoj upravi za BiH. Utemeljitelj je financijske službe u toj upravi. Osnivač i predsjednik Zemaljskog vijeća za vjerske poslove. Nakon umirovljenja 1881. godine vraća se u Zagreb i postaje saborski zastupnik Nezavisne narodne stranke. Zalagao se za pripojenje Žumberka Kraljevini Hrvatskoj. Od 1885. do 1889. godine, bio je gradonačelnik Zagreba te je proveo više važnih prometnih i komunalnih zahvata u gradu. Nije bio po milosti omraženom banu Héderváryju koji ga je suspendirao s dužnosti gradonačelnika, a potom i uklonio s tog položaja (1889.). godine. Godine 1896. proglašen je Badovinac počasnim građaninom Zagreba i dodijeljeno mu je hrvatsko-ugarsko plemstvo[3], plemićki naslov Badovinski.[1]

Objavio nekoliko članaka i knjiga. Mnogo je pisao o Žumberku za čije se hrvatstvo zalagao.[3] 1896. u Zagrebu objavio Žumberak i Marindol. Imao je kći Jelku, poslije suprugu riječkog poduzetnika Đure Ružića. Iz tog braka rodio se kasniji hrvatski ban Viktor Ružić.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija Nikola Badovinac (pristupljeno 20. studenoga 2016.)
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 913., ISBN 978-953-95772-0-7
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Udruga Uskok Sošice E. Ljubović: Žumberačka-uskočka obitelj Badovinac, 14. prosinca 2013. (pristupljeno 20. studenoga 2016.)