Otvori glavni izbornik
Grob Nikole Mašića na Mirogoju s ćirilićnim natpisom ispod: Vječnaja pamjat! (vječan spomen)

Nikola Mašić (Otočac, 28. studenog 1852. - Zagreb, 4. lipnja 1902.), hrvatski[1] slikar srpske narodnosti.[2]

Studirao je slikarstvo u Beču, Münchenu i Parizu, te putovao Italijom (Napulj, Pompeji, Herculanum). U Zagrebu je od 1884. godine bio profesor crtanja, a od 1894. do smrti ravnatelj Strossmayerove galerije. Njegovo slikarstvo može se okarakterizirati kao idilični akademizam, a glavni motivi su seoske, uglavnom posavske idile i studije običnih ljudi, najčešće žitelja Like i Posavine. Zajedno s J. Vancašem napisao je knjigu o đakovačkoj katedrali.

IzvoriUredi

  1. "Mašić, Nikola | Hrvatska enciklopedija" pristupljeno 27. prosinca 2018.
  2. (1902.) Srgj: list za književnost i nauku, Kulturne vijesti, str. 516, 15. siječnja 1902.; Digitalna sveučilišna knjižnica Svetozar Marković