Nikola Mihanović

Nikola Mihanović (Nicolás Mihanovich) (Doli, Dubrovačko primorje, 1846. – Buenos Aires, 24. lipnja 1929.)[1][2] je bio poznati hrvatski iseljenik u Argentinu.

Niko Mihanović

Rođen je u selu Dolima (blizu Pelješca)[3] 21. siječnja 1846.[2] godine.

Kad je došao u Argentinu, prvotno se bavio malim brodskim prijevozom; naime, prevozio je putnike na obalu s prekooceanskih brodova barkom.

On je napornim radom i smislom za brodovlasništvo postao jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u hrvatskoj dijaspori u Argentini, ali i u cijeloj Argentini općenito, kao i njegov brat Miho koji je također imao brodovlasničku kompaniju.

Njegovo brodovlasničko društvo, točnije, parobrodarsko društvo se zvalo "Nicolas Mihanovich". Već 1909. je imao 289 brodova ukupne tonaže 84.873 brt pod zastavom svoje tvrtke.[4]
U godini kad je okončao prvi svjetski rat, na brodovlju njegove trgovačke mornarice je radilo pet tisuća ljudi, uglavnom Hrvata.

Argentina pamti kao osobu koja je osnovala njenu trgovačku flotu.

Krsto Krile ga je nazvao "kraljem riječne plovidbe od Atlantskog oceana do središnjeg Brazila".

Razvoj hrvatske iseljeničke kolonije u Buenos Airesu usko je povezan s njime.

Suvremenici o njemu uredi

Adam Jerković je zapisao: "...Tko ne zna za njihovu borbu, tko nije čuo za njihove napore, tko nije vidio njihove žrtve i tko ne pozna i ne divi se njihovu prvu pioniru Nicholasu Mihanovichu, našem dragom sadašnjem predstavniku."

U jednom dijelu pisma Miće Mičića, člana Jugoslavenskog odbora u Londonu, kojim izvještava Antu Trumbića: "O Mihanoviću je odvisno do 85% našeg svjeta, mnogo naših trgovaca i poduzetnika; on ih financira - tako da promjenom držanja Mihanovića to bi ovdje bio naprosto jedan mali prevrat."
Radilo se, naime, o vremenu drugog svjetskog rata, i željeli su odvratiti Mihanovića od Franje Josipa I.

Nagrade uredi

Bio je lojalan Franji Josipu I., koji ga je čak imenovao barunom s pravom nasljedstva, a bio je odlikovan i od ruskog cara te engleskog i španjolskog kralja.

Zanimljivosti uredi

Koncem 1920-ih, dao je izgraditi dvadeseterokatnicu u Buenos Airesu, kako bi s njena vrha mogao promatrati svoje brodove kako uplovljavaju u Buenos Aires. Ta zgrada, Torre Bencich, je bila u svoje vrijeme najviša zgrada u Buenos Airesu.

Vanjske poveznice uredi


Izvori uredi

  1. Matica : časopis Matice iseljenika Hrvatske, god. 1975., sv. 25., ISSN 0025-5920, str. 17.
  2. a b Diego Abad de Santillán (ur.) Gran enciclopedia argentina: todo lo argentino ordenado alfabeticamente; geografía e historia, toponimias, biografías, ciencias, artes, letras, derecho, economía, industria y comercio, instituciones, flora y fauna, folklore, léxico regional, Svezak 5., Ediar, Buenos Aires, 1963., str. 277.
  3. Šutalo, Ilija. Croatians in Australia : pioneers, settlers and their descendants, Chapter 6: Pioneer Seamen and Fishermen, Wakefield Press, Kent Town, South Australia, 2004., ISBN 1-86254-651-7, str. 132.
      »... who was born in Doli on the Peljesac Peninsula, ...«
  4. V. Foretić, Udio naših ljudi u stranim mornaricama, Pomorski zbornik, I, Zagreb, 1962., str. 323.-324.