Nitro-spojevi (razgovorno ponekad nitro) su organski spojevi koji sadrže nitro-skupinu, –NO2, vezanu izravno za ugljikov atom, na primjer nitrometan, H3C–NO2. Dobivaju se (nitracija), dok njihovom redukcijom, obično željeznom piljevinom u nazočnosti solne kiseline, nastaju amini. Nitroceluloza i nitroglicerin, koji sadrže nitro-skupinu vezanu za ugljikov atom preko kisika, nisu nitro-spojevi, nego nitrati, pa se ispravno nazivaju celulozni nitrat, odnosno glicerol-trinitrat.[1] Nitro-spojevi se rijetko nalaze u prirodi, a gotovo uvijek ih se dobiva kemijskom reakcijom nitriranja s dušičnom kiselinom.

Kemijska struktura nitro-spojeva.

Nitro-bojila

uredi

Nitro-bojila su aromatski amini ili fenoli koji sadrže u o- ili p-položaju jednu nitro-grupu ili više njih. Dobivaju se djelovanjem dušične kiseline na fenole, naftole, diazotirane aromatske amine ili diarilamine, djelovanjem aromatskih amina na aromatske klor-nitro-derivate i, konačno, kondenzacijom nitro-amina s formaldehidom. Tako na primjer 1 -naftol-2,7-disulfonska kiselina daje nitriranjem 2,4-dinitro-l-naftol-7-sulfonsku kiselinu, čija je natrijska sol naftol žuta S, C.I. 10316. Kondenzacijom p-aminofenola s 2,4-dinitroklorbenzenom nastaje C.I. 10345 (njem. Cellitonechtgelb RR). Slično nastaje iz 2,4-dinitroklorbenzena i 4-aminodifenilaminsulfonske kiseline C.I. 10385 (njem. Amidogelb E). Kondenzacijom 4-klor-2-nitranilina s formaldehidom priprema se C.I. 10325 (njem. Litholechtgelb GG). Nitro-bojila koja sadrže sulfonske grupe –SO3H upotrebljavaju se za bojanje životinjskih vlakana. Nesulfurirani nitro-diaril-amini su disperzijska bojila za polusintetička i sintetička vlakna. Neka nesulfurirana nitro-bojila su pigmenti. Nijanse nitro-bojila su od žute preko narančaste do smeđe. Tržišno ta bojila nisu od velikog značenja.[2]

Slike

uredi
     
Nitro-bojilo dobiveno iz pikrinske kiseline (Tehničko sveučilište u Dresdenu). Primjeri nitro-bojila. Primjeri nitro-bojila.

Izvori

uredi
  1. nitro-spojevi. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  2. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nitro-spojevi