Obični iđirot

Obični iđirot (iđirot, babad, baban, vodena sabljica, vodeni božur, lat. Acorus calamus), jedna od nekoliko vrsti biljaka jednosupnica iz porodice Acoraceae, red Acorales, koja se donedavno klasificirala u red žabočunolikih (Alismatales).

Obični iđirot
Acorus calamus
Acorus calamus
Status zaštite
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Liliopsida
Red: Acorales
Porodica: Acoraceae
Rod: Acorus
Vrsta: A. calamus
Dvojno ime
Acorus calamus
L.

Druga poznata vrste roda Acorus je Acorus gramineus.

Kako je veoma ljekovit poznat je pod mnogim narodnim nazivima kao mirišljivi šaš, vodeni božur, mirisni korijen, mirisava trska, sabljar, komuš, kalamus, babat i vodena sabljica. Biljka je ovisna o vodi pa raste uz močvare, jezera i bare. Iđirot cvate od lipnja do kolovoza, izuzetno je ljekovita i aromatična a može narasti do jedan metar visine. Ima dug vodoravni korijen debljine palca na kojem leži puzeći podanak iz kojeg rastu dugi zeleni kopljati listovi[1]

SastavUredi

Korijen sadrži do 4,85 % eteričnog ulja,25 - 40 % škroba,asaron(7,8%),glikozid asarin,sluz,alfa pinen,kalamin,taninske tvari,askorbinsku kiselinu ( do 150 mg%).Eterično ulje sadrži eugenol,borneol(3%),kalamen(10%),d-kamfen(7%),d-kamfor(8,7%),pinen(1%) i druge tvari.[2]

LjekovitostUredi

Iđirot je ljekovita biljka,poznata od davnine.Izvrstan je za probleme sa želucem,posebno za dispepsiju i gastritis.[3] Djeluje i kao Abortiv; anodin; antireumatik; afrodizijak; aromatik; karminativ; dijaforetik; emenagog; febrifug; odontalgik; sedativ; stimulans; stomahik; tonik; vermifug.

PodvrsteUredi

Hrvatski nazivi i autoriUredi

  • babad, Šulek, B., 1879,
  • babji štapi, Šulek, B., 1879,
  • balad, Šulek, B., 1879,
  • čemin vodeni, Šulek, B., 1879,
  • iđirot, Šulek, B., 1879,
  • kalmus, Šulek, B., 1879,
  • komuš, Šulek, B., 1879,
  • korien mirisni, Šulek, B., 1879,
  • kulmiš, Šulek, B., 1879,
  • ljiljan žuti, Šulek, B., 1879,
  • mačic vodeni, Šulek, B., 1879,
  • mačić vodeni, Šulek, B., 1879,
  • manturin cvit, Šulek, B., 1879,
  • obični iđirot, Domac, R., 1994,
  • sabljar, Šulek, B., 1879,
  • sabljica vodena, Šulek, B., 1879,
  • šaš mirisavi, Šulek, B., 1879,
  • šaš smrdući, Šulek, B., 1879,
  • trska mirišava, Šulek, B., 1879,
  • trstika mirisna, Šulek, B., 1879,
  • vodeni božur, Šulek, B., 1879,
  • zelje tatarsko, Šulek, B., 1879,
Izvori za hrvatske nazive [4]

Dodatna literaturaUredi

Wilfort,R Ljekovito bilje i njegova upotreba,Zagreb 1974.

Vanjske povezniceUredi

https://pfaf.org/user/plant.aspx?latinname=Acorus+calamus

IzvoriUredi

  1. IĐIROT (Acorus calamus)
  2. Putiskij,i.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.,str.48
  3. Lukas,r. Tajne kineskih travara,kineski recepti-naše trave ,Beograd 1987.,str.24
  4. FCD
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Obični iđirot
Wikivrste imaju podatke o: Acorus calamus